Subscribe
Dok Švedska čini potrebne korake kako bi riješila svoje brojne probleme s imigracijom, kriminalom, energijom, inflacijom i niskim rastom, sadašnju desnocentrističku vladu, koju podržavaju nacionalistički Švedski demokrati, proganja utvara od samog početka svoje vladavine. Naime, njezina je pobjeda zapravo bila prilično krhka.
Na izborima 2022. godine, desničarska koalicija Umjerenjaka, Švedskih demokrata, Kršćanskih demokrata i Liberala pobijedila je s manje od jedan posto prednosti, te ukupno tri mjesta prednosti nad ljevicom u parlamentu. Kada su nekoliko tjedana nakon izbora ponovno započele ankete, novoosnovana vlada odmah se našla u sjeni lijeve oporbe – gdje je i ostala do danas.
Vlada već tri godine provodi ankete pod utjecajem opozicije
Intrinzično bolja izlaznost na anketama za takozvane crveno-zelene stranke, Socijaldemokrate, Lijevu stranku, Zelenu stranku i Stranku centra vjerojatno se objašnjava čimbenicima koji su uobičajeni u većini zapadnih demokracija. Progresivne stranke općenito imaju vrlo politički aktivne pristaše, koji su uglavnom otvoreniji o svojim simpatijama i prioritetima od desničarskih birača. To obično rezultira prevelikom zastupljenošću ljevičarskih stranaka u anketama u usporedbi sa stvarnim rezultatima izbora.
No okolnosti takozvane Tidöove vlade, nazvane po dvorcu u kojem su desničarske stranke pregovarale o uvjetima suradnje, daju vjerodostojnost ideji da ova „prva švedska konzervativna vlada u 100 godina“ vlada na posuđeno vrijeme. Prve dvije godine vladavine obilježile su stroge ekonomske mjere, na koje su mediji i civilno društvo kojima dominira ljevičari olako reagirali.
Uvijek je teško kao vladi objasniti zašto su cijene hrane i energije porasle, kada čimbenici koji stoje iza ekonomskog nereda mogu biti složeni i u konačnici proizlaze iz odluka donesenih prije mnogo godina. Nije pomoglo ni to što je vlada predsjedavala na vrhuncu zloglasnog vala kriminala u Švedskoj, iako su rješenja za nasilje bandi bila jedno od vodećih pitanja vladajućih stranaka. Nije pomoglo ni to što se imigracija nastavila, unatoč tome što su migracije bile drugo ključno pitanje koje je dovelo desnicu do pobjede 2022. godine.
Brojni skandali vezani uz ministre, osoblje kabineta i drugi gubici ugleda premijera Ulfa Kristerssona možda su također doprinijeli da oporba zaista pređe u prilog. Točnije, stranke koje su zapravo na vlasti, Umjerenjaci, Kršćanski demokrati i Liberali, pretrpjele su udarac prema brojkama – Švedski demokrati dosljedno se uzdižu više nego na izborima 2022., pokazujući da je ‘centar’ u desnom centru najslabija karika. Pad švedskih ‘buržoaskih stranaka’ zanimljiva je tema sama po sebi.
Kako četverogodišnji mandat ulazi u svoju posljednju godinu, postoji mnogo razloga za nezadovoljstvo mnogih birača, uključujući i desničare. Ali možda postoji svjetlo na kraju tunela za ovu ‘konzervativnu’ vladu, baš kada im je bio potreban taj moralni poticaj za izbore 2026.; crveno-zeleni su počeli posrtati, a jaz između blokova čini se premostivim.
Postupna erozija socijaldemokrata
Tehnički gledano, gubitak vodeće pozicije ljevice u anketama nije se dogodio preko noći. Jedan važan razvoj događaja uočljiv je ne u anketi stranke, već u anketi stranačkog čelnika. Samookrunjena matrijarhinja švedske politike, Magdalena Andersson, čelnica Socijaldemokrata, pati od dugotrajnog pada povjerenja među biračima, koji se može pratiti još od 2023. Nakon izbora 2022. uživala je visoko povjerenje izvanrednih 60 posto birača; u jednom istraživanju iz rujna 2025. pala je na 43 posto.
To nije daleko od mjesta gdje premijer Kristersson obično sleti. Ali još bliže matrijarhu je vođa Švedskih demokrata Jimmie Åkesson, koji se s vremenom uzastopno penjao na ljestvicama. Kada su Kristerssonu i njegovom vodstvu pripisivani skandali, čak je padao ispod Åkessona, što je dodatno ugrozilo njegovo vodstvo. Jesu li Umjerenjaci koji se bore ili Švedski demokrati najprirodniji za vođenje sljedeće Tidöove vlade?
Dok je pitanje neizvjesnosti o tome tko je zapravo vođa desnice kompromitirajuće za vladu, sporogorvajuća kriza ljevice počinje se uvlačiti pod kožu crveno-zelenim političarima. Možda opijeni svojom prirodnom prednošću u anketama, još uvijek nisu formulirali alternativu Tidöovoj vladi. Kao takvi, nedostaje im kohezivan “vladi u sjeni”. Desničarski komentatori i političari skloni su ukazivati na proturječnosti ugrađene u socijaldemokratsku vladu koja uključuje i Stranku centra, neoliberalnu stranku usmjerenu na tržište, i Lijevu stranku, socijalističku stranku s korijenima u komunizmu. Zadatak zadovoljavanja oba ova elementa odgađa se već tri godine, no što se izbori više približavaju, sve je jasnije da Magdalena Andersson mora poduprijeti svoju kandidaturu za vladu funkcionalnom koalicijom.
Nedavna curenja informacija iz stranaka ljevice pokazuju da u njihovom taboru raste očaj. Među strankama su izražene posebne pritužbe da Stranka centra otežava izgradnju koalicije odbijajući objaviti svoju odanost socijaldemokratima, umjesto toga odlučujući se za uspostavljanje svojevrsne političke “sredine”, odnosno centra u doslovnom obliku.
No samopouzdanje Lijeve stranke također uzrokuje glavobolje socijaldemokratima. Ljevica, koja je zapravo bila pasivni podupiratelj socijaldemokratskih vlada više od stoljeća, traži ministarska mjesta. Za Magdalenu Andersson to predstavlja niz ogromnih izazova; socijaldemokrati imaju nedavnu povijest gubitka izbora zbog straha birača da će ljevica biti primljena u vladu. Izgledi da bivša komunistička stranka preuzme ministarska mjesta još su strašniji za mnoge zbog brojnih nedavnih skandala ljevice s antiizraelskim aktivizmom koji je graničio s apologetikom terorizma.
Sve ove komplikacije koje se gomilaju od 2022. (i od prije) samo su dodatak političkim problemima koji su doveli do toga da crveno-zeleni izgube posljednje izbore. Masovna imigracija, kriminal, nerazumne klimatske politike te cijene goriva i energije neke su od stvari koje posljednjih nekoliko godina stvaraju frustracije među mnogim Šveđanima. Čak i ako su birači naizgled imali visoku toleranciju prema tim stvarima (uostalom, ljevica je izbore 2022. izgubila s vrlo malom razlikom), ankete neizravno pokazuju da malo ljudi zapravo želi povratak tipičnoj ljevičarskoj paradigmi.
Kasna isporuka mogla bi nagraditi desnicu
Dok je Tidöova vlada pedantno (ali vjerojatno presporo) usmjeravala Švedsku na pravi put, spora provedba reformi često je bila predmet ismijavanja s desnice. Nešto što bi moglo utjecati na njihov trenutni uspjeh na izborima jest nekoliko napredaka u kratkom vremenskom razdoblju. U protekloj godini došlo je do brojnih zakonodavnih promjena vezanih uz imigraciju koje su konačno provedene, a još se bliži završetak 2026. Nasilni kriminal postao je rjeđi, a više kriminalaca dobiva dulje zatvorske kazne.
Vladin proračun za 2026. godinu također uključuje nekoliko vrlo cijenjenih poreznih olakšica, uključujući smanjenje poreza na dodanu vrijednost na hranu. Poboljšanje gospodarstva običnih ljudi nešto je za što je vlada tvrdila da to želi učiniti, ali nikada nije to ostvarila. Ovaj put, s inflacijom pod kontrolom, mnogi birači mogli bi osjetiti mnoga stvarna porezna olakšanja.
Svi ovi čimbenici koji se u ovom trenutku spajaju, a podudaraju se sa suptilnim padom ljevice, učinili su da se obnovljena konzervativna pobjeda 2026. čini dostižnom, u roku od samo nekoliko mjeseci. Iako se politika u Švedskoj obično odvija užasno sporo, a izbori su obično borbe oko ostataka stola neodlučnih birača, ovo ljeto i rana jesen pokazali su da mogu postojati iznimke. Konzervativcima se samo preostaje nadati da će vjetar ostati u jedrima Tidöovih stranaka još godinu dana.