Stanje Unije: Koje perspektive za Europu?

Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen dostavila je 13. rujna 2023. stanje Unije u EU-u.

Predsjednik je također uputio pismo namjere predsjednici Europskog parlamenta Roberti Metsoli i španjolskom premijeru Pedru Sánchezu, koji trenutačno predsjeda Vijećem. Obraćajući se Metsoli i Sánchezu, von der Leyen je preispitala glavne prioritete Europske unije za 2024., kao što su europski zeleni plan, digitalizacija, gospodarstvo i industrijska konkurentnost EU-a, koji su također obuhvaćeni pismom o stanju Unije. Posebnost teksta upućenog dvojici europskih predsjednika leži u činjenici da je predsjednik Komisije naglasio i ponovio da je cilj i dalje priprema sljedeće generacije europskog projekta te da će Komisija na tom dugom putu uvijek imati središnju ulogu na koju se mogu osloniti i Vijeće i Parlament. Ovo je svakako izjava kojoj se treba diviti, ali ona koja istovremeno sugerira da će se nastojati ne odreći pozicije koju je postigla 2019. godine.

U pismu “Stanje Unije 2023.” predsjednik podsjeća, naravno, da će za manje od 300 dana biti izbori za Europski parlament, što će biti prilika za sve građane EU-a da glasuju i odluče o budućnosti Europe. To će također biti prilika za razmišljanje o radu posljednjih nekoliko godina i razumijevanje koja bi pitanja trebala biti središnja.

Među njima su rat u Ukrajini, klimatske promjene, umjetna inteligencija, kao i gospodarstvo i radna pitanja. Upravo na tim temama građani Europe odlučit će tko najbolje predstavlja, a tko najbolje raditi u narednim godinama.

U pismu predsjednica von der Leyen također naglašava potrebu za stjecanjem povjerenja naroda, što je temeljni prvi korak u odgovoru na njihove težnje i zabrinutosti.

Osim što je zahvalila Parlamentu na radu, željela je istaknuti ključne točke programa koji je predstavila 2019. godine i koji je, prema svojim dojmovima, uspjela provesti tijekom ovih godina.

Stoga se prije svega osvrnula na temu okoliša. Bilo je neizbježno da će se izjasniti u korist europskog zelenog plana i ambicioznih, ali nerealnih ciljeva koje ovaj plan predlaže postići u daleko prekratkom roku. Gospođa von der Leyen ponovila je važnost nastavka puta koji su ona i njezina većina označili do sada i naglasila koliko je ključno krenuti prema pravednoj i pravednoj tranziciji. Iako, u stvarnosti, to nije bila baš istina.

Zelenu tranziciju prati i izazov u gospodarskom, socijalnom i konkurentnom smislu Europske unije. U njezinu govoru navodi se kako su tri glavna elementa na koja se treba usredotočiti radna snaga, inflacija i poslovno okruženje. Upravo bi ta tri elementa trebalo uzeti u obzir za oživljavanje tržišta rada i gospodarstva, ali i za povećanje konkurentnosti na razini EU-a. Ali ne samo to, jer je jedno od predloženih mogućih rješenja i kvalificirana migracija, koju bi, prema mišljenju predsjednika Komisije, trebalo poticati. NextGenerationEU se zatim spominje kao instrument kojim se može potaknuti gospodarstvo i tržište rada u Europi, čime se povećava popis postignuća koja bi program za 2019., prema riječima von der Leyen, postigao ovih godina.

Kad je riječ o instrumentu NextGenerationEU, von der Leyen je naglasila da je, govoreći o temi digitalizacije, premašen cilj ulaganja od 20 posto u digitalne projekte instrumenta NextGenerationEU. U tom je pogledu naglašeno da je digitalizacija s jedne strane velik resurs koji se mora pravilno iskoristiti, ali čiji se visoki rizici također moraju uzeti u obzir. Slično tome, to se mora učiniti i u pogledu umjetne inteligencije. “Poboljšat će zdravstvenu skrb, povećati produktivnost, riješiti problem klimatskih promjena. Ali također ne bismo trebali podcjenjivati vrlo stvarne prijetnje”, potvrdila je, uzimajući u obzir činjenicu da se razvija čak i brže nego što su sami kreatori mogli predvidjeti. Na tu se, srećom, Europska unija preselila prije nekog vremena predstavljanjem prvog zakonodavstva o umjetnoj inteligenciji.

Još jedna vruća tema obrađena u pismu je ona o sigurnosti i migracijama. Konkretno, von der Leyen je naglasila: “Moramo pokazati isto jedinstvo svrhe prema Africi kao što smo pokazali za Ukrajinu. Moramo se usredotočiti na suradnju s legitimnim vladama i regionalnim organizacijama. Moramo razviti obostrano korisno partnerstvo koje je usmjereno na zajednička pitanja za Europu i Afriku.” Spomenula je važnost učinkovitog i brzog upravljanja imigracijom jer je to jedno od gorućih pitanja na europskom, ali i globalnom političkom programu. Konačno, posebno se spominje rat u Ukrajini. Predsjednik je iskoristio priliku da potvrdi predanost EU-a ukrajinskom cilju te da se ta potpora nastavi neumorno do kraja neprijateljstava i koliko god je to potrebno.

U zaključcima svog govora von der Leyen izričito upućuje na budućnost Unije, koja će ovisiti o ishodu izbora koji će se održati u lipnju 2024., ne skrivajući nadu da će nastaviti put koji je započela njezina većina 2019. Ali i svjesni da će biti važno “slušati glas Europljana”.

Čini se da je pismo predsjednika Europske komisije gotovo izborni manifest i često se čini samoreferentnim, želeći iznijeti više točaka svjetla od mnogih problema s kojima zajednica Europe mora živjeti i s kojima se svakodnevno suočava. Čini se da prioriteti predsjednice von der Leyen danas ne odražavaju prioritete građana kojima se namjerava obratiti. Umjesto toga, čini se da je usredotočena na nastavak projekta koji je već u tijeku i koji ne uzima u obzir na odgovarajući način neizbježne, često iznenadne i nepredvidive promjene kroz koje je naše društvo doživjelo, prije svega krizu u Ukrajini i krizu uzrokovanu pandemijom Covid-19, koje su zauvijek promijenile način na koji se ljudi nose sa životom i promijenile svoje prioritete.

Suprotno tome, danas europski konzervativci predlažu praktičnu i konkretnu alternativu inerciji koja se prečesto doživljava na razini EU-a. Postoji volja za reformom gospodarskog upravljanja stavljanjem rasta i ulaganja u središte zaustavljanjem kontinuiranog besmislenog povećanja kamatnih stopa ESB-a koje ne smanjuje inflaciju, ali uzrokuje recesiju. Postoji volja da se djeluje u ime ekološke tranzicije koja se temelji na realizmu, a ne na ideološkim ciljevima koji ne uzimaju u obzir poduzeća i industrije, posebno one u proizvodnji i poljoprivredi. Postoji volja za nebirokratizacijom Europske unije, podupiranjem i olakšavanjem rada malih i srednjih poduzeća, vraćanjem strateške proizvodnje u Europu. Konačno, postoji volja da se odmah djeluje kako bi se pronašlo konkretno rješenje protiv trgovine ljudima i ilegalne imigracije koje naše gradove čini nesigurnima. Ukratko, konzervativci žele više akcije i manje razgovora.

2024. predstavlja važnu novu fazu u povijesti Europe, koja sada više nego ikad ima priliku promijeniti put, ako građani dopuste novoj političkoj koaliciji da pokaže kako je, na isti način kao što to čine mnoge desne vlade u državama članicama, moguće imati veliku i dobro vođenu konzervativnu Europu koja istinski daje prednost interesima i potrebama svojih građana.