Subscribe
Europska komisija istražuje digitalna rješenja i globalne strategije za talente kako bi se riješio rastući nedostatak liječnika
Europska unija pojačava napore u rješavanju sve većeg nedostatka medicinskih stručnjaka, a Europska komisija aktivno razmatra nove mjere za ubrzanje priznavanja stručnih kvalifikacija u državama članicama. Inicijativa odražava rastuću svijest u Bruxellesu da administrativna fragmentacija i dugotrajni postupci pogoršavaju već kritičan nedostatak liječnika i zdravstvenog osoblja diljem Unije.
U središtu ovog političkog napora je Roxana Minzatu, izvršna potpredsjednica Europske komisije za vještine i kvalitetna radna mjesta, koja je potvrdila da Komisija procjenjuje konkretne akcije za modernizaciju sustava. Te će se mjere, objasnila je, vjerojatno oslanjati na digitalizaciju kako bi se pojednostavilo i ubrzalo priznavanje kvalifikacija potrebnih za pristup reguliranim profesijama, uključujući medicinu.
Problem je daleko od novog, ali postaje sve hitniji. Europski revizorski sud već je ranije pozivao na odlučno djelovanje kako bi se osiguralo učinkovito funkcioniranje jedinstvenog tržišta u ovom području. Nedavno su zastupnici Europskog parlamenta ponovno pokrenuli raspravu, ističući kako birokratske neučinkovitosti sprječavaju kvalificirane stručnjake da pravovremeno uđu u nacionalne zdravstvene sustave.
Među najglasnijim zagovornicima reformi je češki zastupnik u Europskom parlamentu Jan Farský, koji je istaknuo da dugotrajni postupci priznavanja, u kombinaciji s fragmentiranim nacionalnim sustavima i kašnjenjima u pristupu poslijediplomskom usavršavanju, i dalje ometaju integraciju medicinskih stručnjaka. Ove strukturne barijere ne samo da ograničavaju mobilnost radne snage, već i potkopavaju sposobnost EU-a da brzo i kohezivno reagira na nedostatak osoblja u zdravstvu.
Razmjeri izazova su značajni. Prema procjenama istraživačkih službi Europskog parlamenta, EU se od 2022. godine suočio s nedostatkom od otprilike 1,2 milijuna liječnika, medicinskih sestara i primalja – brojka za koju se općenito očekuje da se povećala posljednjih godina. Demografski trendovi pogoršavaju problem: europsko stanovništvo stari, kao i njezina zdravstvena radna snaga. Više od trećine liječnika i četvrtine medicinskih sestara u EU starije je od 55 godina, što izaziva zabrinutost zbog vala umirovljenja koji bi mogao dodatno opteretiti nacionalne zdravstvene sustave.
U tom kontekstu, planirana intervencija Komisije je pravovremena i nužna. Fokusiranjem na priznavanje kvalifikacija, EU želi ukloniti jedno od ključnih administrativnih uskih grla koja ograničavaju mobilnost radne snage unutar jedinstvenog tržišta. Brži i transparentniji postupci omogućili bi kvalificiranim liječnicima lakše kretanje između država članica, pomažući u distribuciji medicinske stručnosti tamo gdje je najpotrebnija.
Međutim, Komisija mora djelovati unutar jasnih institucionalnih ograničenja. Prema Ugovorima EU-a, zdravstvena politika ostaje prvenstveno odgovornost pojedinačnih država članica. To znači da se odluke vezane uz zapošljavanje, profesionalnu integraciju i pristup specijalističkoj obuci uglavnom donose na nacionalnoj razini. Kao što je Minzatu naglasio, uloga EU-a je stoga olakšati mobilnost i smanjiti administrativne prepreke, a ne izravno upravljati zdravstvenim sustavima.
Kako bi nadopunila svoje interne reforme, Komisija također istražuje politike usmjerene na privlačenje i zadržavanje medicinskih stručnjaka izvan Europske unije. Iako se ove mjere smatraju privremenim ili „privremenim“ rješenjima, mogle bi igrati ključnu ulogu u ublažavanju trenutnih nedostataka. Otvaranjem putova kvalificiranim liječnicima izvan EU za rad u Europi, EU se nada stabilizirati svoju zdravstvenu radnu snagu dok dugoročne strukturne reforme ne stupe na snagu.
Ovi napori bit će dio šireg političkog okvira poznatog kao „Inicijativa za prenosivost vještina“, koju bi Komisija trebala predstaviti u trećem tromjesečju 2026. Iako konkretni detalji tek trebaju biti objavljeni, očekuje se da će inicijativa uključivati ciljane akcije za poboljšanje prekograničnog priznavanja vještina i kvalifikacija, s posebnim naglaskom na sektore koji se suočavaju s akutnim nedostatkom radne snage, poput zdravstva.
Korištenje digitalnih alata vjerojatno će biti ključna komponenta predloženih reformi. Pojednostavljivanje procesa prijave, stvaranje interoperabilnih baza podataka i smanjenje papirologije mogli bi značajno skratiti vrijeme potrebno za priznavanje akreditacija. To ne bi koristilo samo zdravstvenim djelatnicima koji žele raditi u drugim zemljama EU-a, već bi i poboljšalo ukupnu učinkovitost tržišta rada.
U konačnici, pristup Komisije odražava pragmatičnu ravnotežu između poštivanja nacionalnih nadležnosti i rješavanja zajedničkog europskog izazova. Ciljanjem na administrativne neučinkovitosti i promicanjem mobilnosti, EU se pozicionira kako bi bolje odgovorio na sadašnje i buduće potrebe u zdravstvu.
Kako se Europa i dalje suočava s demografskim promjenama i promjenjivim zahtjevima javnog zdravstva, sposobnost brzog i učinkovitog raspoređivanja medicinskih talenata preko granica bit će ključna. Inicijativa Komisije predstavlja ključan korak u tom smjeru – korak koji bi mogao ojačati i otpornost i koheziju europskih zdravstvenih sustava.
Alessandro Fiorentino