Subscribe
Tijekom tekuće plenarne sjednice Europskog parlamenta (19. – 22. siječnja), na zahtjev Europske pučke stranke zakazana je tematska rasprava prema članku 169. na temu „Obnova kontrole nad migracijama: vraćanje, vizna politika i suradnja s trećim zemljama“ . Rasprava, formalno uvrštena na dnevni red plenarne sjednice Parlamenta, odražava rastuću svijest o tome da se europski okvir za migracije bori u pružanju učinkovite kontrole, vjerodostojne provedbe i javnog povjerenja.
Za europske konzervativce i reformiste, ova rasprava naglašava stvarnost koja je dugo bila očita, ali prečesto izbjegavana: migracijska politika ne može se održati samo na deklaracijama. Bez provedivosti, jasnoće i brzine, čak i najpažljivije izrađena pravila gube svoje značenje.
Granice ideološki vođenog pristupa
Godinama su migracije jedno od politički najosjetljivijih i neriješenih pitanja na razini EU-a. Unatoč ponovljenim inicijativama, akcijskim planovima i reformama, rezultati su uglavnom ostali nepromijenjeni. Pritisak na vanjske granice i dalje postoji, stope vraćanja ostaju strukturno niske, a jaz između europskih pravila i njihove stvarne provedbe i dalje se povećava.
Tijekom vremena, upravljanje migracijama sve se više oblikovalo ideološkim refleksima nego operativnom učinkovitošću. Humanitarna odgovornost prečesto se miješala s političkim oklijevanjem za djelovanjem. Rezultat je bio sustav velikodušan u načelu, ali slab u provedbi, što je stvaralo nesigurnost za migrante i frustraciju među građanima.
Ovo nije neuspjeh europskih vrijednosti. Ovo je neuspjeh upravljanja.
Prinosi kao temelj kredibiliteta
Svaki funkcionalni migracijski sustav počiva na osnovnoj pretpostavci: odluke se moraju provoditi. Kada se osobe koje nemaju zakonsko pravo ostati ne vrate, sustavi azila prestaju funkcionirati kao instrumenti zaštite i umjesto toga postaju putovi u trajnu neregularnost.
Europska unija je više puta priznala središnju važnost povratka, no napredak je bio ograničen. Pravna složenost, neujednačena provedba i nedovoljna suradnja sa zemljama podrijetla doprinijeli su stalno niskim stopama povratka. To potkopava ne samo graničnu kontrolu, već i legitimnost samog azila.
Čvrst, ali pravedan pristup, koji ECR dosljedno zagovara, ne slabi zaštitu onih kojima je ona zaista potrebna. Naprotiv, on je čuva. Jasna pravila, koja se dosljedno primjenjuju, ključna su za održavanje zakonitosti i javnog povjerenja.
Dugogodišnji prioritet ECR-a
Ovaj pristup nije nov. Migracije su godinama bile središnji fokus političkog rada ECR grupe, uokvirene kao strukturni izazov koji zahtijeva realizam, a ne ad-hoc odgovore. Kroz svoju Skupinu za migracijsku politiku i kontinuiranu kampanju, ECR je dosljedno tvrdio da slaba provedba, neučinkovito zakonodavstvo i nevoljkost u obrani nacionalnih nadležnosti potkopavaju sposobnost Europe da odgovorno upravlja migracijama. Iz te perspektive, vraćanje kontrole nije retorički pomak, već logična posljedica politika koje se ponovno moraju uskladiti sa stvarnošću.
Granice, vize i treće zemlje: politika ponovnog povezivanja i provedba
Upravljanje migracijama ne može se rješavati odvojeno od drugih instrumenata politike. Granična kontrola, vizni režimi i suradnja s trećim zemljama čine jedinstveni strateški okvir. Kada se tretiraju odvojeno, gube na učinkovitosti. Kada su usklađeni, međusobno se pojačavaju.
Vizna politika mora biti utemeljena na realnim procjenama rizika migracija i usklađenosti, a ne na političkoj pogodnosti. Upravljanje vanjskim granicama mora biti operativno, a ne simbolično. Suradnja s trećim zemljama mora biti strukturirana, recipročna i usmjerena na rezultate, a ne deklarativna.
Cipar, predsjedanje Vijećem i pitanje povratka
Ovaj stav je ponovljen posljednjih dana, kada je Grupa ECR-a izrazila podršku prioritetima koje je Cipar postavio na početku svog predsjedanja Vijećem. Tijekom plenarne rasprave, supredsjedatelj ECR-a Patryk Jaki pozdravio je obnovljeni fokus na migracije, posebno naglašavajući potrebu za direktivom o vraćanju kao ključnim alatom za vraćanje kredibiliteta politici EU. Poruka je bila jasna: bez učinkovitog vraćanja, nijedan okvir za migracije ne može biti održiv, a nijedna politička obveza ne može se shvatiti ozbiljno.
Test političke zrelosti
Trenutna plenarna rasprava nudi priliku da se odmaknemo od slogana i pozabavimo se strukturnim slabostima europskog okvira za migracije. Hoće li se ta prilika iskoristiti ostaje neizvjesno.
Ono što je jasno jest da status quo više nije obranjiv. Migracijske politike temeljene na dvosmislenosti, sporim postupcima i neprovedenim odlukama ne služe ni migrantima ni građanima. Red i humanost nisu suprotstavljeni principi; oni se međusobno pojačavaju.
Ako Europa ozbiljno namjerava vratiti povjerenje u svoje institucije i legitimnost svojim politikama, upravljanje migracijama konačno mora biti utemeljeno na realizmu, odgovornosti i provedivosti. To nije ideološki pomak. To je povratak zdravom razumu.