Subscribe
Krajem 2025. godine iz Francuske su stigle značajne vijesti u vezi s postizanjem „zelenih“ ciljeva. Radi se o četverogodišnjem produljenju nacionalne zabrane korištenja poznatih plastičnih čaša za jednokratnu upotrebu, zabrane koja je trebala stupiti na snagu od prvog dana 2026. godine.
Samo dva dana prije nego što je ova mjera trebala stupiti na snagu, francuska vlada objavila je uredbu kojom se najavljuje novi rok od 1. siječnja 2030., četiri godine kasnije od prethodno dogovorenog. Razlog ovog kašnjenja, prema službenoj izjavi Ministarstva za ekološku tranziciju i Ministarstva gospodarstva i financija, bila je nedavna analiza koja je pokazala da su donositelji odluka bili pomalo zabrinuti zbog “tehničke izvedivosti” postupnog ukidanja plastičnih čaša.
Iako je ovo ne tako kratko produljenje odobreno, francuske vlasti su najavile novu ponovnu procjenu 2028. kako bi utvrdile je li i u kojoj mjeri postignut napredak u smanjenju količine plastičnih čaša na francuskom tržištu.
Možda kako bi održala nade radikalnih ekologa, francuska vlada je najavila da bi se, ovisno o rezultatima iz 2028., rok za stupanje na snagu zabrane mogao promijeniti, a čaše koje sadrže “samo tragove plastike” bit će prihvaćene najviše nakon 2030. (tko i kako će mjeriti te “tragove” tek će se utvrditi).
Od 2024. nadalje, prema francuskim propisima, maksimalni dopušteni udio plastike u tim proizvodima iznosi 8%, što je gotovo polovica maksimalnog udjela plastike reguliranog do tada.
Vladino objašnjenje u vezi s “tehničkom izvedivošću” čini se da nije zadovoljilo ekološke aktiviste, što je “krhak” argument, prema glasnogovorniku organizacije Zero Waste France, koja ovu odgodu vidi kao “još jedan korak unatrag u borbi protiv onečišćenja, pod pritiskom lobija”.
Kukanje zelenih radikala jasan je znak njihovog rastućeg nezadovoljstva odgađanjem provedbe određenih mjera koje su, zapravo, ignorirale ili čak negirale ekonomske i društvene stvarnosti.
Kada raspravljamo o Zelenom planu i obveznim politikama za “spašavanje” okoliša, zapravo govorimo o duboko ideološkoj jednostranoj prekomjernoj regulaciji, čije su stvarne koristi u najboljem slučaju upitne. Ne samo da ove politike ne nude jasno i učinkovito rješenje, niti predlažu pragmatičan i istinski odgovoran pristup vrlo ozbiljnom problemu, onom koji objektivno uključuje sve uključene strane, već i generiraju izuzetno visoke troškove koji su dugoročno neodrživi, šteteći i tvrtkama i domaćim potrošačima. Koju stvarnu alternativu podrazumijeva ukidanje čaša djelomično izrađenih od plastike? Čaše izrađene od navodno biorazgradivog materijala, čija je cijena gotovo previsoka za obične ljude? Pitanje na koje već znamo odgovor.
Fanatici zaštite okoliša krive nepoštivanje rokova, nedostatne propise ili sporu provedbu, čak i zanemarivanje pravnih posljedica. Zapravo, propisi su pretjerani, sankcije nesrazmjerne, a rokovi se ne poštuju jer autori tih „strogih“ politika kao da ne uzimaju u obzir što se događa u stvarnom životu. Nije ni čudo što je sve više mišljenja da je ovaj Zeleni plan ništa više od utopije, destruktivne.
Odluka o odgodi zabrane plastičnih čaša relevantnija je nego što se čini. Ovo je još jedan primjer – koji postaje klasičan – iracionalne regulacije koja ignorira ekonomski ili društveni utjecaj i interese društva i zajednica. Kada vlada poput francuske priznaje praktičnu nemogućnost provedbe takve mjere, to pokazuje koliko su instrumenti “borbe” protiv onečišćenja vođeni fantazijom. Nijedan dogovor ili vizija koja ne nudi istinski pragmatične alternative, koliko god “zeleni” ili plemeniti izgledali, ne može zamijeniti odgovorne i realistične politike.