Rat u Ukrajini: Nordijsko rješenje

Iako suosjećam s napadnutom zemljom, Ukrajinom, ne možemo se pretvarati da napadač, Rusija, prestaje postojati ako zatvorimo oči. Ona će i dalje biti tu kada ih otvorimo. Dakle, mora se postići dogovor, prihvatljiv i za Ukrajinu i za Rusiju. Iznenađen sam što nitko nije predložio ono što bih ja nazvao nordijskim rješenjem rata u Ukrajini. Stoljećima su se skandinavske zemlje međusobno borile, ali polako se u njihovim odnosima učvrstilo pet načela.

Pet načela nordijskih odnosa

Ta načela su: 1) Pravo na secesiju. Norveška se odvojila od Švedske 1905., Finska od Rusije 1917., a Island od Danske 1918. 2) Autonomija nacionalnosti, poput autonomije Ålandskih otoka u Finskoj te Grenlanda i Farskih otoka u Danskoj. 3) Promjena granica plebiscitom. Godine 1920. sjeverni Schleswig glasao je u dvije izborne jedinice između Danske i Njemačke. U sjevernom dijelu stanovnici su pretežno glasali za pridruživanje Danskoj, a u južnom dijelu pretežno za pridruživanje Njemačkoj. Sukladno tome, granica je pomaknuta. 4) Rješavanje sukoba arbitražom. Ålandske otoke željele su i Finska i Švedska. Liga naroda dodijelila ih je Finskoj. Istočni Grenland željele su i Norveška i Danska. Međunarodni sud pravde dodijelio ga je Danskoj. I Švedska i Norveška prihvatile su te odluke. 5) Suradnja uz minimalnu predaju suvereniteta. U Nordijskom vijeću, parlamentarci pet nordijskih zemalja redovito se sastaju i surađuju na pravnoj i socijalnoj integraciji, uspostavljanju zajedničkog tržišta rada i ukidanju putovničkih kontrola mnogo prije EU.

Plebisciti u spornim regijama

Ukrajina se odvojila od Rusije 1991. godine, jer Ukrajinci čine naciju s vlastitim jasnim identitetom. Imali su pravo na državu koja će štititi taj identitet. Sporne regije Ukrajine nalaze se na Krimskom poluotoku i u istočnoj Ukrajini, Donjecku i Luhansku, te u dijelovima Hersona i Zaporižja. Nordijsko rješenje značilo bi trenutni prekid vatre, nakon čega bi uslijedila podjela na izborne jedinice spornih regija koje su sada pod ruskom kontrolom, pri čemu bi svaka izborna jedinica glasala želi li pripadati Ukrajini ili Rusiji, a plebiscite bi provodili Ujedinjeni narodi ili neki drugi agent (moguće dvije nordijske zemlje uz Mađarsku i Slovačku). Zatim bi se granica pomaknula u skladu s rezultatima plebiscita. Tko bi trebao glasati? Jedini mogući odgovor je da se dopusti svima koji sada žive u tim regijama i svima onima koji mogu dokazati da su tamo živjeli prije ruske invazije 2022. godine, da glasaju.

Ukrajina u EGP-u

Štoviše, Rusija inzistira, i to već dugo, da se Ukrajina neće pridružiti NATO-u, Organizaciji Sjevernoatlantskog saveza. Iako bi suverene države naravno trebale imati pravo birati saveze po volji, možda bi, radi mira, ovaj ruski zahtjev mogao biti prihvaćen. Ali ono što Ukrajina zapravo želi jest pridružiti se Zapadu u širem smislu. Možda bi drugi način da se to postigne, a da se Rusi previše ne otuđe, bio ponovno slijediti nordijski primjer. Norveška i Island članovi su EGP-a, Europskog gospodarskog prostora (s Lihtenštajnom i, u svim praktičnim svrhama, Švicarskom). EGP je forum za ekonomsku, a ne političku integraciju. Ne bi li se Ukrajina mogla pridružiti EGP-u? To bi bio način da se pridruži Zapadu bez preuzimanja svih političkih (a možda u budućnosti i vojnih) obveza koje proizlaze iz članstva u EU.

Zaustavljanje krvoprolića

Nema sumnje da je Rusija prekršila međunarodno pravo napadom na Ukrajinu. Povijest nam je također govorila da agresivni diktatori postaju hrabriji ako im se dopusti osvajanje zemalja silom. Jedini način da se s njima nosimo jest da budemo dovoljno jaki i čvrsti da se ne usudimo napasti. Ali ako granice između Rusije i Ukrajine pomiču sami stanovnici na međunarodno nadziranim plebiscitima, tada nijedna strana ne može proglasiti pobjedu. Najvažnije je da će se krvoproliće zaustaviti. I možda će jednog dana Rusi i Ukrajinci, koliko su Šveđani blisko povezani s Norvežanima, moći surađivati ​​na obostranu korist, pa čak i biti prijatelji, poput nordijskih nacija.