Za konzervativni environmentalizam: održivost, konkurentnost i pragmatizam

Zaštita okoliša i krajobraza povijesno su bile duboko konzervativne vrijednosti. Sam koncept „očuvanja“ podrazumijeva odgovornost kao čuvara naše zemlje, naše prirode i budućih generacija. Međutim, posljednjih se godina europska politika zaštite okoliša pretvorila u dogmatsku ideologiju – takozvani Zeleni plan – koji riskira deindustrijalizaciju Europe i osiromašenje njezinih građana.

Vrijeme je za uvođenje novog pristupa zelenoj politici, zamjenjujući katastrofizam i državni dirigizam pragmatizmom, tehnološkom neutralnošću i zaštitom ekonomske strukture.

Temeljna mana trenutnih europskih politika leži u nametanju nerealnih rokova i zabrana odozgo prema dolje, poput postupnog ukidanja motora s unutarnjim izgaranjem do 2035. ili drakonskih direktiva o poboljšanju energetske učinkovitosti domova na štetu obitelji. Ovaj pristup ne spašava planet – s obzirom na to da Europa čini manje od 9% globalnih emisija – već umjesto toga predaje cijela strateška tržišta Kini i potkopava konkurentnost naših malih i srednjih poduzeća.

Pragmatičan i konzervativan environmentalizam počiva na tri stupa:

• Tehnološka neutralnost: Tranzicija se ne može oslanjati isključivo na solarnu i energiju vjetra. Ključno je ulagati u nuklearnu energiju sljedeće generacije, sintetička goriva, biogoriva i biometan. Europa ne bi trebala unaprijed odlučivati ​​koja će tehnologija prevladati, već stvoriti uvjete u kojima istraživanje i industrija mogu razviti najbolja rješenja.
• Zaštita industrijskog i poljoprivrednog suvereniteta: Europski poljoprivrednici i stočari nisu „zagađivači koje treba kazniti“, već prvi i najvažniji čuvari zemlje i krajolika. Zelena politika mora prestati potkopavati europsku poljoprivredu birokracijom kako bi se favorizirali jeftini strani proizvodi koji ne podliježu usporedivim ekološkim standardima.
• Gospodarski rast kao preduvjet: Samo prosperitetno i tehnološki napredno društvo ima resurse za zaštitu okoliša. Deindustrijalizacija vodi samo siromaštvu i društvenom padu – dvama uvjetima koji povijesno doprinose propadanju zemljišta, a ne njegovom očuvanju.

Europa mora ponovno pronaći ravnotežu između zaštite okoliša i očuvanja svoje industrijske i poljoprivredne civilizacije. Prava održivost ne znači uništavanje gospodarstva, već njegovo jačanje inovacijama i poštovanjem identiteta naših teritorija.

Giuseppe Arnone.