Subscribe
Mladi Europljani okreću leđa klimatskim problemima i sve su više zabrinuti za sigurnost.
Nedavno istraživanje tvrtke Rasmussen Analys u Švedskoj potvrđuje trend koji je uočen posljednjih nekoliko godina, a to je da mladi u dobi od 15 do 29 godina sve više prilagođavaju svoje političke i društvene prioritete idealističkim težnjama ‘svjetovnijim’ stvarima. Najvažniji prioriteti mladih u Švedskoj danas nisu klima (koja je bila najviše rangirani problem za 54 posto ispitanika na vrhuncu 2019., a sada je 15 posto), već zdravstvo, škola, kriminal i osobna sigurnost. Čak je i skrb za starije osobe sada više rangirana od klime među mladima u dobi od 15 do 29 godina, što bi se moglo smatrati smiješnim.
Ovakva vrsta istraživanja o tome kako javnost uspoređuje različita pitanja provodi se svake godine i uvijek dovodi do velikih naslova u Švedskoj – zemlji klimatske aktivistice Grete Thunberg, koja se često naziva pretečom „feminističkog“ upravljanja. Razlog tome je što su „jednakost“ i zabrinutost za klimu dvije od prethodno vrućih tema koje su posljednjih godina naglo opale u popularnosti među mladima. Kakva je budućnost društvene paradigme koju je švedska politička klasa gradila na tim dvjema vrijednostima, ako ih sljedeća generacija napušta?
Iako ovaj obrat ima veliki značaj posebno u Švedskoj, situacija je ista i na Zapadu, gdje je establišment također na vrh liste prioriteta stavio ljevičarsku identitetsku politiku i globalna pitanja poput klimatskih promjena.
S prvim izborom Donalda Trumpa 2016. i raznim drugim zapadnim političkim događajima otprilike u isto vrijeme, mediji su počeli govoriti o Generaciji Z kao „najkonzervativnijoj generaciji od Drugog svjetskog rata“. Vjeruje se da je ova kohorta utjecala na popularnost desničarskog populizma, prvenstveno na internetu, odbacivanjem i ismijavanjem glavnih političkih trendova, od kojih su mnogi bili ukorijenjeni u lijevoj i liberalnoj ideologiji. Ovaj je trend bio daleko najviše identificiran s mladim muškarcima, ali je postigao određeni napredak i kod žena. Mlada online desnica ponekad je bila zanemarena kao glasna, šaljiva subkultura, ali možda je zapravo bila definirajući element sljedeće generacije.
Tijekom 2010-ih, ovaj rast „konzervativizma“ među mladim odraslima i tinejdžerima bio je alarmantan za neke u mainstream politici, ali je i dalje prema većini mjera bio prilično marginalan. Zaokret mladih prema desnici ubrzao se u 2020-ima i na kraju je postao nepobitan u godinama nakon karantene zbog covida-19. Neki od najuvjerljivijih pokazatelja da su zapadnjaci rođeni između 1997. i 2010. zapravo definirani konzervativizmom i nacionalizmom došli su s mnogim rezultatima europskih izbora otprilike u isto vrijeme; u Francuskoj, Italiji, Švedskoj i Njemačkoj izlaznost Generacije Z bila je odlučno u korist desničarskih populističkih stranaka. Međutim, jaz između muškaraca i žena bio je prilično značajan, ali nema znakova da je konzervativizam čak i mladih žena u Europi dosegao vrhunac.
Ali jesu li oni zaista konzervativni?
Upečatljivi opisi poput „najkonzervativnije generacije od Drugog svjetskog rata“ mogu obuhvatiti dio današnjeg omladinskog pokreta, ali se mogu i dovesti u pitanje. Iz ideološki konzervativne perspektive, predanost mladih zapadnjaka tradicionalnim vrijednostima koje konzervativizam utjelovljuje, poput obitelji, religije i patriotizma, nije jasno definirana.
Ono što ankete koje navodno ilustriraju ovaj razvoj pokazuju jest da su mladima postale važnije zabrinutosti zbog kriminala, ekonomskih prilika i gubitka suvereniteta. To bi se moglo odnositi na niz stvarnih društvenih problema, poput porasta kriminala i nereda nakon nekontroliranih masovnih migracija, outsourcinga industrija i transformacije gospodarstva te kršenja nacionalne neovisnosti od tijela poput EU. Često to mogu biti prilično univerzalni problemi – priznavanje kriminala ne mora se pretvoriti u kritiku imigracije, a dugotrajna nezaposlenost i euroskepticizam ne moraju se pretvoriti u kritiku globalizma. To samo znači da je političko bojno polje oko ovih pitanja otvoreno za sve stranke i da te teme mogu odlučiti izbore na način na koji prije nisu mogle.
Nacionalisti i konzervativci imaju prirodnu prednost kada su u pitanju ovi problemi kojih mladi ljudi postaju sve svjesniji. Ali to ne znači da imaju monopol nad glasovima mladih. Ako ništa drugo, polarizacija koja također karakterizira Generaciju Z pokazuje da neki ljudi umjesto toga gledaju ulijevo kako bi riješili kriminal, nezaposlenost i gubitak prava.
U mnogim aspektima društva opće je priznato da je politička podjela između muškaraca i žena veća nego što je možda ikad bila. Ovaj fenomen, u kojem ljevicom dominiraju žene, a desnicom muškarci, opisan je kao duboka ponorna podjela u Švedskoj, gdje je problem posebno izražen (možda dijelom zbog utjecaja koji je feminizam imao u široj javnosti).
To znači da Generacija Z nije samo najkonzervativnija generacija u desetljećima – možda bi u određenom smislu mogla biti i najprogresivnija generacija. Dio stanovništva koji se pridržava vrlo progresivnih vrijednosti, poput povećanja imigracije, posvećivanja posebne političke pozornosti mjestu manjina i žena u društvu te klimatske pravde, možda je postao manji, ali upornost tih uvjerenja u određenim segmentima stanovništva ostaje vrlo visoka.
Osim političkih prioriteta, švedsko istraživanje je promatralo i željena zanimanja mladih. Iz perspektive generacije Z koja postaje konzervativna, to je bila mješovita situacija. Sve veći broj mladih ima velike ambicije za ekonomskom stabilnošću i samostalnošću, a poduzetnici i visokokvalificirana zanimanja poput liječnika bili su na vrhu ljestvice. Iako je bilo i nekoliko drugih, manje plaćenih poslova, poput učitelja i policije, koji su također bili najpopularniji životni snovi, trend općenito ukazuje na sve veći fokus na samoostvarenje. Snovi o poduzetništvu mogu odražavati želju za izbjegavanjem zajedničkog tržišta rada, za koje se smatra da nije strukturirano u korist mladih.
Ukazuju li dobro plaćeni poslovi i poduzetništvo na povratak tradicionalnim vrijednostima? Možda manje. Ambicije ove vrste ukazuju na povećani fokus na individualizam, što je rastući trend koji je zabilježen i u drugim sličnim istraživanjima. Ovaj individualizam također može biti štetan za tradicionalne društvene strukture i može odražavati slom društva visokog povjerenja u Europi.
Paralelno čitanje rangiranja snova mladih Šveđana jest da odgovaraju na poziv društvenih potreba – potrebno je više liječnika, učitelja i policajaca prema tri glavna politička prioriteta mladih, prema Rasmussen Analysu. Zdravstvo, škola i obrazovanje te kriminal i osobna sigurnost najvažnija su pitanja, a činjenica da se sve više ljudi orijentira na poslove povezane s tim sektorima pokazuje rastući osjećaj odgovornosti prema društvu među mladima. To se definitivno može protumačiti kao izraz konzervativizma.
‘Generacija Greta’ je propala
U Švedskoj je uočeni mladi entuzijazam za klimatski aktivizam à la Greta Thunberg doveo do ideje da će sljedeća generacija Šveđana biti zelena i vjerojatno prilično lijevo orijentirana. Kada je ovaj pokret bio na vrhuncu 2019. godine, više od polovice svih mladih ispitanika klimatske promjene navelo je kao svoj glavni politički prioritet. Smrt ovog trenda bila je jednako nagla kao i njegov uspon – iako su neki u Švedskoj Zelenoj stranci tvrdili da su mladi izašli glasati za njih na izborima za Europski parlament 2024. godine, gdje stranka tradicionalno postiže puno više rezultata nego na nacionalnim izborima. No, treba imati na umu da izbori za Europski parlament nisu poznati po visokoj izlaznosti, koja je posebno prosječna među mlađim biračima.
U stvarnosti, mladi su vjerojatno već siti uobičajenih tema, od kojih su klimatske promjene možda najčešća. Desni zaokret švedskih, kao i europskih, tinejdžera i mladih odraslih vjerojatno je prirodan razvoj događaja jer mladi rade ono što uvijek rade: bune se. ‘Probuđeno’ samopreziranje nešto je što ljevičarske institucije, uključujući škole, mogu prozelitizirati cijeli dan, ali to samo ima učinak da njihove ideje učini nemodernima i zastarjelima.
Čini se da su mladi napustili lijevo progresivizam kao rezultat ovog vječnog ciklusa pobune mladih protiv ideala generacije čuvara. Međutim, konzervativni političari ne smiju uzimati glasove mladih zdravo za gotovo; prije svega, moraju odgovoriti na potrebe tih birača ili riskirati da ih izgube u korist sljedećeg političkog pokreta.