Subscribe
San Europske komisije o „zelenom planetu“ bio je noćna mora za poljoprivrednike, poduzetnike i potrošače diljem EU. Noćna mora koja se bliži kraju, a glasovanje desnocentrističkih snaga u Europskom parlamentu 13. studenog još je jedan čavao u lijes Zelenog plana. Uskoro će biti šest godina od pokretanja jednog od najambicioznijih planova koje je predložila Europska komisija. „Zeleni plan transformira EU u moderno, konkurentno i resursno učinkovito gospodarstvo“, ogromno obećanje koje se može pročitati na mrežnim stranicama Europske komisije. Ta izvanredna vizija znatnog smanjenja emisija stakleničkih plinova, pretvara Europu u „prvi klimatski neutralan kontinent“, pravi uzor ostatku svijeta. Kroz „pravednu i održivu“ tranziciju, za manje od tri desetljeća imali bismo „zeleni planet“, s energijom koja dolazi gotovo isključivo iz obnovljivih, a time i „čistih“ izvora. Ali kakav kontrast između snova i stvarnosti!
Realistične političke snage oglasile su brojne uzbune zbog opsesije konkurentnošću, odvojenosti od stvarnosti i birokratskih ekscesa. U ime „konkurentnije“ i „učinkovitije“ EU i zelene renesanse, imamo Uniju koja je sve manje konkurentna, sve siromašnija i sve udaljenija od stvarnih potreba vlastitih građana.
Šest godina nakon pokretanja Zelenog plana, stvari su drugačije od onoga što su njegovi pristaše dosljedno zagovarali.
Dana 13. studenog u Europskom parlamentu, 382 zastupnika u Europskom parlamentu glasalo je za uklanjanje apsurdnih birokratskih opterećenja nametnutih poduzetnicima, u usporedbi sa samo 249 glasova protiv i 13 suzdržanih. Dakle, samo tvrtke s više od 1750 zaposlenika i godišnjim neto prometom većim od 450 milijuna eura morale bi izvještavati o društvenim i ekološkim pitanjima, dok bi manje tvrtke bile izuzete od ovih izvješća o održivosti. Zahtjev dubinske analize primjenjivao bi se samo na vrlo velike tvrtke, koje više ne bi bile dužne izrađivati planove klimatske tranzicije. Omnibus I, kako se naziva ovaj paket, bit će predmet pregovora s vladama država članica u nadolazećim tjednima, s nadom da će ažurirano zakonodavstvo biti spremno do kraja godine.
Neki smatraju da je glasovanje 13. studenog značajna pobjeda snaga desnog centra u Europskom parlamentu, ali taj stav ne može biti utemeljen isključivo na ideološkoj borbi. Smanjenje nekih štetnih pravila koja se primjenjuju na mala i srednja poduzeća i ukidanje obveze izrade planova klimatske tranzicije i klauzula o građanskoj odgovornosti zapravo je uspjeh za realiste i one koji podržavaju ponovno uravnoteženje europskog gospodarstva na prirodnoj osnovi. Ukidanje opterećujućih propisa onemogućuje održavanje nerealnih ekoloških ciljeva.
Sve čvršće repozicioniranje klimatskih politika koje su se pokazale neuspjehom epskih razmjera nije ni novo ni iznenađujuće. Kada su u siječnju suvoditelji ECR grupe odgovorili u pismu čelniku PfE-a da „i dalje smo predani suradnji sa istomišljenicima poput vas kako bismo se suprotstavili ideološkim ekscesima Zelenog plana i zalagali se za politike koje su usklađene s europskim ekonomskim i strateškim prioritetima“, stvari su se činile kristalno jasnima na ovoj strani političkog spektra. Suradnja se proširila i na zastupnike EPP-a u Europskom parlamentu, koji su 13. studenog odlučno prevagnuli u korist smanjenja nategnutih i destruktivnih propisa. Ovo glasovanje nije bilo ni slučajnost ni slučajnost. To je signal povratka u normalnost.
Kad je postalo jasno da Zeleni plan nije ništa više od ogromne laži, izravnog napada na dobrobit europskih građana i konkurentnost koju je trebao potaknuti, nekada lijep san počeo se rušiti. Ne možete ignorirati potrebe vlastitih građana, ne možete nametati opterećujuće troškove ili apsurdna ograničenja i tvrditi da je to napredak. Svaka vizija koja nije utemeljena na realizmu i pragmatizmu nestat će kao i svaka druga iluzija.