Subscribe
Konferencija Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama održana u Belému, poznata kao COP30, proglašena je potencijalno odlučujućim trenutkom za globalno upravljanje klimom. Izbor amazonskog grada protumačen je kao simboličan podsjetnik na potrebu zaštite jednog od najvažnijih regulatora klime na planetu. Međutim, međunarodne političke napetosti, razlike između zemalja s različitim ekonomskim interesima i složenost pregovaračkog procesa rezultirali su bitno drugačijim ishodom. Među čimbenicima koji su doprinijeli kompliciranju konferencije bila je odsutnost Sjedinjenih Država s pregovaračkog stola, posljedica povlačenja Trumpove administracije iz suradnje u području klime. Suočen s tim poteškoćama, diplomatski autoritet brazilskog predsjednika Luiza Inacija Lule da Silve nije uspio pružiti potreban poticaj za postizanje smislenog sporazuma.
NEUSPJEH U POSTIZANJU DOGOVORA O FOSILNIM GORIVIMA
Najkontroverznija točka pregovora odnosila se na mogućnost uključivanja plana za postupno napuštanje fosilnih goriva. Iako taj cilj u početku nije bio uključen u službeni dnevni red, pritisak brojnih vlada, posebno europskih, brzo je učinio to pitanje velikim problemom. Preko devedeset zemalja izrazilo je podršku uvođenju neobvezujućeg okvira koji bi svakoj naciji omogućio da samostalno definira vlastiti put energetske tranzicije. Međutim, u posljednjim satima summita, sve eksplicitne reference na fosilna goriva uklonjene su iz konačnog dokumenta zbog čvrstog protivljenja zemalja proizvođača ugljikovodika, uključujući Saudijsku Arabiju i Ujedinjene Arapske Emirate. Stav tih država, podržan širim frontom koji je uključivao i nekoliko članica BRICS-a, spriječio je uspostavljanje zajedničkog cilja i istaknuo značajnu promjenu u globalnoj geopolitičkoj ravnoteži.
ULOGA EUROPSKE UNIJE I NOVA IZOLACIJA ZAPADNIH KLIMATSKIH AMBICIJA
U ovom kontekstu rastućih napetosti, Europska unija je do samog kraja pokušavala braniti ambiciozniji pristup ublažavanju klimatske krize. Blok dvadeset i sedam zemalja čak je prijetio da će blokirati odobrenje konačnog teksta, koji, prema pravilima COP-a, zahtijeva jednoglasnost gotovo dvjesto delegacija. EU se na kraju odlučila podržati dokument, priznajući njegove slabosti, znajući da bi formalni prekid dodatno ugrozio multilateralni proces. Jaz između europskih stajališta i stajališta petrodržava činio se većim nego u prošlosti, posebno u nedostatku tradicionalnog saveznika poput Sjedinjenih Država. Naknadne analize pokazale su da žestoko protivljenje zemalja izvoznica fosilnih goriva blokira mogućnost čak i kretanja prema općem okviru za postupno ukidanje fosilnih goriva, ponavljajući dinamiku već viđenu na prethodnim konferencijama, ali s još većim intenzitetom.
KLIMATSKE DEZINFORMACIJE
Jedno od rijetkih područja u kojima je COP30 postigao potpuni konsenzus tiče se potrebe za suzbijanjem dezinformacija o klimi. Države sudionice su prvi put formalno priznale važnost integriteta informacija za učinkovito djelovanje u području klime. To predstavlja značajan korak u zaštiti znanosti o klimi i zaštiti javne rasprave od manipulacija i privatnih interesa, posebno utjecaja velikih tehnoloških i reklamnih tvrtki. Nekoliko promatrača protumačilo je ovaj rezultat kao značajan politički signal, jačajući kolektivnu predanost transparentnosti i demokratskoj odgovornosti.
KRČENJE ŠUMARSTVA I AMAZONSKI PARADOKS: ŽRTVOVANO PROBLEM
Unatoč geografskom položaju COP30, deforestacija nije zauzela središnje mjesto u konačnom tekstu. Pokušaj brazilskog ministra zaštite okoliša da uključi plan za zaustavljanje uništavanja šuma propao je kada je tema bila povezana s planom za fosilna goriva, koji su petrodržave također odbacile. Kako bi barem djelomično nadoknadio taj nedostatak, Brazil je predstavio međunarodni fond za zaštitu tropskih šuma, uz preliminarne obveze Njemačke i Norveške. Inicijativa, iako izvan procesa UN-a, predstavlja potencijalnu financijsku platformu za podršku zemljama koje održavaju netaknute šumske ekosustave.
FINANCIRANJE PRILAGOĐAVANJA
Što se tiče prilagodbe klimatskim promjenama, konferencija je donijela obvezu utrostručenja financiranja za zemlje u razvoju, što je ambiciozniji cilj od prethodnih odluka. Međutim, opseg potrebnih resursa i postavljeni vremenski okviri postavljaju pitanja o adekvatnosti odgovora s obzirom na sve veću ozbiljnost klimatskih utjecaja. Cilj dosezanja 120 milijardi dolara godišnje odgođen je do 2035. godine, a mnogi promatrači smatraju da je to odgađanje u skladu s hitnošću situacije i nedostatkom solidarnosti sa zajednicama koje su već pogođene ekstremnim događajima.
BUDUĆI IZGLEDI I OTVORENI IZAZOVI
Na kraju COP30, glavni tajnik UN-a priznao je određeni napredak, istovremeno priznajući da je jaz između trenutnih akcija i onoga što znanost sugerira i dalje izuzetno velik. U nadolazećim mjesecima Brazil će nastojati održati visoku razinu fokusa na zaštiti šuma i izgradnji globalnih puteva dekarbonizacije, uključujući i putem konferencije o energetskoj tranziciji zakazane za travanj. Sljedeći COP31 u Turskoj predstavljat će novi test kako bi se utvrdilo je li međunarodna zajednica sposobna prevladati trenutne zastoje. Međutim, s obzirom na ishod Beléma, izgledi se čine neizvjesnima, a put prema obvezujućem globalnom sporazumu usklađenom s ciljem od 1,5°C ostaje izuzetno prepun prepreka.