Subscribe
Između kraja 2025. i prvih dana 2026. godine, brojne međunarodne novine, specijalizirani časopisi i centri za geopolitičku analizu posvetili su sve veću pozornost glavnim izborima zakazanim u Europskoj uniji. Taj rašireni interes odražava svijest da novi krug konzultacija ne predstavlja jednostavan slijed nacionalnih rokova, već potencijalno odlučujući korak u redefiniranju političke i institucionalne ravnoteže kontinenta. Europa pristupa ovim izborima u kontekstu obilježenom tekućim ratom u Ukrajini, rastućom fragmentacijom domaćeg konsenzusa, trajnim napetostima u transatlantskim odnosima i dubokim socioekonomskim promjenama koje utječu na države članice.
SCENARIJ GLASOVANJA
U ovom scenariju, glasovanje dobiva značaj koji nadilazi domaću dimenziju, izravno utječući na sposobnost Unije da djeluje kao međunarodno koherentan politički akter i da održava učinkovito upravljanje unutar svojih granica. Iz tog razloga, iako je medijska pozornost već istaknula najneposrednije moguće ishode konzultacija, potrebna je dublja i sustavnija analiza tekuće izborne dinamike. Samo komparativnom analizom različitih nacionalnih konteksta moguće je preciznije ocrtati scenarije koji bi se mogli pojaviti unutar europskih institucija u nadolazećim mjesecima i godinama. Posebno, proučavanje evolucije konsenzusa prema konzervativnim i nacionalno-konzervativnim političkim obiteljima omogućuje nam da procijenimo njihov potencijalni utjecaj na funkcioniranje Europskog vijeća, Europskog parlamenta i opći smjer politika EU, u povijesnom razdoblju koje karakterizira visoka neizvjesnost i rastuća politička konkurencija.
EUROPSKI POLITIČKI KONTEKST NAKON 2025.
Pristupanje Europskoj uniji 2026. godine slijedi nakon užurbane i politički značajne izborne godine. Doista, događaji iz 2025. nagovijestili su neke od dinamika o kojima se danas raspravlja. U Rumunjskoj su izbore obilježile koordinirane kampanje i strano uplitanje na društvenim mrežama. U Poljskoj premijer Donald Tusk nije uspio odlučno ojačati poziciju svoje stranke u predsjedničkoj utrci. U međuvremenu, u Njemačkoj su se Kršćanski demokrati vratili na vlast, dok je u Češkoj konzervativac Andrej Babiš osigurao još jednu izbornu pobjedu. Ovi događaji odvijaju se u kontekstu tekućeg rata u Ukrajini, dubokih neslaganja između država članica oko načina podrške Kijevu i sve napetijih odnosa sa Sjedinjenim Državama. U tom kontekstu, izbori 2026. godine dobivaju značaj koji nadilazi nacionalnu dimenziju, nazirući se kao potencijalni čimbenici u redefiniranju europske geopolitike.
MAĐARSKA: MOGUĆA PREKRETNICA ZA EUROPSKI KONZERVATIVNI TABER
Od svih nadolazećih izbora, mađarski se čine posebno značajnima za cijelu strukturu Unije. Izbori 2026. mogli bi okončati najduži neprekinuti mandat premijera u EU. Viktor Orbán, koji je već bio na vlasti između 1998. i 2002., a zatim trajno od 2010., kandidira se za šesti mandat u duboko promijenjenom političkom kontekstu. Njegovo vodstvo sada osporava Péter Magyar, bivši član Fidesza, a sada vođa oporbene stranke Tisza. Iako dvije stranke nemaju značajne razlike u socijalnim pitanjima, Magyarov prijedlog usredotočuje se na potrebu poboljšanja kupovne moći Mađara i obnove odnosa suradnje s Bruxellesom. Ovaj aspekt je ključan u svjetlu europskih kohezijskih fondova, čije je oslobađanje uvjetovano poštivanjem vladavine prava. Najnovije ankete pokazuju značajnu prednost za Tiszu, oko trinaest postotnih bodova, ali konačni ishod ostaje otvoren. Kakav god bio ishod, utjecaj mađarskog glasanja prijeći će nacionalne granice. Orbán je ključna figura europskog nacionalnog konzervativizma i održava snažnu političku povezanost s vizijom američkog predsjednika Donalda Trumpa. Njegovi stavovi o migracijama, demokratskim standardima, a posebno ratu u Ukrajini značajno se razlikuju od prevladavajućeg pristupa u EU. Moguća promjena vodstva u Budimpešti mogla bi bitno promijeniti dinamiku donošenja odluka unutar Europskog vijeća, u ključnom trenutku za budućnost podrške Kijevu.
SIGURNOST, MIJEŠANJE I ODRŽAVANJE DEMOKRATIJE: ŠVEDSKI SLUČAJ
Opći izbori zakazani za rujan u Švedskoj održavaju se usred rastuće zabrinutosti oko nacionalne sigurnosti i stranog uplitanja u demokratske procese. Koalicijska vlada, koja uključuje centrističke, socijalističke, liberalne i kršćansko-demokratske stranke, održava sličnu razinu podrške kao i na prethodnim izborima, ali se suočava s rastućom stopom kriminala. Međutim, glavna briga je potencijalno vanjsko uplitanje. Jačanje sposobnosti kibernetičke sigurnosti rješava strahove od operacija sličnih onima koje su već uočene u drugim europskim zemljama. Takvo uplitanje moglo bi koristiti političkim snagama koje su ambivalentnije prema Rusiji.
SJEVERNA I ISTOČNA EUROPA
Također u sjevernoj Europi, Danska se priprema za nacionalne izbore usred rastuće neizvjesnosti. Poraz socijaldemokrata u Kopenhagenu i slabljenje vladajuće koalicije Mette Frederiksen ukazuju na moguću promjenu vodstva. Čini se da čvrsti stav prema migrantima, usvojen posljednjih godina, nije donio željene izborne rezultate. Tome se dodaju i zabrinutosti oko teritorijalnog integriteta Kraljevine, koje su ponovno potaknule američke izjave o Grenlandu.
U istočnoj Europi, Bugarska predstavlja odličan primjer političke nestabilnosti. Usvajanje eura u siječnju 2026. označava povijesni korak, ali zemlja je i dalje zaglavljena u institucionalnoj krizi koja je započela ostavkom vlade nakon prosvjeda protiv korupcije i oligarhija. Predsjednički izbori u studenom, zajedno s parlamentarnim izborima, mogli bi prekinuti zastoj i redefinirati ulogu Bugarske unutar EU.
SLOVENIJA I LATVIJA: IZBORNO NATJECANJE I FRAGMENTACIJA POLITIČKOG SUSTAVA
Parlamentarni izbori zakazani u Sloveniji i Latviji doprinose upotpunjavanju slike posebno politički i institucionalno nabijene 2026. godine, nudeći dva simbolična primjera poteškoća u upravljanju s kojima se suočavaju mnogi europski politički sustavi. U Sloveniji, ankete javnog mnijenja pokazuju blagu prednost opozicije desnog centra nad trenutnom većinom lijevog centra koju predvodi premijer Robert Golob. Međutim, ta se margina čini nedovoljnom da bi se osigurala jasna upravljivost u postizbornom razdoblju. Slovenski stranački sustav karakterizira rastuća fragmentacija, naglašena ulaskom na političku scenu novih formacija koje privlače nestabilno i sve manje biračko tijelo. Ovaj kontekst čini vjerojatnim da će za formiranje vlade biti potrebna složena faza pregovora, s rizikom od nestabilnih koalicija ili kratkotrajnih vlada. U Latviji će listopadski parlamentarni izbori igrati odlučujuću ulogu u određivanju budućnosti trenutne koalicije desnog centra koju predvodi premijerka Evika Siliņa. Ankete ukazuju na vodstvo konzervativnog Nacionalnog saveza, što sugerira moguće jačanje političkih snaga sklonijih opreznom stavu o europskim integracijama i posebno osjetljivih na pitanja sigurnosti i nacionalnog identiteta. U oba slučaja, ishod izbora ne samo da će utjecati na domaću politiku, već bi mogao utjecati i na sposobnost dviju zemalja da se učinkovito pozicioniraju unutar procesa donošenja odluka Europske unije, u vrijeme kada kohezija i institucionalna stabilnost dobivaju sve veću stratešku važnost.
BUDUĆI SCENARIOZI ZA EUROPSKE INSTITUCIJE
Uzeti zajedno, izbori zakazani za 2026. godinu ocrtavaju složen i potencijalno transformativan scenarij za Europsku uniju, u kojem se nacionalna dinamika sve više isprepliće s nadnacionalnim procesima donošenja odluka. Potencijalno jačanje, ili čak moguće slabljenje, konzervativnih i nacionalno-konzervativnih snaga neće imati posljedice samo za pojedinačne države, već će imati i izravne učinke na funkcioniranje glavnih europskih institucija. Posebno, ovi ishodi mogli bi utjecati na unutarnju ravnotežu snaga unutar Europskog vijeća, utječući na sposobnost postizanja kompromisa o ključnim pitanjima kao što su podrška Ukrajini, migracijske politike, energetska tranzicija i poštivanje vladavine prava. Istodobno, konzultacije 2026. pomoći će u definiranju ravnoteže snaga između političkih skupina u Europskom parlamentu i usmjeravati zakonodavne prioritete sljedeće faze institucionalnog ciklusa. U kontekstu koji karakteriziraju rastući vanjski pritisci i veća unutarnja polarizacija, stabilnost mehanizama donošenja odluka Unije uvelike će ovisiti o sposobnosti političkih snaga da pretvore izborni konsenzus u strategije upravljanja koje su koherentne i kompatibilne s okvirom EU. Iz tih razloga, analiza koja nadilazi kontingentnu dimenziju izbornog natjecanja ključna je za razumijevanje političkih putanja koje će oblikovati Europu u srednjoročnom razdoblju i za procjenu stupnja stabilnosti ili moguće preusmjeravanja europskih integracija u godinama koje dolaze.