Subscribe
Mediji su jedna od temeljnih institucija demokratskih društava. Svi znamo da je uloga medija informirati građane, osigurati poštivanje vrijednosti vladavine prava i doprinijeti formiranju slobodnog i odgovornog javnog mnijenja. U tom kontekstu, zaštita uredničke neovisnosti, pluralizma i neograničenog pristupa informacijama postaje bitan uvjet za pravilno funkcioniranje demokracije. Svjesna izazova koje predstavlja digitalno doba i koncentracija medijske moći u rukama globalnih igrača, Europska unija odlučila je usvojiti zajednički zakonodavni okvir provedbom Europskog zakona o slobodi medija (EMFA). Ova uredba, koja je stupila na snagu 8. kolovoza, označava prekretnicu u regulaciji medijskog okruženja na europskoj razini. Uredba izričito navodi da je informacija javno dobro i da pristup slobodnom, pluralističkom i neovisnom tisku nije samo individualno pravo već i bitan uvjet za održavanje demokratske ravnoteže u cijeloj Europskoj uniji.
Tehnološki razvoj u posljednja dva desetljeća radikalno je promijenio način na koji građani proizvode, distribuiraju i konzumiraju informacije. Urednička digitalizacija omogućila je diverzifikaciju sadržaja i prekogranični pristup informacijama, dok je globalizacija potaknula pojavu brojnih platformi za distribuciju informacija s izvanrednom snagom i neviđenim utjecajem. Društvene mreže, streaming usluge i velike digitalne platforme postale su neizostavne u procesu prijenosa informacija, stavljajući se između proizvođača sadržaja i šire javnosti.
Bez oklijevanja možemo reći da je ova evolucija digitalizacije imala i pozitivne i negativne učinke. S jedne strane, građani imaju koristi od šireg raspona trenutno dostupnih izvora informacija, što bi u teoriji trebalo promovirati pluralizam i demokratizirati pristup znanju. S druge strane, rastuća moć globalnih platformi stvorila je nove ranjivosti: algoritmi za distribuciju informativnih objava mogu filtrirati i prioritizirati informacije na neproziran način, stvarajući “informacijske mjehuriće” i potičući širenje dezinformacija. Osim toga, veliki dio prihoda od oglašavanja koji su nekada bili glavni izvor financiranja tradicionalnih medija preusmjerio se na te platforme, ugrožavajući ekonomsku održivost mnogih medijskih institucija.
U tim okolnostima, Europska komisija smatrala je da je potrebna zajednička akcija na razini EU-a, unatoč činjenici da je regulacija tiska tradicionalno u nacionalnoj nadležnosti. Pravna osnova za Europsku uredbu o slobodi medija je članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, koji omogućuje donošenje mjera za usklađivanje pravila koja se primjenjuju na unutarnje tržište.
Opseg regulacije i proces usvajanja
Europska uredba o slobodi medija primjenjuje se na sve pružatelje medijskih usluga, bez obzira na njihovu pravnu prirodu ili oblik organizacije, od televizijskih postaja, radio postaja, tiskanih publikacija, digitalnih platformi, audiovizualnih usluga na zahtjev ili podcasta. Osim toga, uredba proširuje svoj opseg na platforme za dijeljenje videozapisa na mreži i velike digitalne platforme, čak i ako nemaju izravnu uredničku odgovornost. Argument je da, načinom na koji organiziraju i distribuiraju video sadržaj, te platforme vrše odlučujući utjecaj na vidljivost određenih vijesti i informacija te na formiranje javnog mnijenja.
Uredbu je Europska komisija službeno predstavila prije tri godine (16. rujna 2022.), nakon opsežnog procesa javnih konzultacija u kojem su sudjelovale medijske organizacije, novinari, javne institucije i nevladine organizacije na razini Europske unije. Nakon više od godinu i pol pregovora između europskih institucija i država članica, zakonodavstvo je usvojeno u konačnom obliku 26. ožujka 2024. Njegovo stupanje na snagu označava ne samo tehničku fazu zakonodavnog usklađivanja, već i političku potvrdu predanosti Europske unije slobodi tiska.
Glavni ciljevi EMFA-e
Središnji cilj uredbe je stvaranje integriranog medijskog tržišta temeljenog na poštivanju slobode izražavanja, uredničke neovisnosti i pluralizma. Specifični ciljevi EMFA-e su: sprječavanje prekomjerne koncentracije vlasništva nad medijima, ograničavanje rizika od političkog ili ekonomskog uplitanja u urednički sadržaj, borba protiv dezinformacija i manipulacije informacijama, zaštita novinara i njihovih izvora informacija te osiguranje pravednih uvjeta poslovanja na europskom medijskom tržištu.
Glavne odredbe EMFA-e
Jedna od najvažnijih odredbi EMFA-e je transparentnost vlasništva. Počevši od ovog mjeseca, svi mediji moraju javno otkriti tko su njihovi vlasnici i koji pojedinci ili subjekti imaju značajnu kontrolu nad uredničkim odlukama. Medijski subjekti također moraju otkriti informacije o svojim izvorima financiranja, s naglaskom na sva sredstva koja dolaze iz državnog proračuna ili javnog oglašavanja. U tu svrhu, svaka država članica odgovorna je za stvaranje nacionalne baze podataka dostupne široj javnosti. Cilj ove odredbe je ukloniti sumnje o skrivenom utjecaju interesnih skupina (bilo ekonomskih ili političkih) na tisak i ojačati povjerenje građana u medije. Međutim, praktična provedba može biti komplicirana u slučaju transnacionalnih vlasničkih struktura ili investicijskih fondova, gdje identifikacija stvarnih korisnika nije uvijek u potpunosti transparentna.
Uredba pruža zaštitu uredničke neovisnosti. Usvajanje EMFA-e uspostavlja stroga jamstva kako bi se osiguralo da uredničke odluke nisu pod utjecajem izvana. Stoga su predviđeni kontrolni mehanizmi poput unutarnjih i vanjskih revizija, a utvrđuju se i sankcije (izuzetno visoke u financijskom smislu) za slučajeve manipulacije sadržajem. Utjecaj ove odredbe možemo smatrati značajnim, jer jača autonomiju novinara i osigurava klimu koja pogoduje njihovoj slobodi izražavanja. Međutim, učinkovitost uredničke neovisnosti ovisi o političkoj volji država članica i stvarnoj neovisnosti nacionalnih regulatornih tijela.
Treća odredba EMFA-e je standardizacija mjerenja publike. Uredba usklađuje prakse mjerenja publike u tradicionalnim i digitalnim medijima, a sustavi mjerenja publike moraju biti transparentni, objektivni i provjerljivi. Cilj ove mjere je stvaranje pravednijeg tržišta, budući da se prihodi od oglašavanja uvelike temelje na podacima o publici. Međutim, izazov leži u prilagodbi standarda digitalnom okruženju, gdje se algoritmi i metrike razlikuju od tradicionalnih.
Što se tiče državnog oglašavanja, vlade i javne vlasti dužne su transparentno i prema objektivnim kriterijima distribuirati oglašavanje, čime se izbjegava transformacija ovog alata u mehanizam za kontrolu medija. Poznato je da se, ovisno o interesima političara na vlasti, novac od oglašavanja subjektivno raspoređuje medijskim subjektima koji podržavaju vladinu politiku, dok u većini slučajeva mediji koji kritiziraju vladu ne dobivaju nikakav novac.
Upravo zato ova odredba ima za cilj smanjiti rizik od marginalizacije kritičnih medija zbog nedostatka ugovora o oglašavanju, dok se oni koji su poslušni onima na vlasti nagrađuju. Međutim, praćenje i sankcioniranje mogućih zlouporaba ostaje glavni izazov za institucije EU-a.
Kada se raspravlja o slobodi medija i vjerodostojnim izvorima informacija, zaštita novinarskih izvora možda je jedna od najvažnijih odredbi EMFA-e koja pomaže istraživačkim novinarima. Uredba, koja je stupila na snagu 8. kolovoza 2025., postavlja minimalne standarde za zaštitu novinarskih izvora i njihove povjerljive komunikacije. Svaki pokušaj presretanja (od strane obavještajnih službi ili drugih državnih tijela) ili otkrivanja mora biti odobren od strane neovisnog suda i opravdan velikim javnim interesom. Ova odredba prvenstveno podržava istraživačko novinarstvo, omogućujući novinarima da rade bez straha da će njihovi izvori biti izloženi široj javnosti. Međutim, to ostaje osjetljivo područje u odnosu na nacionalne sigurnosne interese, gdje se države mogu pozvati na iznimne razloge kako bi opravdale nadzor novinara.
Što se tiče prava korisnika (krajnjih korisnika) na personalizaciju medijske ponude, građani mogu mijenjati postavke uređaja i platformi putem kojih pristupaju informacijama kako bi sadržaj bio prilagođen njihovim preferencijama. Usvajanjem EMFA-e, pružatelji tehnologije dužni su osigurati dostupnost i transparentnost tih opcija. Ova inovacija daje korisnicima veću kontrolu smanjenjem njihove ovisnosti o algoritmima koje nameću platforme. Međutim, njezina učinkovitost ovisi o razini medijske pismenosti javnosti i načinu na koji su proizvođači dizajnirali te postavke.
Odbor za europske medijske usluge koji se osniva neovisno je savjetodavno tijelo na razini Europske unije, sastavljeno od nacionalnih regulatornih tijela. Ovaj je odbor odgovoran za koordinaciju primjene uredbe i praćenje usklađenosti u svim državama članicama EU. Odbor za europske medijske usluge potiče razmjenu najboljih praksi i osigurava zakonodavnu dosljednost. Nažalost, nedostatak izravnih ovlasti za sankcioniranje onih koji krše uredbu može ograničiti učinkovitost odbora.
Uredba omogućuje državama članicama uvođenje dodatnih propisa, pod uvjetom da su kompatibilni s EMFA-om i pravom Europske unije. Ta fleksibilnost omogućuje prilagodbu nacionalnim specifičnostima i potrebama civilnog društva. Istodobno, može dovesti do određenog stupnja regulatorne fragmentacije, što bi moglo utjecati na ujednačeno funkcioniranje unutarnjeg tržišta.
Europski zakon o slobodi medija nadopunjuje druge europske zakonodavne instrumente koji su već na snazi i reguliraju medijski sektor: Direktivu o audiovizualnim medijskim uslugama (AVMSD, 2018.), koja jamči neovisnost regulatornih tijela i postavlja standarde za nepristranost i transparentnost medijskog sadržaja. Direktivu o autorskim pravima (2019.), koja uvodi srodna prava radi zaštite tiska od online agregatora. Europska pravila o tržišnom natjecanju imaju za cilj spriječiti monopole, ali ne reguliraju izravno utjecaj spajanja na pluralizam. Zakon o digitalnim uslugama (DSA, 2023.) zahtijeva od platformi da uklone ilegalni sadržaj i usvoje kodekse postupanja protiv dezinformacija. Europsku direktivu protiv SLAPP-a (2024.) štiti novinare i branitelje ljudskih prava od zlouporabnih tužbi usmjerenih na ušutkavanje kritičkih glasova.
Usvajanje Europskog zakona o slobodi medija (EMFA) predstavlja ključan korak prema jačanju demokracije na razini Europske unije. U vrijeme kada se tisak suočava s neviđenim ekonomskim, političkim i tehnološkim pritiscima, ovaj regulatorni okvir potvrđuje da su sloboda izražavanja i medijski pluralizam temeljne vrijednosti koje moraju biti zaštićene jasnim i dosljednim pravnim mehanizmima.
Međutim, učinkovitost Europske uredbe o slobodi medija uvelike ovisi o njezinoj praktičnoj primjeni na razini svake države članice. U zemljama u kojima su javni ili privatni mediji podložni političkim ili ekonomskim utjecajima, prenošenje i provedba tih pravila bit će pravi izazov za sve, od političara do običnih građana. Također, odnos s velikim digitalnim platformama i dalje će biti izvor napetosti, budući da imaju puno veću financijsku i tehnološku moć od tradicionalnih medijskih institucija. Dugoročno gledano, uspjeh EMFA-e mjerit će se ne samo postojanjem zajedničkih pravila, već i njihovom sposobnošću da europskim građanima jamče pristup točnim, raznolikim i neovisnim informacijama. Ako se postignu njezini ciljevi, uredba bi mogla postati međunarodni model za zaštitu slobode tiska u globaliziranom i digitaliziranom okruženju.