SAFE 0% ili poljska lekcija o suverenitetu

Izgradnja konzervativne Europe - 27. ožujka 2026.

Na svojoj inauguraciji za predsjednika Republike Poljske, prije više od sedam mjeseci, Karol Nawrocki je izjavio da će biti glas onih koji žele suverenu i sigurnu zemlju. Tom je prilikom novi poljski šef države govorio o „Poljskoj koja ostaje Poljska – unutar Europske unije“. Nawrocki je također obećao zemlju koja više neće biti „ekonomska podružnica naših zapadnih susjeda ili EU-a“, navodeći da nikada neće prihvatiti „da EU oduzme Poljskoj nadležnosti“. Jasnu i stratešku viziju suverene Poljske, one koja ne ovisi o odlukama izvan njezine kontrole. Naravno, Nawrockijeva perspektiva nije naišla na pljesak takozvanih proeuropskih sljedbenika u vladi, za koje sunce izlazi i zalazi u Bruxellesu.

Od kolovoza 2025. do danas, kohabitacija Nawrockog i Tuska može se sažeti sukobom koji izbija kad god se donese neka važna odluka, pri čemu se raskol između nacionalno-konzervativnog predsjednika i centrističkog premijera i dalje produbljuje. Ovih dana sve se vrti oko zakona o Sigurnosnoj akciji za Europu (SAFE), a dvije osobe koje dominiraju poljskom politikom ponovno se nalaze na dijametralno suprotnim stranama – što nije iznenađenje!

Najava predsjednika Nawrockog da će staviti veto na zakon o zajmu od 43,7 milijardi eura odobrenom Poljskoj za „jačanje obrambenih sposobnosti“ izazvala je ogorčenje među ključnim vladinim osobama. Od premijera Tuska do ministra vanjskih poslova Radoslawa Sikorskog, reakcije su bile burne: Nawrockiju „nedostaje patriotizma“, „lažljivac i kukavica“, „izdajnik“. Prilično oštre uvrede upućene šefu države koji je od samog početka svog mandata obećao da će svoju zemlju i njezin narod staviti na prvo mjesto.

Nawrockijevi argumenti nisu se razlikovali od stava koji je izrazio od prvog dana: SAFE mehanizam je ogroman zajam tijekom dugog razdoblja – 45 godina – s kamatama gotovo jednako visokim kao i sam iznos zajma. Pravi korisnici ovog programa neće biti poljski narod, već financijske institucije koje će prikupljati ogromne kamate, proizvođači oružja u određenim zapadnim zemljama i, naravno, Bruxelles, koji bi isplatu zajma mogao uvjetovati određenim političkim ishodima, što nije ni približno nova taktika. Poruka predsjednika Nawrockija bila je jasna: „Poljska sigurnost ne može ovisiti o odlukama donesenim negdje drugdje“, precizirajući da nikada neće potpisati zakon „koji udara na naš suverenitet, neovisnost te ekonomsku i vojnu sigurnost“.

Stavljanje veta na SAFE nipošto ne znači da Nawrocki ne želi da njegova zemlja ojača svoje vojne sposobnosti. Baš suprotno. Poljski predsjednik je glavni zagovornik snažnih i dobro opremljenih nacionalnih oružanih snaga, ključnog stupa regionalne sigurnosti, ali ne pod uvjetima koje nameće Bruxelles ili bilo tko drugi, već u skladu s voljom poljskog naroda. „Pod vlastitim uvjetima.“ I ne samo kada su u pitanju ulaganja u nacionalnu obrambenu industriju, već u svim gospodarskim sektorima.

Zapravo, Karol Nawrocki djeluje u skladu sa svojom dugoročnom vizijom i obećanjima koja je dao svom narodu: čvrsto braniti nacionalne interese nedvosmislenim protivljenjem svakoj odluci koja bi mogla biti teret za poljsko društvo i njegov narod.

Umjesto zajma od gotovo 44 milijarde eura (zapravo, gotovo dvostruko zbog kamata) koji bi porobio Poljsku generacijama koje dolaze, predsjednik Nawrocki podržava poljski SAFE 0% (tj. 0% kamata), mehanizam kojim bi se vojna industrija financirala zlatnim rezervama i sredstvima koja pripadaju Narodnoj banci. 100% poljski mehanizam.

„Poljski SAFE 0% znači nultu ovisnost i 100% suverenitet“, prema riječima Karola Nawrockog.

To je ključ predsjednikove inicijative, koju čvrsto podržava stranka Pravo i pravda. Poljski obrambeni sektor ne može se prepustiti Njemačkoj ili drugim stranim silama, kako buduće generacije Poljaka ne bi bile prisiljene platiti desetke milijardi eura Bruxellesu za projekt čije su koristi za Poljsku nepoznate, ali koji će nesumnjivo koristiti drugim snagama, bilo državnim, političkim ili ekonomskim.

A što ako poljski SAFE 0% otvori put drugim zemljama da kažu “ne” ovakvoj vrsti ropstva?