Subscribe
Europa je na raskrižju. Hoće li postati otvoreno tržište ili zatvorena država? Europska unija osnovana je 1957. iz dva razloga: sigurnosti da će države članice imati koristi od podjele rada i slobodne trgovine među njima te nade da će se s vremenom međusobno zbližiti. Ekonomska integracija Europe, koja se odvijala od 1957. do 1993., bila je ogroman uspjeh. Ali tada se Europska unija odlučila za drugi put: slijediti političku integraciju, eufemizam za centralizaciju. Cilj je postao pretvoriti carinsku uniju u saveznu državu. Hoće li nastaviti tim putem ili postoji mogućnost da se povuče u labaviju uniju, donekle nalik Nordijskom vijeću , gdje je ekonomska i pravna integracija nordijskih zemalja bila postupna i spontana, uz minimalnu predaju suvereniteta?
Island na raskrižju
Island se sada također nalazi na raskrižju. Treba li se pridružiti EU ili ostati, s Norveškom i Lihtenštajnom, u EGP-u, Europskom gospodarskom prostoru? Islandska vlada neočekivano je raspisala referendum o tome u kolovozu ove godine. (Referendum se formalno odnosi na to treba li Island nastaviti proces prilagodbe za članstvo, započet 2009., a zaustavljen 2015., ali naravno da se zapravo radi o članstvu u EU.) U ime RSE-a, Islandskog centra za društvena i ekonomska istraživanja i Austrijskog ekonomskog centra, organizirao sam seminar u Reykjaviku o ovim temama, Europi i Islandu, s četiri strana stručnjaka 13. svibnja 2026.
Zapad u propadanju?
Max Rangeley , direktor Cobden Centra u Londonu, pitao se je li zapadna civilizacija u opadanju. Prisjetio se mnogih prošlih teorija o usponu i padu civilizacija, koje su izradili Ibn Khaldun, Arnold Toynbee, Oswald Spengler i drugi, te je istaknuo neke sličnosti i razlike između Zapada tijekom posljednjih 50-100 godina i opise pada u tim teorijama. Jedini izlaz iz ekonomske stagnacije i pada, rekao je Rangeley, jest otvoreno gospodarstvo u kojem porezni sustav ne obeshrabruje inovacije.
EU kao brod koji se smanjuje
Dr. Daniel Mitchell , koji je radio kao stručnjak za oporezivanje u mnogim američkim think tankovima, sugerirao je da problem Europe nije samo u tome što je brod koji tone, već i u tome što je brod koji se smanjuje. Njegovi su grafovi pokazali da je udio EU u globalnoj proizvodnji dramatično opao. Štoviše, EU se suočava s demografskom krizom. Sve više ljudi dostiže mirovinsku dob, dok sve manje ljudi radi i stvara vrijednost. U mnogim zemljama članicama mirovinske obveze nisu financirane. Možda bi bilo razumno da se siromašne zemlje jugoistočne Europe pridruže EU, tvrdio je Mitchell, ali jednostavna analiza troškova i koristi za Island pokazala je da nema što dobiti od članstva.
Institucije i politike su važne
Profesor Saša Ranđelović sa Sveučilišta u Beogradu predstavio je studiju o 25 postsocijalističkih gospodarstava koja su se drugačije snašla. Zašto su neka rasla brže od drugih? Zbog sreće ili dobrih politika? Zaključak je bio da su politike bile puno važnije od sreće (poput prirodnih resursa ili globalnih trendova). Među politikama, fiskalna politika i institucije pokazale su se najvažnijima. Ranđelović je usporedio EU-27, Kinu i SAD s Islandom na temelju četiri varijable: porezni prihodi, fiskalna ravnoteža, javni dug i kvaliteta institucija. Island je postigao bolje rezultate od EU na sve četiri varijable.
Sigurnosne brige
Dr. Anton Bendarzsevszkij, ravnatelj Istraživačkog instituta Oeconomus u Budimpešti, raspravljao je o napetosti između otvorenog tržišta i sigurnosnih problema. Istaknuo je da se međunarodni poredak u kojem su se SAD obvezale braniti Zapad možda raspada. Mogla bi se pojaviti dva ili tri bloka. Sam je smatrao da je najrazumniji put naprijed, ipak, održavanje i jačanje NATO-a, uz veći angažman Europe.
Seminaru su prisustvovali mnogi ugledni Islanđani, uključujući bivšeg premijera Geira H. Haardea, poduzetnike Magnúsa Gunnarssona, Kjartana Gunnarssona i Frostija Sigurjónssona te profesore emerite Ragnara Árnasona i Thora Whiteheada. Ekonomistica Erna Bjarnadóttir dala je nekoliko zaključnih riječi, nakon čega je RSE priredio domjenak.