Subscribe
Stručnjaci su postali sve zabrinutiji u posljednjih 15 godina
Italija doživljava sve očitiju i zabrinjavajuću klimatsku transformaciju. Prema „Klimatskom indeksu za 2025.“ – koji je razvio Sole 24 Ore na temelju podataka 3B Meteo – promjene zabilježene u posljednjih 15 godina u 107 talijanskih glavnih gradova znak su sada konsolidiranog trenda: intenziviranja ekstremnih klimatskih pojava, stalnog porasta temperatura i radikalne promjene sezonskog ciklusa.
Temperature u porastu, a tropske noći u porastu
Jedan od najznačajnijih aspekata koje je studija istaknula odnosi se na značajan porast temperatura, posebno u gradovima sjeverne Italije, gdje je dnevni prosjek porastao za 2,4 °C u usporedbi s 2010. godinom. Ovaj porast također odgovara snažnom porastu takozvanih “tropskih noći”, u kojima minimalna temperatura ne pada ispod 20 °C: danas ih se godišnje zabilježi gotovo 80, u usporedbi s 44 prije petnaest godina. 2024. godina pokazala se najtoplijom godinom ikad zabilježenom od predindustrijskog doba, a kulminirala je povijesnim toplinskim valom između 8. i 15. kolovoza, koji je posebno pogodio nizinu Pada i središnje regije, s vrhuncima iznad 35 °C. Toplinski valovi, definirani kao razdoblja od najmanje tri uzastopna dana s temperaturama iznad 30 °C, porasli su s 9 u 2010. na 17 u 2024. samo na sjeveru, za ukupno preko 52 dana ekstremne vrućine.
Ekstremne vrućine i u središnjoj i južnoj Italiji
Središnja i južna Italija također nisu izuzete. Tijekom proteklih 15 godina prosječan broj toplinskih valova godišnje povećao se s 13 na 20. Vrhunci ekstremnih vrućina – dani kada temperature prelaze 35 °C – značajno su se povećali: na jugu su porasli s 6,4 na 17,6 epizoda godišnje, dok su u središnjem dijelu porasli s 6,8 na 19,3. Ono što je nekada bila rijetka pojava na sjeveru sada je postalo često, s više od 11 epizoda ekstremnih vrućina godišnje u usporedbi s manje od 2 u 2010. godini.
Sve blaže zime i uporni anticikloni
Još jedan očit učinak klimatskih promjena u Italiji je omekšavanje zima. Hladni dani, s maksimalnim temperaturama ispod 3 °C, dramatično su se smanjili: na sjeveru je prosječan broj dana u godini pao s 28 u 2010. na samo 5 u 2024. Zapravo, u posljednje dvije zime u Padskoj nizini nije zabilježena nikakva snježna padalina. Veća učestalost anticiklonalnih razdoblja dodatno doprinosi anomalnoj klimatskoj situaciji. Ta razdoblja, karakterizirana odsutnošću kiše, vjetra i magle, uzrokuju stagnaciju zraka i veću postojanost onečišćujućih tvari. Danas u talijanskim glavnim gradovima u prosjeku ima preko 70 uzastopnih dana “mirnog zraka”: 92 na sjeveru, 70 u sredini i 50 na jugu.
Obilnije kiše i česte poplave
Unatoč padu oborina u smislu kišnih dana, njihov intenzitet se povećava. Kiša pada rjeđe, ali kada pada, epizode su burne i koncentrirane u nekoliko sati, s razornim posljedicama. Poplave su stoga sve češće. Među najnovijim i najznačajnijim slučajevima su poplave u Emiliji-Romagni od 17. do 19. rujna 2024., s preko 360 mm kiše, od čega je 285 palo u samo 24 sata, te one od 19. do 20. listopada, gdje je u šest sati pala količina vode jednaka dvije trećine prosječne mjesečne količine oborina. Krajem listopada, Val di Cecinu su također pogodile bujične kiše od preko 100 mm u samo nekoliko sati. Događaj od 13. studenog u Giarreu na Siciliji, gdje je u samo 12 sati palo preko 500 mm kiše, bio je upečatljiv.
Hitnost prilagodbe
Ovi podaci ocrtavaju alarmantnu sliku za Italiju. Učestalost i intenzitet ekstremnih pojava duboko mijenjaju klimatsku geografiju zemlje, namećući potrebu za sve intenzivnijim strategijama prilagodbe i ublažavanja. Od prilagodbe urbane infrastrukture do zaštite teritorija i upravljanja vodnim resursima, institucije su pozvane odgovoriti na izvanrednu situaciju koja više nije samo ekološka, već i društvena i ekonomska. Promjena klime više nije daleka hipoteza: to je nova stvarnost s kojom se Italija – i cijeli svijet – moraju suočiti.
Alessandro Fiorentino