Subscribe
Pojava naprednih modela umjetne inteligencije duboko mijenja krajolik kibernetičke sigurnosti, uvodeći neviđene mogućnosti, ali i nove oblike rizika. S jedne strane, ove tehnologije poboljšavaju sposobnost prepoznavanja ranjivosti, ubrzavaju identifikaciju prijetnji i jačaju otpornost digitalnih infrastruktura. S druge strane, isti alati mogu se zlonamjerno koristiti za automatizaciju kibernetičkih napada, identificiranje slabosti sustava i pojačavanje brzine i opsega kibernetičkih incidenata. Kako bi odgovorila na ovaj scenarij, Europska komisija razvila je Akcijski plan usmjeren na izgradnju koordiniranog odgovora na rizike i prilike koji proizlaze iz napredne umjetne inteligencije primijenjene na kibernetičku sigurnost. Inicijativa uključuje države članice, europske institucije i industrijski sektor s ciljem jačanja sigurnosti europskog digitalnog ekosustava kroz integrirani pristup temeljen na suradnji, tehnološkim inovacijama i zajedničkom regulatornom okviru.
EVALUACIJA I EUROPSKI REGULATORNI OKVIR
Jedan od ključnih elemenata strategije odnosi se na preventivnu evaluaciju naprednih modela umjetne inteligencije. Pravila uvedena Zakonom o umjetnoj inteligenciji zahtijevaju da takvi sustavi prođu analizu rizika i usvoje odgovarajuće mjere ublažavanja prije puštanja na europsko tržište. Kako bi se konsolidirala neovisna stručnost u ovom području, Komisija će promovirati stvaranje europske organizacije posvećene evaluaciji modela umjetne inteligencije, s posebnim naglaskom na aspekte kibernetičke sigurnosti. Infrastruktura, za koju se očekuje da će biti operativna do 2027., ojačat će neovisne procjene sposobnosti i rizika umjetne inteligencije na međunarodnoj razini, podržavajući regulatorne aktivnosti Ureda za umjetnu inteligenciju. Ova inicijativa dio je već sveobuhvatnog regulatornog okvira. Uz Zakon o umjetnoj inteligenciji, koji će 2. kolovoza 2026. ući u fazu pune provedbe svojih odredbi za napredne modele, zajedno s Kodeksom ponašanja za umjetnu inteligenciju, europska strategija temelji se na Zakonu o kibernetičkoj otpornosti, koji će do kraja 2027. uvesti načelo sigurnosti po dizajnu za hardver i softver; Direktivi NIS2 za zaštitu kritičnih sektora; Zakonu o digitalnoj operativnoj otpornosti za financijski sektor; i Zakon o kibernetičkoj solidarnosti, osmišljen kako bi se ojačale europske sposobnosti za sprječavanje, pripremu i odgovor na velike kibernetičke napade.
PRISTUP NAPREDNIM TEHNOLOGIJAMA I SIGURNOM EKSPERIMENTIRANJU
Drugi cilj Plana je uspostaviti transparentne i strukturirane uvjete za pristup najnaprednijim sustavima umjetne inteligencije. U tu svrhu, Komisija će surađivati s Agencijom Europske unije za kibernetičku sigurnost (ENISA) kako bi razvila europski model kojim se uređuje pristup mogućnostima umjetne inteligencije za kibernetičku sigurnost, omogućujući javnim i privatnim organizacijama korištenje tih alata prema zajedničkim kriterijima. Paralelno s tim, ENISA i Zajednički istraživački centar Komisije razvit će sigurnu platformu posvećenu testiranju umjetne inteligencije primijenjene na kibernetičku sigurnost. Simulirana okruženja omogućit će testiranje ponašanja sustava i širenje stručnosti o sigurnoj upotrebi umjetne inteligencije među operaterima u strateškim sektorima, kao što su energetika, promet, zdravstvo, financije i javna uprava.
JAČANJE EUROPSKE OTPORNOSTI I POBOLJŠANJE NACIONALNIH SPOSOBNOSTI
Plan stavlja poseban naglasak na zaštitu kritične europske infrastrukture, koja se smatra posebno ranjivom na ranjivosti koje proizlaze iz zlouporabe umjetne inteligencije. Stoga se organizacije pozivaju da ojačaju prakse kibernetičke higijene, aktivnosti upravljanja rizicima i usvajanje načela sigurnosti već u dizajnu. Istodobno se potiče korištenje postojećih kapaciteta umjetne inteligencije, uključujući modele otvorenog koda, kako bi se ubrzala identifikacija i sanacija ranjivosti, kao i poboljšala prevencija i odgovor na kibernetičke napade. U tom kontekstu, posebno je očita važnost očuvanja snažnog nacionalnog kapaciteta za utjecaj na digitalne politike. Iako je europska koordinacija ključna za rješavanje transnacionalnih prijetnji, svaka država članica mora održavati autonomnu tehnološku stručnost, sposobnosti donošenja odluka i industrijske alate kako bi zaštitila svoju nacionalnu sigurnost. Dostupnost unutarnje stručnosti omogućuje zaštitu bitne infrastrukture, smanjenje vanjskih tehnoloških ovisnosti i brzu intervenciju u slučaju kibernetičke krize. Istodobno, ulaganje u nacionalni razvoj novih tehnologija služi i kao poluga za industrijsku politiku, potičući rast inovativnih poduzeća, privlačeći ulaganja, razvijajući visokokvalificirani ljudski kapital i jačajući gospodarsku konkurentnost. Sposobnost aktivnog doprinosa oblikovanju europskih digitalnih politika stoga nije samo pitanje sigurnosti, već i bitan uvjet za osiguranje dugoročnog gospodarskog razvoja, inovacija i strateške autonomije.