Subscribe
Globalna industrija čelika suočava se s dvije izvanredne situacije: s jedne strane, usvajanjem protekcionističkih politika u Sjedinjenim Državama, što je kulminiralo carinama na čelik i aluminij koje je nametnula Trumpova administracija; s druge strane, rastućim valom jeftinog izvoza iz Azije, posebno Kine, gdje sektor ima koristi od značajnih državnih subvencija i strukturnog viška proizvodnih kapaciteta. Prema procjenama Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj, globalni prekomjerni kapacitet premašio je 600 milijuna tona u 2023. i mogao bi premašiti 720 milijuna do 2025. To znači da čeličane diljem svijeta proizvode daleko više nego što tržište može apsorbirati, stvarajući silaznu konkurenciju koja posebno kažnjava europske proizvođače, već opterećene višim troškovima energije i strogim propisima o zaštiti okoliša. Rezultat je progresivno slabljenje industrijske strukture kontinenta: brojni pogoni smanjili su poslovanje ili obustavili proizvodnju, dok je samo u 2024. izgubljeno otprilike 18 000 radnih mjesta. Europa se stoga suočava s ključnim izazovom: odlučiti hoće li braniti svoje proizvodne kapacitete ili prihvatiti marginalnu ulogu u novoj globalnoj ravnoteži.
EUROPSKI ODGOVOR
Europska komisija je u ožujku 2025. najavila svoju namjeru da predstavi akcijski plan za sektor čelika, kao izravan odgovor na američke tarife. Cilj je bio dvostruk: suprotstaviti se mjerama koje trgovinski partneri smatraju nepoštenima i preispitati ograničenja uvoza uvedena tijekom spora oko čelika koji je započeo 2018. Ta ograničenja, koja su još uvijek na snazi, istječu u lipnju 2026., ali namjera Bruxellesa je pomaknuti rok unaprijed kako bi se osigurala kontinuirana zaštita unutarnjeg tržišta. Dana 7. listopada 2025. Komisija je formalizirala svoj prijedlog, iznoseći paket mjera od povijesnog značaja. Plan predviđa prepolovljenje količine čelika koja se može uvesti u Uniju bez carine, s 30,5 na 18,3 milijuna tona godišnje. Uvoz iznad ovog praga bit će podložan carini od 50%, što je dvostruko više od trenutne razine od 25%. Inicijativa, koju je predsjednica Ursula von der Leyen opisala kao nužnu i hitnu, ima za cilj vratiti konkurentsku ravnotežu između europskih proizvođača i konkurenata izvan Europe. Komisija je također uvela takozvano pravilo taljenja i izlijevanja, koje od uvoznika zahtijeva da prijave gdje je čelik zapravo proizveden. Ova mjera proizlazi iz potrebe za sprječavanjem izbjegavanja plaćanja carine ponovnim označavanjem podrijetla proizvoda, što je praksa posebno raširena u Kini, koja često izvozi čelik preko zemalja posrednica.
PREKAPACITET I AZIJSKA KONKURENCIJA
Glavna ranjivost europske industrije čelika je širenje azijske ponude. Kina, koja proizvodi više od polovice svjetskog čelika, nastavila je podržavati svoju industriju javnim subvencijama, potičući dinamiku dampinga koja se prevodi u umjetno niske cijene. Domino efekt je jasan: Turska, Indija, Vijetnam i Južna Koreja – često partneri ili posrednici u kineskom izvoznom lancu – sada su među glavnim dobavljačima čelika Europskoj uniji. Za europske proizvođače ovaj je scenarij postao neodrživ. Čeličane na kontinentu trenutno rade sa 67% svog kapaciteta. Novim mjerama Bruxelles želi vratiti iskorištenost kapaciteta na 80%, osiguravajući veću zaposlenost i industrijsku stabilnost. Fenomen prekomjernog kapaciteta nije samo ekonomski, već i geopolitički. Dostupnost velikih količina jeftinog čelika omogućuje Kini da vrši strateški utjecaj na globalnim tržištima, dok Europa riskira gubitak ne samo konkurentnosti već i autonomije u ključnim sektorima poput automobilske industrije, infrastrukture i obrane. Stoga raste svijest da se pitanje čelika ne može tretirati samo kao trgovinsko pitanje, već kao element ekonomske i industrijske sigurnosti.
TRANSATLANTSKA DIMENZIJA: IZMEĐU KONKURENCIJE I SURADNJE
Nove europske mjere dolaze u kontekstu obnovljenog sukoba sa Sjedinjenim Državama. Unatoč napetostima koje proizlaze iz američkih tarifa na europski čelik i aluminij (50% i još uvijek na snazi), Bruxelles i Washington dijele zajednički cilj: ograničiti utjecaj globalnog prekapaciteta i boriti se protiv dampinga, posebno onih koji potječu iz Kine. Europska unija stoga namjerava održavati konstruktivan dijalog sa Sjedinjenim Državama kako bi razvila koordinirane strategije industrijske obrane. Međutim, odluka o primjeni novih kvota i na uvoz s američkog tržišta odražava želju Europe da usvoji uravnotežen i neovisan pristup, temeljen na jednakim pravilima za sve. To je značajna razlika od američke politike, koja je selektivnija i otvoreno protekcionistička. U tom kontekstu, europski stav definira se kao oblik “legitimne zaštite”, kompatibilan s pravilima Svjetske trgovinske organizacije. Bruxelles ne namjerava započeti trgovinski rat, već potvrditi načelo reciprociteta i poštene konkurencije. Cilj je zaštititi europsku industriju bez ugrožavanja otvorenosti tržišta, držeći otprilike 10 posto sektora čelika otvorenim za međunarodnu konkurenciju.
INDUSTRIJSKI SUVERENITET I EUROPSKA REINDUSTRIALIZACIJA
Strategija Komisije predstavlja paradigmatsku promjenu u europskoj industrijskoj politici. Unija prvi put izričito potvrđuje načelo industrijskog suvereniteta: potrebu očuvanja lokalnih proizvodnih kapaciteta kao preduvjeta za ekonomsku autonomiju i stratešku sigurnost. Povjerenik za industrijsku politiku, Stéphane Séjourné, sažeo je cilj novog plana jasnom formulom: “reindustrijalizacija Europe”. Koncept nadilazi puku obranu sektora čelika; to je pokušaj vraćanja središnje uloge proizvodnog sektora u eri ekološke tranzicije i globalne konkurencije. Rasprava unutar Komisije bila je intenzivna. Neki povjerenici zagovarali su smanjenje masovne proizvodnje fokusiranjem isključivo na “zeleni” ili vrlo kvalitetni čelik, kompatibilan s klimatskim ciljevima Zelenog plana. Drugi su, međutim, branili ideju održavanja diverzificirane industrije sposobne za proizvodnju čelika za obranu, infrastrukturu i automobilsku industriju. Prevladala je druga linija, povezujući zaštitu čelika s dugoročnom vizijom europskog ekonomskog suvereniteta.
EKONOMSKE I DRUŠTVENE IMPLIKACIJE
Novi paket mjera pozdravile su glavne industrijske organizacije. Eurofer, federacija europskih proizvođača, nazvala ga je “nužnom prekretnicom”, dok su sindikati izrazili oprezni optimizam, naglašavajući mogućnost očuvanja tisuća radnih mjesta. S ekonomske perspektive, Komisija očekuje umjeren utjecaj na cijene: prosječno povećanje od 3%, što je ekvivalentno oko 50 eura više za automobil i 1 euro više za perilicu rublja. Bruxelles smatra ovaj učinak održivom žrtvom radi zaštite industrijske sigurnosti i radnih mjesta. Međutim, uspjeh plana ovisit će i o političkoj podršci država članica. Njemačka, vodeći europski proizvođač automobila i veliki potrošač čelika, još nije izrazila definitivan stav. Njegova podrška bit će ključna za odobrenje mjere.
IZGLED I STRATEŠKI ZNAČAJ
Europska unija namjerava odobriti nova pravila do 30. lipnja 2026., kada ističe trenutni režim kvota. Za razliku od prethodnih mjera, koje su često bile privremene i ograničene, novi sustav je osmišljen kao strukturna i trajna zaštita. To označava pomak s obrambenog pristupa na proaktivnu industrijsku politiku, usmjerenu na obnovu proizvodne baze kontinenta. Gledajući unaprijed, europska strategija za čelik mogla bi postati model za druge strateške sektore, poput baterija, poluvodiča i zelenih tehnologija, gdje se autonomija proizvodnje sve više doživljava kao bitan element suvereniteta. Izazov se ne odnosi samo na gospodarstvo, već i na sam identitet Europe kao industrijske sile. Obrana čelika znači obrana sposobnosti izgradnje infrastrukture, vozila i obrambene opreme: drugim riječima, sposobnost Europe da igra vodeću ulogu u novom svjetskom poretku.
ČELIK JE SIMBOL SUVERENITETA
Europski plan za čelik za 2025. predstavlja ključnu prekretnicu u ekonomskoj politici Unije. Suočen s nelojalnom azijskom konkurencijom i američkim protekcionizmom, Bruxelles je odlučio ponovno potvrditi svoju proizvodnu autonomiju, postavljajući temelje za industrijsku politiku temeljenu na ravnoteži, otpornosti i održivosti. Odluka o prepolovljenju uvoznih kvota i povećanju carina na 50 posto nije samo tehnička mjera, već politički čin koji redefinira odnos Europe s globalizacijom. U svijetu fragmentiranom ekonomskim i geopolitičkim napetostima, čelik je ponovno simbol suvereniteta: metal koji, još jednom, označava granicu između industrijske ovisnosti i neovisnosti.