Subscribe
Stočarstvo je jedan od stupova europskog poljoprivredno-prehrambenog sustava, doprinoseći s oko 40% dodane vrijednosti poljoprivrede EU. Sektor ostvaruje godišnji promet od oko 400 milijardi eura, svakodnevno uključuje četiri milijuna farmi i osigurava zapošljavanje za otprilike sedam milijuna ljudi, često u ruralnim područjima s ograničenim alternativnim ekonomskim mogućnostima. Osim svoje ekonomske važnosti, sektor je ključan za sigurnost hrane, osiguravajući dostupnost visokokvalitetnih proteina, podržavajući pozitivnu trgovinsku bilancu Unije i zadovoljavajući rastuću međunarodnu potražnju zahvaljujući proizvodnim standardima koji su među najvišima u svijetu. Stočarstvo je također bitan element europskog krajobraznog, kulturnog i društvenog nasljeđa.
IZAZOVI INDUSTRIJE I POTREBA ZA ZAJEDNIČKOM STRATEGIJOM
Posljednjih godina, stočarski sektor suočio se s progresivnim padom broja stoke, s padom od 10% kod goveda, padom od 15% kod svinja i padom od 25% kod ovaca i koza u usporedbi s 2005. godinom. Istodobno, poljoprivrednici se suočavaju s često nedovoljnom profitabilnošću, rastućim troškovima proizvodnje, promjenjivim tržišnim uvjetima i rastućim utjecajem životinjskih bolesti. Kako bi se osigurala dugoročna održivost sektora, Europska komisija razvila je strategiju usmjerenu na jačanje njegove otpornosti promicanjem održivih modela proizvodnje i smanjenjem ovisnosti o uvozu. Ovaj pristup posebno je značajan s gledišta suvereniteta hrane, jer ima za cilj očuvati europske proizvodne kapacitete i zaštititi nacionalna i europska poljoprivredno-prehrambena tržišta od ranjivosti koje proizlaze iz prekomjerne vanjske ovisnosti.
PRIORITETI STRATEGIJE ZA OTPORNU POLJOPRIVREDU
Strategija identificira pet ključnih područja. Prvo se odnosi na spremnost za krize, putem novih alata za upravljanje rizicima koji poljoprivrednicima omogućuju učinkovitije rješavanje hitnih situacija i brzi nastavak proizvodnje. U tom kontekstu, jača se podrška državama članicama u sprječavanju, ranom otkrivanju i upravljanju bolestima životinja, potiče se učinkovitija prekogranična suradnja, povećavaju se financijska sredstva namijenjena prevenciji i provodi se pregled propisa o cijepljenju na temelju najnovijih znanstvenih dokaza i međunarodnih standarda.
Drugi cilj je jačanje konkurentnosti i unutar Unije i na međunarodnim tržištima. Strategija potiče inovacije, poboljšanu profitabilnost poljoprivrednih gospodarstava i pristup financiranju kako bi se podržao prijelaz na sustave uzgoja bez kaveza, a istovremeno potiče kružno gospodarstvo, biogospodarstvo, valorizaciju biomase i učinkovitije postupke odobravanja. Jamčenje pravednog dohotka za poljoprivrednike ostaje ključno.
ODRŽIVOST, DOBROBIT ŽIVOTINJA I TERITORIJALNI RAZVOJ
Održivost je još jedan prioritet strategije. Planirane su regulatorne revizije posvećene poboljšanju dobrobiti životinja, u početku usmjerene na kokoši nesilice i mlade piliće do kraja 2026., a zatim na svinjogojske farme 2027. Ove intervencije bit će popraćene odgovarajućim prijelaznim razdobljima i specifičnim instrumentima financijske potpore. Usporedno s tim, razvit će se usklađene metode za izračun emisija s farmi, prakse ublažavanja klimatskih promjena i učinkovitiji sustavi upravljanja hranjivim tvarima. Posebna se pozornost posvećuje i teritorijalnoj ravnoteži, s inicijativama usmjerenima na obnovu održive stočarske proizvodnje u najosjetljivijim područjima. U tu svrhu razvit će se plan za poticanje širenja malih klaonica i mobilnih objekata, smanjenje prijevoza životinja i doprinos revitalizaciji lokalnih gospodarstava.
EUROPSKI PROTEINSKI PLAN I ZAŠTITA HRANSKOG SUVERENITETA
Strategiju prati Akcijski plan za proteine, usmjeren na jačanje autonomije proizvodnje Unije. Sektor trenutno koristi otprilike 74 milijuna tona proteina za stočnu hranu svake godine. Europa proizvodi oko 67 milijuna tona, prvenstveno kroz stočnu hranu i žitarice, izvozeći 9% od toga; međutim, i dalje uvozi oko 13,4 milijuna tona sirovina s visokim udjelom proteina. Nadalje, 2025. godine samo 25% proteinskih usjeva koji se koriste u stočnoj hrani proizvedeno je unutar Unije. Plan ima za cilj povećati taj udio na 35% do 2035. godine, podržavajući uzgoj usjeva bogatih proteinima unutar Europe, jačajući lance opskrbe biljkama od proizvodnje do prerade, stvarajući nova tržišta i diverzificirajući uvoz kroz strateška partnerstva s europskim zemljama susjedstva. Iako ovi sporazumi doprinose stabilnosti opskrbe, prioritet mora ostati konsolidacija domaće proizvodnje, čime se smanjuje strateška ovisnost i štiti prehrambeni suverenitet. Održavanje visoke razine samodostatnosti proizvodnje ključno je za zaštitu nacionalnog i europskog tržišta poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, osiguravanje sigurnosti i promicanje lokalne proizvodnje u skladu s visokim standardima kvalitete, zaštite okoliša i dobrobiti životinja.