Subscribe
Hormuški tjesnac, kako su posljednjih tjedana izvijestili mnogi međunarodni mediji, jedna je od strateški najvažnijih pomorskih arterija kroz koju prolazi više od 20% globalne trgovine energijom. Smješten između Irana i Omana, ovaj tjesnac dug je oko 50 km i širok samo 33 km na svojim najužim mjestima te predstavlja usko grlo za opskrbu naftom i ukapljenim prirodnim plinom (LNG) iz Perzijskog zaljeva. Nedavni događaji, poput američkog napada na iranska nuklearna postrojenja i Teheranove prijetnje blokiranjem pomorskog prolaza, istaknuli su rizike povezane s ovim područjem, prije svega njegovu moguću zabranu od strane Irana.
ZAŠTO ANALIZA S HORMUZKIM TJESNACOM U SREDIŠTU?
U ovom trenutku tekućeg sukoba između Izraela i Irana, također nakon intervencije američke administracije, analiza strateške vrijednosti Hormuškog tjesnaca, ekonomske i geopolitičke implikacije njegovog mogućeg zatvaranja, posljedice na globalna energetska tržišta i reperkusije na zapadna gospodarstva – s posebnim naglaskom na europski kontekst – ostaje od temeljnog interesa. To su pitanja koja bi nam mogla pomoći da shvatimo koju liniju djelovanja bi Iran stjeran u kut mogao poduzeti, kao i poteze međunarodnih kancelarija (posebno europskih) s ciljem nastavka sukoba.
STRATEŠKA I EKONOMSKA VRIJEDNOST
Prema podacima američke Uprave za energetske informacije – podacima koje su posljednjih dana objavili i razni mediji i analitičari koji su se usredotočili na ovu temu – otprilike 17 milijuna barela nafte i značajna količina ukapljenog prirodnog plina svakodnevno prolazi kroz Hormuz. Izvoz iz Saudijske Arabije, Iraka, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Katara i Irana vezan je za ovu rutu kako bi stigao do europskih i azijskih tržišta. Stoga svaka prijetnja slobodnoj plovidbi u tjesnacu ima neposredan i potencijalno razoran utjecaj na globalnu opskrbu energijom – posebno europsku, s obzirom na zatvaranje ruskih kanala nakon sukoba u Ukrajini. Ova logistička središnjost daje Hormuškom tjesnacu stratešku vrijednost sposobnu utjecati, jednostavnom odlukom o zatvaranju prolaza, na regionalnu i međunarodnu geopolitičku ravnotežu. Mogućnost da Iran odluči ograničiti ili učiniti ovu rutu nesigurnom doživljava se kao jedna od glavnih poluga u njegovoj vanjskoj politici, posebno u trenucima napetosti sa Sjedinjenim Državama i njihovim regionalnim saveznicima. Možemo zamisliti koliko bi ova poluga mogla postati važna u kontekstu otvorenog oružanog sukoba poput onog koji proživljavamo.
NEDAVNE NAPETOSTI, IRANSKE PRIJETNJE I POGLED U PROŠLOST
Američki napad na iranske nuklearne objekte zasigurno je potaknuo strahove od eskalacije. Kao odgovor, Teheran je zaprijetio zatvaranjem tjesnaca, mogućnost koja duboko zabrinjava zapadne kancelare i financijska tržišta. Iako trenutno nema konkretnih znakova skorog zatvaranja, prijetnja je bila dovoljna da izazove trenutnu reakciju na energetskim tržištima, na primjer s porastom cijena plina. Trenutne napetosti evociraju scenarije slične onima koji su uočeni tijekom Jomkipurskog rata 1970-ih, kada je svijet svjedočio naglom porastu cijena energije zbog sukoba na Bliskom istoku. Međutim, trenutnu situaciju pogoršava veća globalna ekonomska međuovisnost i krhkost europskih gospodarstava, koja su već teško testirana energetskom krizom nakon izbijanja rata u Ukrajini.
REAGIRANJE TRŽIŠTA ENERGIJE
Utjecaj čak i privremenog zatvaranja Hormuškog tjesnaca bio bi neposredan i značajan. Posljedice bi se proširile daleko izvan Bliskog istoka, utječući na cijeli globalni energetski sustav. Tržišta se već suočavaju s posljedicama ove mogućnosti s višim cijenama energetskih roba, nedostatkom opskrbe i, u konačnici, novim valom povećanja cijena za kućanstva i poduzeća. Najneposredniji rizik bio bi nagli porast cijena nafte, s posljedicama za troškove prijevoza, industrijsku proizvodnju i potrošačka dobra. Gospodarstva koja uvelike ovise o uvozu energije, poput onih u Europi, bila bi posebno ranjiva. U međuvremenu, globalne burze pokazuju znakove nervoze, a sektori pomorskog i zračnog prometa već su pogođeni preusmjeravanjem ruta i ograničenjima zračnog prostora. U kontekstima rastuće geopolitičke nestabilnosti, poput onih određenih vojnim sukobima u regiji Perzijskog zaljeva, zračni i pomorski promet prolazi kroz značajne operativne i strateške promjene. Nakon zatvaranja iranskog i iračkog zračnog prostora i istovremenog povećanja rizika u sirijskom prostoru, mnoge međunarodne zrakoplovne tvrtke bile su prisiljene promijeniti svoje planove leta. Ove promjene dovele su do značajnog produljenja vremena putovanja. Pomorski sektor je također duboko zabrinut: moguće zatvaranje Hormuškog tjesnaca od strane Irana blokiralo bi pomorski pristup glavnim čvorištima u Zaljevu.
UTJECAJ NA EUROPU I ITALIJU
Europa uvozi otprilike 20-25% svojih energetskih potreba iz Perzijskog zaljeva, a izravni tranzit kroz Hormuz procjenjuje se na oko 13% za sirovu naftu i 6% za plin, prema podacima Eurostata. Zatvaranje tjesnaca imalo bi negativne učinke na europske rafinerije i energetski intenzivne industrije. Glavni rizik je nova kriza računa za obitelji i poduzeća, već testirana inflacijom i nestabilnošću tržišta. U Italiji je vlada već počela proučavati hitne mjere poput razdvajanja cijena plina i električne energije, popusta na račune za poduzeća i novih ugovora na određeno vrijeme za kontrolu cijena. Međutim, usvajanje koordinirane europske strategije ostaje složeno zbog razlika između različitih država članica u pogledu energetskog miksa, infrastrukture i kapaciteta skladištenja.
LOGISTIČKE ALTERNATIVE I OGRANIČENJA
Naravno, postoje neke alternative Hormuškom tjesnacu, ali njihov je kapacitet ograničen. To uključuje saudijski plinovod “Istok-Zapad” ili plinovod Ujedinjenih Arapskih Emirata do luke Fujairah. Međutim, ta infrastruktura nije dovoljna da kompenzira moguću potpunu blokadu tjesnaca, posebno u pogledu ukapljenog plina, što zahtijeva terminale za ponovno uplinjavanje koji nisu uvijek dostupni. Nadalje, korištenje alternativnih ruta uključuje veće logističke troškove i dulje vrijeme isporuke, s neizbježnim posljedicama na konačne cijene energije i robe široke potrošnje. Stoga postoji rizik da će sama iranska prijetnja biti dovoljna da cijeli globalni lanac opskrbe energijom učini neizvjesnijim i skupljim.
IMPLIKACIJE SU GLOBALNE, NE SAMO REGIONALNE
Svaka iranska akcija u Hormuškom tjesnacu ima posljedice daleko izvan energetske sfere. Iran se suočava sa strateškom dilemom: blokiranje Hormuza također bi značilo štetu ekonomskim saveznicima poput Kine i Rusije, glavnih kupaca njegove nafte. Nadalje, takva gesta predstavljala bi eskalaciju koja bi mogla opravdati zapadnu vojnu intervenciju, s konkretnim rizikom pretvaranja krize (već vrlo složene) u regionalni sukob velikih razmjera. Teheran je stoga svjestan da u rukama ima važnu, ali i vrlo opasnu polugu. Svaku odluku, u ovom kontekstu, ocjenjuje Vrhovno vijeće za nacionalnu sigurnost pod vodstvom vrhovnog vođe Alija Hamneija. Izbor formalnog zatvaranja, ili čak samo progresivne destabilizacije pomorskog prolaza, mogao bi predstavljati točku bez povratka za novi rat u Zaljevu.
ENERGETSKA SIGURNOST I DALJE OVISI O OVOJ RUTI
U konačnici, Hormuški tjesnac sada je više nego ikad raskrižje ne samo u energetici, već i u politici i strategiji. Njegovo zatvaranje imalo bi sistemske učinke na globalno gospodarstvo, izazivajući energetsku, financijsku i diplomatsku krizu potencijalno neviđenih razmjera. Nedavne napetosti između Sjedinjenih Država i Irana još su jednom istaknule njegovu središnju ulogu, pokazujući kako geopolitika energije ostaje jedan od temelja nove međunarodne ravnoteže. U ovom scenariju, Europa se suočava s krizom čiji je manevarski prostor ograničen. Ulaganja i diverzifikacija opskrbe, uz međunarodnu suradnju, ostaju jedini dostupni alati za suočavanje sa sve neizvjesnijom budućnošću. Ali kratkoročno, stabilnost Hormuškog tjesnaca ostaje bitan uvjet za globalnu energetsku sigurnost.