Subscribe
Na referendumu 29. kolovoza 2026. Islanđani su glasali s 53 prema 47 posto protiv nastavka pregovora o pridruživanju s Europskom unijom, koji su bili zaustavljeni 2013. Jedan od najzabavnijih komentara o tome pojavio se u podcast Ekonoklasti, domaćini su bili ekonomist Yanis Varoufakis i novinar Wolfgang Munchau. Varoufakis, bivši grčki ministar financija, otvoreno je izjavio da je privlačnost EU mnogim visokim dužnosnicima i političarima bila perspektiva unosnih (i obično neoporezivih) poslova u golemoj, netransparentnoj i neodgovornoj bruxellesskoj birokraciji. Međutim, s negativne strane, Marta Kos, europski povjerenik za proširenje EU, rekao da je prije referenduma Islandom kružilo mnogo dezinformacija i lažnih vijesti, kako unutar zemlje tako i s istoka i zapada; desničarski populisti bili su glasni i potrošili su mnogo novca. Dodala je da je, ipak, rezultat pokazao da 47 posto Islanđana želi pristupiti EU, u usporedbi s 19 posto u 2010. godini.
Nema dezinformacija s Istoka ili Zapada
Zanimljivo je da je Kos protumačio ishod kao pokazatelj da je 47 posto Islanđana glasalo za pridruživanje EU, iako je tabor “Za” žestoko nijekao da se referendum odnosi na članstvo: radilo se samo o tome da se vidi što EU nudi. Tabor “Protiv”, nasuprot tome, istaknuo je da se referendum odnosi na članstvo: radilo se o nastavku pregovora o pridruživanju. Još je zanimljivija Kosina tvrdnja da su Islandom kružile dezinformacije s istoka i zapada. Pod dezinformacijama s istoka vjerojatno je mislila na Putinovu Rusiju. Ali nije otkriveno nikakvo uplitanje odande. Jedini ponuđeni primjer bio je smiješan. Radilo se o tome da je poznati švicarski odvjetnik, stručnjak za pravo EU, održao predavanje na Islandu o EU dok je bio pravni savjetnik islandske tvrtke koja je spor s islandskim vlastima oko navodnog ruskog vlasništva proslijedila Nadzornom tijelu EFTA-e. Nije otkriveno ni uplitanje SAD-a. Zapravo, tabor “Za” nije uspio učiniti Trumpa temom u kampanji. Rasprava se uglavnom, kao što je i trebala biti, vodila o tome što bi Island dobio ili izgubio članstvom u EU.
Dobro financirani Yes kamp
Kos nije predočio nikakve dokaze da je Kamp protiv Brexita potrošio mnogo novca na kampanju. Zapravo, Kamp protiv se oglašavao barem koliko i Kamp protiv, iako je Kamp protiv zasigurno održao više sastanaka diljem zemlje, uglavnom organiziranih od strane volontera. Kamp protiv je također primio pomoć od Ministarstva vanjskih poslova, ne samo putem pristranih informacija na svojoj web stranici, već i zato što su neki članovi osoblja u potpunosti sudjelovali u kampanji, na primjer, posebna savjetnica ministrice vanjskih poslova, Heida Kristín Helgadóttir. Kamp protiv je također primio podršku od vladine radiotelevizije RÚV, koja je dan prije referenduma objavila potpuno lažno izvješće o donacijama islandskih tvrtki kampanji za Brexit. Posljednjih godina EU je financirala mnoge programe RÚV-a.
Profesori financirani od strane EU
Tri sveučilišna profesora koji su primili velikodušna sredstva EU također su aktivno sudjelovala u kampanji. Povjesničar Gudmundur Hálfdanarson nastojao je ismijati tvrdnje No Campa o borbi za neovisnost u devetnaestom stoljeću. Politolog Baldur Thórhallsson tvrdio je da ulaskom u EU Island neće morati prenijeti nijedan dio svog suvereniteta iz Reykjavika u Bruxelles. Europski pokret na Islandu predvodio je politolog Magnús Skjöld, koji je trenutno profesor Jean Monnet i ima na raspolaganju najmanje 60.000 eura od EU tijekom tri godine za istraživanje, putovanja i sastanke, što je značajan iznos za malu zemlju.