Subscribe
Prošlog tjedna, 14. prosinca, Vijeće EU-a i Europski parlament objavili su da su postigli “privremeni dogovor” o jednom od najsloženijih, ali najvažnijih zakonodavnih dokumenata koji su u tijeku: reformi dizajna tržišta električne energije u EU-u. Iako je ovaj privremeni sporazum vrlo važna prekretnica u složenim pregovorima koji su se vodili u posljednjih 8 mjeseci kako bi se ova reforma progurala, postoji još jedna posljednja prepreka koja je pred nama, budući da će privremeni sporazum sada morati službeno ratificirati Vijeće i Parlament prije nego što reforma stupi na snagu.
Predloženu reformu dizajna tržišta električne energije u EU-u predstavila je Europska komisija prije 8 mjeseci, u ožujku 2023., u kontekstu energetske krize i velikih računa za struju pogoršanih ruskom invazijom na Ukrajinu.
Istaknute države članice poput Španjolske i Francuske također su se zalagale za reviziju dizajna tržišta električne energije.
Prijedlog reforme Europske komisije sastojao se od dva zakonodavna dijela: Prijedloga uredbe o izmjeni Uredba (EU) 2019/943 i (EU) 2019/942 kao i Direktive (EU) 2018/2001 i (EU) 2019/944 za poboljšati dizajn tržišta električne energije Unije.
Drugi je Prijedlog uredbe o izmjeni uredbi (EU) br. 1227/2011 i (EU) 2019/942 radi poboljšanja zaštite Unije od tržišne manipulacije na veleprodajnom tržištu energije.
Cilj ovog paketa je „ubrzati porast obnovljivih izvora energije i postupno ukidanje plina, učiniti račune potrošača manje ovisnima o nestabilnim cijenama fosilnih goriva, bolje zaštititi potrošače od budućih skokova cijena i potencijalne manipulacije tržištem te učiniti industriju EU čistom i konkurentniji”.
U tom smislu, među odredbama prijedloga Komisije, mogli bismo istaknuti prijedlog Komisije za olakšavanje primjene stabilnijih dugoročnih ugovora kao što su Ugovori o kupnji energije (PPA), putem kojih tvrtke uspostavljaju vlastitu izravnu opskrbu energijom i na taj način može profitirati od stabilnijih cijena proizvodnje obnovljive i nefosilne energije.
Njegov cilj je “učiniti račune za struju manje ovisnima o cijenama fosilnih goriva stvaranjem tampona između kratkoročnih tržišta i računa za struju koje plaćaju potrošači”.
Komisija je predložila da se dvosmjerni ugovori za razliku (CfD-ovi) koriste za javnu potporu za nova ulaganja u inframarginalnu i obaveznu proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora i nefosilnih izvora kako bi se proizvođačima električne energije osigurala stabilnost prihoda i zaštitila industrija od nestabilnosti cijena .
Prema CfD-ovima, ako su tržišne cijene električne energije ispod fiksne “izvršne cijene”, proizvođač dobiva razliku, dok ako je tržišna cijena iznad izvršne cijene, proizvođač vraća razliku koju država preraspodjeljuje potrošačima.
Komisija je također predložila mjere za “zaštitu i osnaživanje potrošača”, poput davanja potrošačima “šireg izbora ugovora i jasnijih informacija prije potpisivanja ugovora, tako da imaju mogućnost zaključavanja sigurnih, dugoročnih cijena kako bi izbjegli pretjerane rizike i volatilnost”.
Prijedlog reforme uključuje odredbe za ubrzavanje razvoja obnovljivih izvora energije i postupnog ukidanja plina olakšavanjem daljnje integracije obnovljivih izvora energije u elektroenergetski sustav i poboljšanjem uvjeta za korištenje fleksibilnih rješenja kao što su odgovor na potražnju, skladištenje i drugi obnovljivi izvori energije neovisni o vremenskim prilikama i izvori s niskim udjelom ugljika.
Međutim, korištenje CfD-ova bilo je predmet dugotrajnih pregovora između pronuklearnog tabora, predvođenog Francuskom, i antinuklearnog tabora, predvođenog Njemačkom.
Otkako je predstavljen prijedlog reforme, Francuska je lobirala da joj se dopusti korištenje CfD-ova za financiranje obnove svoje postojeće nuklearne flote, ali čemu su se Njemačka i antinuklearni tabor protivili, u slučaju Njemačke zbog zabrinutosti da bi to učinkovito francuskim tvrtkama dodijeliti nepravednu državnu potporu i konkurentsku prednost.
Još jedno teško pitanje tijekom pregovora, koje je konačno uključeno u privremeni sporazum, bilo je “iznimno odstupanje” od primjene ograničenja emisije CO2 za već odobrene mehanizme kapaciteta, koje je Poljska zahtijevala da bi mogla odstupiti od pravila EU-a i aktivirati svoje postojeće vršne elektrane na ugljen u slučaju energetske krize, imajući na umu njihovu ovisnost o fosilnim gorivima za energiju.
Čelnici triju glavnih institucija EU pozdravili su sporazum. Maroš Šefčovič, izvršni potpredsjednik za Europski zeleni dogovor, međuinstitucionalne odnose i predviđanje u Europskoj komisiji, istaknuo je da će „reforma tržišta električne energije olakšati prijeko potrebnu integraciju obnovljivih izvora energije u naš energetski sustav… omogućiti našim industrijama da imaju koristi od stabilnije i predvidljivije cijene energije, [and] pomoći će našim građanima … da se nose s cijenama energije”.
Teresa Ribera, španjolska ministrica za ekološku tranziciju koja je predvodila pregovore tijekom španjolskog predsjedanja EU-om, izjavila je da je dogovor “sjajna vijest jer će nam pomoći da još više smanjimo ovisnost EU-a o ruskom plinu i povećamo fosilne -besplatna energija za smanjenje emisija stakleničkih plinova”, kao i “stabilizirati dugoročna tržišta, ubrzati primjenu obnovljivih i nefosilnih izvora energije, ponuditi pristupačniju električnu energiju građanima EU-a i povećati industrijsku konkurentnost”.
Naposljetku, Nicolás González Casares (S&D), španjolski zastupnik u Europskom parlamentu i izvjestitelj za zakonodavni dosje u Parlamentu, izjavio je da će „Europa imati socijalno pravedno tržište električne energije koje će bolje zaštititi građane, posebno najugroženije, uz mjere za osiguranje pristupačnih cijena za građane i poduzeća te ubrzati energetsku tranziciju.”