Subscribe
Švedsku dugo potresaju nasilni ratovi bandi. Mladi kriminalci, često stranog podrijetla, ubijali su jedni druge pucanjem. Nevine žrtve su im se ispriječile. U nekim sukobima, kriminalci su napadali nevine rođake svojih suparnika.
Međutim, nakon što je konzervativna vlada desnog centra koja vlada Švedskom od 2022. godine dala policiji nove i oštrije alate za rad, pooštrila kazne i snizila dobnu granicu kaznene odgovornosti, organizirani kriminal bandi je potisnut. Mnogi vođe bandi pobjegli su u inozemstvo. Neki od njih su uhićeni i vraćeni u Švedsku zahvaljujući poboljšanoj suradnji s policijom u drugim zemljama. Broj pucnjava radikalno se smanjio. Tijekom cijelog siječnja 2026. nije se dogodila niti jedna pucnjava. To je bio prvi put od ožujka 2018. da je prošao cijeli kalendarski mjesec bez da je netko ustrijeljen u Švedskoj.
Dakle, što se dogodilo?
Pa, Švedska ima vladu koja ne sluša što kriminolozi, odvjetnici i drugi pravni stručnjaci govore. Umjesto toga, političari se oslanjaju na općeprihvaćeni zdrav razum i pravno shvaćanje mnogih običnih ljudi.
Odlučeno je da se s teškim zločinima mora odlučno suprotstaviti. Samo represija djeluje na okorjele profesionalne kriminalce. A trenutno se čini da se kriminal potiskuje. I tome nisu doprinijeli kriminolozi i drugi stručnjaci. Konzervativno orijentirana politika konačno je preokrenula situaciju.
Jedan od složenijih elemenata zapadnog konzervativizma jest da sadrži tragove antiintelektualizma. Među mnogim konzervativcima postoji zdrav skepticizam prema pojedincima u našim društvima koji sudjeluju u javnoj raspravi jer se smatra da posjeduju stručno znanje.
Među konzervativcima postoji i skepticizam prema sposobnosti intelektualaca da reformiraju naša ljudska društva. Edmond Burke već je izrazio svoje nepovjerenje prema društvenom inženjeringu koji se iskazivao u dijelovima Francuske revolucije. Kako bi ljudi mogli stvoriti novo društvo uz pomoć nekih grubo razrađenih teorija o jednakosti, društvenim ugovorima i građanstvu? Staro društvo koje su francuski revolucionari i njihovi pristaše diljem Europe htjeli odbaciti brusilo se kroz tisućljeća povijesti, sukoba, ratova i društvenog razvoja. Nisu učeni mislioci stvorili staro društvo svojim intelektom. Oblikovala su ga kolektivna iskustva čovječanstva.
Ali Burke je samo jedan primjer kako konzervativno skloni ljudi mogu više vjerovati povijesti, intuiciji i navikama nego ljudskom intelektu. Ista se stvar sada događa diljem zapadnog svijeta dok novi konzervativizam dovodi u pitanje teorije o čovjeku i društvu koje propagira lijevo orijentirani akademski svijet. Konzervativci su također oduvijek bili oprezni prema liberalnim i marksističkim teorijama. Teorije su samo materijal za pisaći stol. Nisu ih isklesale evolucija i povijest.
Ovaj antiintelektualizam zasigurno ne mora biti potpun. Konzervativci nemaju ništa protiv obrazovanja; nemaju ništa protiv dokazane znanosti. Ali postaju skeptični kada znanost postane politički alat za radikale. I postaju skeptični kada akademici u društvenim i humanističkim znanostima inzistiraju na tome da društvo treba funkcionirati prema načelima koja nisu u skladu sa zdravim razumom. Ili kada dobro obučeni pravnici na sveučilištima i u pravosuđu žele sustav pravde koji nije u skladu s općim shvaćanjem prava.
Optimistična interpretacija ovog antiintelektualizma jest da se temelji na dobro utemeljenom uvidu u krhku prirodu čovjeka. A u ovom slučaju, to se očituje na način da su čak i ljudi koji su studirali i koji posjeduju stručno znanje samo ljudi. Čak i akademici, istraživači i stručnjaci mogu biti vođeni motivima koje sami ne razumiju. Njihovo razmišljanje može biti vođeno ideološkim preferencijama. A njihove teorije mogu se pokazati neadekvatnima za rješavanje nečega tako složenog kao što je ljudsko društvo.
I onda ponekad može biti bolje slušati zdrav razum, običaje i tradiciju. I to je ono što švedski političari sada rade, i što, čini se, daje rezultate kada je u pitanju kaznena politika.