Subscribe
U 2024. godini elektroenergetski sustav EU-a dosegao je povijesnu prekretnicu u prijelazu na obnovljive izvore energije. Gotovo polovica bruto potrošnje električne energije podmirena je iz obnovljivih izvora, s udjelom od 47,5%. Taj rezultat predstavlja značajan porast od 2,1 postotnih bodova u usporedbi s prethodnom godinom i odražava strukturnu transformaciju koja je započela prije više od dvadeset godina. Zapravo, 2004. godine obnovljiva električna energija činila je samo 15,9% ukupne potrošnje, a 2014. godine porasla je na 28,6% te je tijekom sljedećeg desetljeća doživjela posebno brz rast. Ukupni porast od približno 30 postotnih bodova naglašava predanost europskih politika dekarbonizaciji te energetskoj sigurnosti i stabilnosti.
STRUKTURA EUROPSKOG MIXA OBNOVLJIVIH ENERGIJA
Trenutni sastav obnovljivih izvora u elektroenergetskom sektoru Europske unije karakterizira snažna koncentracija na nekoliko zrelih tehnologija. Podaci koje je Eurostat objavio 14. siječnja ilustriraju evoluciju i širenje zelene energije, pokazujući da je energija vjetra najveći doprinositelj, s udjelom od 38% u ukupnoj proizvodnji obnovljive energije, a odmah iza nje slijedi hidroelektrična energija s udjelom od 26,4%. Zajedno, ova dva izvora čine gotovo dvije trećine proizvodnje zelene električne energije. Sunčeva energija zauzima sve značajniji položaj, s 23,4%, dok čvrsta biomasa i drugi obnovljivi izvori osiguravaju 5,8% odnosno 6,4%. Dinamika rasta fotonaponske energije posebno je značajna: 2008. godine njezin je udio bio marginalan, s 1%, s proizvodnjom od 7,4 teravat-sata, dok je 2024. godine dosegao 304 teravat-sata, etablirajući se kao tehnologija s najbržom stopom rasta.
DRŽAVE ČLANICE S NAJVEĆOM POTROŠNJOM OBNOVLJIVE ELEKTRIČNE ENERGIJE
Komparativna analiza – temeljena na podacima Eurostata – među državama članicama pokazuje znatnu heterogenost u razinama korištenja električne energije iz obnovljivih izvora. Austrija prednjači na ljestvici, proizvodeći preko 90% svoje električne energije iz obnovljivih izvora u 2024. godini, zahvaljujući visoko razvijenom hidroelektranskom sustavu koji se temelji na šesnaest velikih elektrana. Švedska odmah slijedi, s udjelom od približno 88%, prvenstveno potaknutim integracijom hidroenergije i energije vjetra. Danska zauzima treće mjesto, s udjelom od gotovo 80%, što se može pripisati široko rasprostranjenoj upotrebi kopnenih i morskih vjetroelektrana. Odmah ispod vodećih zemalja su Portugal, Španjolska i Hrvatska, s udjelima većim od 50%, s oko 66%, 60% odnosno 58%. Slijede Latvija, Finska, Njemačka, Grčka i Nizozemska, s vrijednostima između 50 i 56%. Ove zemlje predstavljaju srednju, ali naprednu skupinu, gdje obnovljivi izvori sada čine većinu nacionalnog miksa električne energije.
SREDNJE I KASNE ZEMLJE
Nekoliko velikih država članica zauzima donju polovicu ljestvice. Italija je oko europskog prosjeka, zauzimajući osamnaesto mjesto (40,7%), dok je Francuska niže rangirana, na dvadeset prvom mjestu (31,3%), što ističe veće oslanjanje na neobnovljive izvore ili druge tehnologije s niskim emisijama. Na drugom kraju ljestvice nalaze se zemlje s udjelom obnovljive električne energije manjim od 25%. Malta ima najnižu brojku, nešto više od 10% (10,7%), a slijedi Češka s manje od 18%. Luksemburg, Mađarska i Cipar imaju oko 20–24%, dok je Slovačka blizu 25%. Važno je napomenuti da ti postoci uključuju i uvoz obnovljive električne energije, što ističe strukturno zaostajanje u domaćoj proizvodnji.
BUDUĆI IZGLEDI I STRATEŠKA ULOGA SOLARNE ENERGIJE
Čini se da je budući razvoj europskog elektroenergetskog sustava sve više orijentiran prema jačanju solarne energije. Iako energija vjetra trenutno ostaje glavni obnovljivi izvor, a hidroenergija zadržava središnju ulogu u nekim zemljama, brzi rast fotonaponske energije sugerira mogućnost da ona u srednjoročnom razdoblju prestigne hidroenergiju. Unatoč velikoj ovisnosti o uvozu solarnih panela iz Kine, Europska unija ima složen industrijski lanac opskrbe, sa 166 tvrtki aktivnih u fotonaponskom sektoru. To pomaže u ublažavanju strateških rizika i jača potencijal solarne energije kao temelja europske energetske tranzicije, u vrijeme kada se cilj dosljednog premašivanja praga od 50% obnovljive električne energije sada čini dostižnim.