Subscribe
U Europi i općenito na Zapadu uobičajena je pojava da se etablirani mediji optužuju za ljevičarstvo . Čak se i državni mediji koji imaju misiju javne službe i financiraju se poreznim novcem građana obično u raznim zemljama optužuju za ljevičarstvo.
U Švedskoj je javni servis imao veliku važnost. Zemlja je kasnila s deregulacijom televizijskog tržišta i mnogim Šveđanima je u DNK-u da su državna televizija i državni radio zajednički forum zemlje za objektivne informacije i sveobuhvatnu raspravu.
No s novim političkim sukobom između progresivnog liberalizma i socijalizma s jedne strane i novog konzervativizma s druge, pitanje nepristranosti državnih medija postalo je još rasplamsanije.
Ozbiljne ankete pokazuju da Šveđani koji glasaju za veliki lijevi blok socijaldemokrata, zelenih stranaka i ljevičarskih radikala smatraju da javna služba dobro obavlja svoj posao, da je javna služba nepristrana i objektivna. S druge strane, birači koji glasaju za novi desničarski savez, koji uključuje tradicionalne desničarske stranke, ali i nove i velike Švedske demokrate, smatraju da su državni mediji ljevičarski. Pitanje je jesu li svi u krivu.
Međutim, razni menadžeri koji su dolazili i odlazili iz javne službe ne čine se kao da žele vidjeti problem. Oni se zubima i noktima brane od optužbi za ljevičarsku pristranost i vjeruju da ispunjavaju upravo misiju koju im je dao švedski parlament. Pružaju sveobuhvatnu sliku društvenog razvoja i omogućuju uključivanje različitih perspektiva u svoje programe.
Rasprava o neutralnosti državnih medija ponovno je postala aktualna u vezi s mnogim švedskim novinarima koji su potpisali peticiju o novinarstvu u Gazi . Tvrdilo se da se novinarima onemogućuje obavljanje posla, da su i novinari postali mete ratovanja te da švedske medijske kuće doprinose nasilju i tragediji time što ne postavljaju stvarne zahtjeve Izraelu da novinarima dopusti ulazak u Gazu.
Navodno danas nijedan strani novinar ne smije ući u Gazu. Navodno je od 7. listopada ubijeno preko 60.000 Palestinaca, a stalno pristižu nova izvješća o gladi među stanovništvom. Informacijski rat odvija se istovremeno s konvencionalnim ratom, a Hamas i Izrael se međusobno krive za situaciju. Naravno, novinari imaju puno toga za izvještavati, a nitko se u Švedskoj nije stvarno žalio da se novinare obavještava o radnim uvjetima novinarstva u ratnoj zoni. Postojao je još jedan problem s apelom: bio je u potpunosti usmjeren na Izrael. Izraelsko odbijanje da novinarima dopusti izvještavanje iz Gaze predstavljeno je kao problematično. Činjenica da Hamas ne cijeni posebno visoko ni slobodu izražavanja ni slobodu tiska nije spomenuta. Zapravo, Hamasova uloga u sukobu uopće nije spomenuta u apelu. Ipak, preko 500 švedskih novinara potpisalo je apel. Uključujući i nekoliko novinara s državnog radija i televizije.
Pažnja je bila ogromna. Ne zato što je nekolicina novinara zahtijevala bolje uvjete rada za novinare u Gazi, već zato što je slika sukoba bila toliko jednostrana. Ništa nije rečeno o tome da bi Hamas mogao okončati sukob oslobađanjem talaca i polaganjem oružja. Ni riječi o napadu 7. listopada. Samo je Izrael izdvojen kao krivac za humanitarnu katastrofu u Gazi. Spomenuta je i riječ genocid, i naravno da je Izrael bio taj koji je u tome sudjelovao. Autori apela čak su tvrdili da su švedske medijske kuće suučesnici u genocidu time što su nedovoljno izvještavali o izraelskim ratnim zločinima.
Apel je objavljen u nacionalnim dnevnim novinama Expressen. Predvodila ga je novinarka Magda Gad , koja se dugo profilirala kao simpatizerka muslimanskog Bliskog istoka i Palestine. Formulacija koja je privukla najviše pažnje bila je upravo ona da zapadni i švedski mediji sami doprinose genocidu u Gazi. Evo što su napisali : “Istodobno, izvještavanje švedskih i drugih etabliranih medija u Europi i SAD-u bilo je ispod standarda i, svojim nedostacima, pridonijelo je legitimiziranju onoga što sada većina stručnjaka za genocid, pa čak i holokaust, opisuje upravo kao: genocid u tijeku.”
Za mnoge Šveđane, ovaj apel bio je potvrda onoga što su već mislili da znaju: švedsku novinarsku profesiju karakteriziraju lijeve simpatije. Ovaj put se radilo o sukobu izvan Europe, ali i taj sukob sada je dobio desno-lijevu dimenziju jer se čini da desničarski političari na Zapadu lakše izražavaju razumijevanje za izraelske akcije protiv Hamasa nego lijevi političari. U Švedskoj je, na primjer, radikalno lijeva i bivša komunistička stranka “Lijeva stranka” najjasnije zahtijevala osudu Izraela.
Neke su medijske kuće nakon žalbe objavile da zaposlenicima koji su potpisali tekst možda više neće biti dopušteno izvještavati o sukobu u Gazi. Time je priznato da žalba ima političku perspektivu. Problematična je bila jednostrana identifikacija Izraela kao isključivo odgovornog za ljudsku patnju u Gazi. Među njima su bili novinari državne radio kuće Sveriges Radio i državne televizijske kuće Sveriges Television kojima sada više neće biti dopušteno izvještavati o sukobu. Mnogi Šveđani koji su dugo pokušavali ukazati na političke sklonosti Javnog servisa osjetili su jutarnji vjetar. Možda postoji granica koliko jasni politički stavovi novinari mogu zauzeti?
No nakon nekoliko dana stigla je objava da će svim novinarima biti dopušteno nastaviti izvještavati o Gazi. Ravnatelj Švedskog radija čak je pozvao novinare Švedskog radija na sastanak i mnogi od njih su navodno dali otkaz. No, ipak, nije bilo posljedica. Ravnatelj novina Aftonbladet, Klas Wolf-Watz, napisao je nacionalnim novinama Aftonbladet u vezi s odlukom da se novinarima dopusti nastavak rada: „Glavna poruka apela su pitanja slobode tiska i sigurnosti novinara u Gazi. To nije kontroverzno.“ Dakle, švedski porezni obveznici i potrošači medija kojima je obećan nepristrani javni servis morali su još jednom prihvatiti da će javni servis nastaviti raditi unatoč svojoj pristranosti. Informacije koje dobivaju o sukobu između Izraela i Hamasa prenose novinari koji očito nemaju nikakvo razumijevanje uloge Hamasa u sukobu.
Sada kada se najgora buka oko samog poziva stišala, rasprava je ušla u drugu fazu. Čini se da se sada nekoliko iskusnih novinara usredotočuje na minimiziranje štete. Iskusna novinarka s Bliskog istoka Cecilia Uddén intervjuirana je u
Dakle, nepristranost ne bi trebala značiti izbjegavanje zauzimanja stava u sukobima bez davanja prave slike sukoba. Čak ni kada su u pitanju međunarodni sukobi koji imaju politički eksplozivnu snagu čak i unutar mnogih zapadnih zemalja. U redu. Onda znamo.
Dakle, što možemo naučiti iz ovoga? Možda se neki dijelovi etabliranih medija rješavaju narcisoidne slike o sebi gdje tvrde da novinarstvo može biti nepristrano i neutralno. Postoje sukobi u kojima ne možemo biti nepristrani, kažu.
Problem je u tome što desničarski mediji u raznim zapadnim zemljama upravo to dugo govore. – Previše je toga na kocki da bismo bili nepristrani. – Naši protivnici tvrde da su nepristrani, ali zar nisu? Zašto bismo bili? – Pravi medij trebao bi dati istinitu sliku društvenog razvoja umjesto da zamagljuje sliku iza neke navodne objektivnosti.
Dakle, sigurno: Ako medijska ljevica želi dati svoju istinitu sliku sukoba u Gazi, mi s desnice možemo dati svoju istinitu sliku birokracije EU, ubrzane zelene tranzicije i nekontrolirane ilegalne imigracije.