Subscribe
Svemirska suradnja danas predstavlja važnu dimenziju međunarodne politike i europskih integracija, preuzimajući sve veću ulogu u strategijama sigurnosti, ekonomske konkurentnosti i tehnološke autonomije Unije. Svemir više ne predstavlja samo područje znanstvenih istraživanja i tehnoloških inovacija, već je konfiguriran kao nezamjenjiva strateška infrastruktura za funkcioniranje suvremenih društava, za zaštitu nacionalnih i europskih interesa te za konsolidaciju geopolitičkog položaja Europe na međunarodnoj sceni. U tom kontekstu, sposobnost država članica da razvijaju koordinirane politike, dijele stručnost i integriraju svoje infrastrukture dobiva ključnu važnost. Upravo u toj perspektivi, bilateralni dijalog između Italije i Njemačke o svemirskim politikama i svemirskoj ekonomiji održan je 30. listopada 2026. u Svemirskom centru Fucino, u pokrajini L’Aquila. Inicijativa spada u okvir Protokola koji se odnosi na talijansko-njemački akcijski plan za stratešku bilateralnu suradnju i EU, potpisan u Rimu 23. siječnja 2026. Kroz ovu političku i institucionalnu referencu, Rim i Berlin ponovno su potvrdili svoju konvergenciju o potrebi za snažnom, autonomnom i strateški koherentnom europskom svemirskom politikom, u potpunosti kompatibilnom s Ugovorima Unije. Partnerstvo između dviju zemalja pokazuje kako međuvladina koordinacija može konkretno doprinijeti izgradnji zajedničke europske vizije, jačajući nacionalne sposobnosti bez odricanja od zajedničke dimenzije.
KOORDINACIJA EUROPSKIH SVEMIRSKIH POLITIKA I PROGRAMA
Jedan od središnjih aspekata rasprave odnosio se na razvoj svemirskih politika i programa EU. Italija i Njemačka podijelile su procjene glavnih inicijativa koje se trenutno raspravljaju na razini zajednice, prepoznajući važnost održavanja stalne koordinacije tijekom njihovih procesa donošenja odluka. Ova konvergencija posebno je značajna u fazi u kojoj će europski regulatorni i financijski izbori imati dubok utjecaj na industrijske, tehnološke i operativne sposobnosti kontinenta. Među obrađenim temama je i zakonodavni postupak vezan uz Zakon EU o svemiru, čiji je cilj definirati zajednički regulatorni okvir za europske svemirske aktivnosti. Paralelno s tim, delegacije su ispitale buduću financijsku strukturu Unije, s posebnom pažnjom na ulogu svemira unutar Europskog fonda za konkurentnost i Višegodišnjeg financijskog okvira 2028.-2034. Razmotren je i budući razvoj regulatornog i upravljačkog okvira Agencije EU za svemirski program (EUSPA), uzimajući u obzir različite nacionalne institucionalne konfiguracije. Daljnje područje istraživanja odnosilo se na IRIS² i razvoj sigurne europske satelitske povezivosti. Cilj je ojačati europsku neovisnost u strateškim komunikacijama, smanjujući ranjivosti koje proizlaze iz ovisnosti o vanjskim infrastrukturama.
SIGURNOST, OTPORNOST I INTEROPERABILNOST SVEMIRSKIH INFRASTRUKTURA
Sigurnosna dimenzija predstavlja još jedan temeljni element talijansko-njemačke suradnje. Italija i Njemačka prepoznale su rastuću stratešku vrijednost svemira za europsku sigurnost i otpornost kritične infrastrukture, sudjelujući u raspravama o svojim pristupima sigurnosti i zaštiti svemirskih aktivnosti. U međunarodnom kontekstu koji karakterizira intenziviranje tehnološke konkurencije i sve veće oslanjanje zemaljskih sustava na orbitalnu infrastrukturu, sposobnost osiguranja operativnog kontinuiteta i interoperabilnosti dobiva sve veći geopolitički značaj. Izaslanstva su stoga identificirala potencijalna područja za suradnju usmjerena na promicanje zajedničkih tehničkih pristupa, poticanje integracije nacionalnih i europskih kapaciteta i poboljšanje kompatibilnosti budućih svemirskih sustava. U tom okviru ispitan je njemački prijedlog o Protokolnom paketu za svemir (PSSP) i Europskoj arhitekturi za svemirsku interoperabilnost (EASY). Projekt nastoji olakšati federaciju europskih svemirskih resursa putem zajedničkih standarda i protokola, omogućujući interoperabilnost između suverenih svemirskih sustava i zemaljske infrastrukture. PSSP ima za cilj konkretno doprinijeti razvoju EASY-a, podržavajući stvaranje integriranijeg, autonomnijeg i otpornijeg europskog svemirskog ekosustava – onog u kojem se nacionalni tehnološki suverenitet može uskladiti s većim kolektivnim operativnim kapacitetom.
SVEMIRSKA GOSPODARSTVO, INDUSTRIJA I REGULATORNA SURADNJA
Suradnja u svemiru ne može se odvojiti od njezinih ekonomskih i industrijskih dimenzija. Širenje svemirskog gospodarstva nudi značajne mogućnosti za rast, inovacije i europsku konkurentnost; međutim, zahtijeva regulatorni okvir koji može osigurati jednake uvjete za sve operatere. U tom smislu, Italija i Njemačka usporedile su svoja zakonodavna iskustva, s posebnim osvrtom na talijanski nacionalni regulatorni okvir i tekući regulatorni razvoj u Njemačkoj. Obje strane naglasile su važnost europskog regulatornog okvira koji osigurava sigurnost, zaštitu i održivost svemirskih aktivnosti, bez ugrožavanja konkurentnosti tvrtki, njihove sposobnosti za inovacije ili sposobnosti europskih operatera da se etabliraju na međunarodnim tržištima. Konkretan primjer snage ovog bilateralnog partnerstva je dugogodišnja suradnja na programu Galileo, europskom satelitskom navigacijskom sustavu. Konkretno, kontrolni centri smješteni u Fucinu i Oberpfaffenhofenu služe kao temeljna infrastruktura za ovu suradnju. U skladu s talijansko-njemačkim akcijskim planom, rasprave su se bavile i razvojem industrijske inicijative poznate kao “Bromo”. Italija i Njemačka ponovno su potvrdile svoj interes za poticanje bližih veza između svojih svemirskih industrija, uključujući uključivanje startupova, kao i malih i srednjih poduzeća. Sudjelovanje tih subjekata ključno je za proširenje europske industrijske baze, podršku širenju inovacija i jačanje sposobnosti kontinenta da se natječe s glavnim globalnim igračima.
AUTONOMNI PRISTUP SVEMIRU I IZGLEDI ZA LJUDSKE SVEMIRSKE LETOVE
Još jedna značajna tema je europski pristup svemiru, koji i Italija i Njemačka smatraju strateškim prioritetom. Dva izaslanstva ponovno su potvrdila potrebu da se osigura da Europa posjeduje autonomne, pouzdane i konkurentne sposobnosti u području lansirnih vozila i svemirskih transportnih sustava. Rasprava se bavila razvojem tih sposobnosti kroz modele temeljene na suradnji i poštenoj konkurenciji među operaterima. U tom kontekstu, promjene definirane u Sevilli 2023. i Bremenu 2025. – zajedno s dugoročnom vizijom europskog svemirskog prijevoza – služe kao zajedničke referentne točke za rješavanje trenutnih izazova i usmjeravanje budućih strateških prioriteta. Autonomni pristup orbiti zapravo je temeljni preduvjet za europski tehnološki suverenitet i za kontinuitet znanstvenih, industrijskih i institucionalnih aktivnosti. Dijalog je također obuhvatio evoluciju ljudskih svemirskih letova i promjenjivi krajolik u niskoj Zemljinoj orbiti (LEO) kako se era Međunarodne svemirske postaje (ISS) bliži kraju. Konkretno, rasprava je istaknula rastuću važnost komercijalnih svemirskih postaja i mogućnosti koje one mogu ponuditi za nove industrijske aktivnosti i sudjelovanje europskih astronauta u budućim misijama. Ovo promjenjivo orbitalno okruženje otvara nove mogućnosti za suradnju između javnih institucija, istraživačkih organizacija i privatnih poduzeća, što zahtijeva kontinuiranu bilateralnu suradnju.
SVEMIRSKA DIPLOMACIJA I MEĐUNARODNA SURADNJA
Diplomatska dimenzija upotpunjuje okvir za suradnju između Rima i Berlina. Obje nacije ponovno su potvrdile svoju predanost sigurnom, zaštićenom i održivom korištenju svemira, u potpunosti u skladu s međunarodnim pravom. U tom kontekstu, posebna pozornost posvećena je odgovarajućim prioritetima unutar Odbora Ujedinjenih naroda za mirnodopsko korištenje svemira (COPUOS) – ključnog multilateralnog foruma za promicanje zajedničkih načela i pravila. Izaslanstva su također ispitala mogućnosti jačanja koordinacije sa strateškim međunarodnim partnerima izvan institucionalnih okvira Europske unije i ESA-e, gdje bi takva suradnja mogla pomoći u promicanju zajedničkih europskih interesa i nadopuniti postojeća bilateralna partnerstva. Svemirska diplomacija tako postaje alat za konsolidaciju međunarodne prisutnosti Europe i promicanje upravljanja svemirom utemeljenog na suradnji i poštivanju međunarodnih normi.
ULOGA ITALIJE U RAZVOJU EUROPSKE SVEMIRSKE STRATEGIJE
Dijalog održan u Svemirskom centru Fucino ima značaj koji nadilazi puke bilateralne odnose. Služi kao konkretna provedba poglavlja o svemiru iz talijansko-njemačkog akcijskog plana, postavljajući temelje za transformaciju tekuće razmjene između dviju zemalja u strukturirani mehanizam za međuvladinu koordinaciju o svemirskoj politici i svemirskom gospodarstvu. Italija i Njemačka složile su se održavati aktivne razmjene na tehničkoj i administrativnoj razini o raspravljanim temama, identificirajući – gdje je to primjereno – specifične bilateralne inicijative i naknadne operativne akcije, uz sudjelovanje svojih nacionalnih svemirskih agencija i relevantnih vladinih tijela. Predanost Italije igra posebno važnu ulogu u ovom procesu. Jačanjem bilateralnih sporazuma, koordinacijom s drugim državama članicama i aktivnim sudjelovanjem u ključnim europskim programima, Italija doprinosi oblikovanju zajedničke svemirske politike koja koristi nacionalnu stručnost unutar šire kontinentalne strategije. Suradnja s Njemačkom pokazuje kako razumijevanje između glavnih europskih zemalja može potaknuti usklađivanje politika, industrijsku integraciju i razvoj zajedničkih tehnoloških sposobnosti – nudeći model suradnje koji bi se mogao replicirati s drugim partnerima unutar Europske unije. Zaključno, zajednička deklaracija od 30. listopada 2026. potvrđuje da će budućnost Europe u svemiru sve više ovisiti o sposobnosti država članica da djeluju koordinirano, prevladavajući institucionalnu i industrijsku fragmentaciju. Jačanje europskog tehnološkog suvereniteta, konkurentnosti, sigurnosti i otpornosti zahtijeva zajedničku predanost u okviru EU-a, Europske svemirske agencije (ESA) i drugih relevantnih međunarodnih organizacija. U tom smislu, komplementarnost između talijanskih i njemačkih sposobnosti predstavlja stratešku prednost za cijeli kontinent. Svemir tako postaje ne samo sektor za inovacije, već i stup europske međunarodne projekcije – i jedno od područja gdje će se opipljivo testirati sposobnost Unije da se etablira kao autonomni i vjerodostojni akter u međunarodnom sustavu.