Subscribe
Europska unija je na rubu velike promjene strategije u vezi s budućnošću prijelaza na električne automobile. Nakon godina rasprava i pregovora u kojima je zabrana motora s unutarnjim izgaranjem od 2035. predstavljena kao čvrsti cilj, dužnosnici u Bruxellesu trenutno analiziraju nekoliko opcija koje bi mogle značajno promijeniti ovaj vremenski okvir. Prilično spor tempo prihvaćanja električnih vozila, ekonomske poteškoće i pritisak europske automobilske industrije potaknuli su Europsku komisiju da razmotri prilagodbu prethodno dogovorenih pravila.
Izvori bliski raspravama na europskoj razini ukazuju na to da se radi na skupu mjera koje bi omogućile produljenje prodaje benzinskih i dizelskih automobila do pet godina nakon početnog roka. Istodobno, uveli bi se značajni poticaji za proizvodnju malih električnih automobila unutar EU, u pokušaju da se podrži konkurentnost europske industrije u borbi s Kinom. Ova rekonfiguracija politika EU dolazi u izuzetno osjetljivom trenutku za europski automobilski sektor, koji se istovremeno suočava s padom potražnje, visokim troškovima tehnološke prilagodbe i sve agresivnijom konkurencijom azijskih proizvođača. Za mnoge proizvođače, ublažavanje pravila moglo bi predstavljati ne samo dašak svježeg zraka, već i bitan uvjet za održavanje poslovanja u Europi.
Europska automobilska industrija, između opstanka i gubitka globalne važnosti. Elektromobilnost, od entuzijazma do rekalibracije
Informacije koje je nedavno objavio i analizirao međunarodni tisak pokazuju da Bruxelles ne razmatra samo jednostavno odgađanje rokova, već i šire preispitivanje regulatornog okvira. Među opcijama koje su na stolu donositeljima odluka je značajno smanjenje administrativnih i tehničkih zahtjeva za određene kategorije vozila, posebno kompaktne električne modele proizvedene u Europi. Prijedlozi koji se raspravljaju uključuju privremena izuzeća do deset godina od određenih sigurnosnih i ekoloških standarda, dodjelu izravnih ili neizravnih financijskih poticaja i uvođenje urbanih pogodnosti poput namjenskih parkirnih mjesta. Istovremeno, cilj je ograničiti rizik od kažnjavanja velikih proizvođača milijardama eura zbog neispunjavanja ciljeva emisija. Za industrijske grupe poput Stellantisa, Mercedes-Benza i Volkswagena, ove prilagodbe mogle bi napraviti razliku između održavanja proizvodnje u Europi i preseljenja ulaganja u druge regije svijeta gdje bi troškovi proizvodnje i rada bili znatno niži. U globalnom kontekstu kojim dominira konkurencija s Kinom i Sjedinjenim Državama, pritisak na europsku industriju veći je nego ikad.
Na političkoj razini, sve više europskih čelnika skreće pozornost na rizike prisilne tranzicije koja ne uzima u obzir ekonomske stvarnosti. Među onima koji su pokrenuli ovo socioekonomsko pitanje je i njemački kancelar Friedrich Merz. Nedavno je naglasio da se ambiciozni klimatski ciljevi Europske unije ne mogu postići bez snažnog industrijskog sektora. Prema riječima kancelara Friedricha Merza, zaštita okoliša mora ići ruku pod ruku s održavanjem gospodarske konkurentnosti, inače bi društveni i industrijski troškovi mogli postati nepodnošljivi za EU. S druge strane, postoje glasovi koji upozoravaju da bi pretjerano ublažavanje pravila moglo imati suprotan učinak. Jos Delbeke, profesor na Europskom sveučilišnom institutu, smatra da fleksibilnost mora biti strogo vremenski ograničena. Po mišljenju profesora Josa Delbekea, svaki znak napuštanja postavljenih ciljeva riskira usporavanje inovacija i postavljanje Europe iza njezinih glavnih tehnoloških konkurenata.
Globalno, trend ubrzane elektrifikacije kopnenog prijevoza čini se da ulazi u fazu ponovne procjene. Primjerice, Sjedinjene Države počele su smanjivati neke porezne poticaje, dok nekoliko europskih zemalja prilagođava svoje programe subvencija, a veliki proizvođači najavljuju zatvaranje tvornica ili restrukturiranje. U tom kontekstu, prijelaz na vozila s nultom emisijom više se ne smatra linearnim i brzim procesom, već onim koji zahtijeva prilagodbu trenutnim ekonomskim i društvenim uvjetima. Prema analitičarima, eksplozija ponude električnih automobila u Kini, u kombinaciji s padom domaće potražnje u Europi, izvršila je ogroman pritisak na proizvođače automobila u Europskoj uniji. Za Europsku uniju ulozi su visoki: kako održati ravnotežu između klimatskih ambicija i zaštite sektora koji je jedan od stupova gospodarstva starog kontinenta?
Moguće posljedice za Rumunjsku: strateški sektor pod pritiskom. Njemačka, epicentar industrijskog pritiska
Svaka odluka o ukidanju ili odgodi zabrane konvencionalnih motora imala bi značajan utjecaj na Rumunjsku, gdje automobilska industrija igra ključnu ulogu u gospodarstvu zemlje. Doprinoseći s više od 13% bruto domaćem proizvodu i osiguravajući desetke tisuća radnih mjesta, ovaj sektor uvelike ovisi o odlukama donesenim na europskoj razini i subvencijama koje pruža rumunjska država. Stručnjakinja za energetsku politiku Corina Murafa, koja je izravno uključena u rasprave u Bruxellesu, objasnila je da se razmatra nekoliko scenarija. Prvi scenarij bio bi odgoda roka za 2035. za oko pet godina. Drugi scenarij na stolu za donositelje odluka u Bruxellesu je redefiniranje kriterija zelene tranzicije kako bi vozila postigla prag smanjenja emisija od preko 90%, uključujući korištenje sintetičkih goriva ili biogoriva. Istodobno, Europska komisija priprema i druge inicijative, poput direktive o ozelenjavanju voznih parkova tvrtki, usmjerene na poticanje potražnje za manje zagađujućim vozilima i smanjenje njihovih cijena povećanjem obujma proizvodnje.
Nažalost, zvona za uzbunu zvone i u Njemačkoj, gdje je Volkswagen prvi put u gotovo devet desetljeća odlučio zatvoriti tvornicu na nacionalnom teritoriju. Zatvaranje proizvodnje u Volkswagenovoj tvornici u Dresdenu odražava velike poteškoće s kojima se suočava najveći europski proizvođač automobila: slaba prodaja u Kini, niska potražnja u Europi i utjecaj trgovinskih tarifa koje su nedavno uvele Sjedinjene Države. Osim toga, izgledi za dulji vijek trajanja konvencionalnih motora prisiljavaju njemačku grupu da preispita svoju investicijsku strategiju. Višegodišnji proračun tvrtke već je smanjen, a analitičari upozoravaju da će se pritisak na novčani tok nastaviti i u nadolazećim godinama.
Europska automobilska industrija: Automatizacija, otpuštanja i neizvjesna budućnost
Za Rumunjsku se već osjećaju učinci prijelaza na zeleni prijevoz. Uprave proizvođača poput Dacije najavile su programe restrukturiranja, dok su veliki dobavljači automobilskih komponenti počeli smanjivati svoju radnu snagu. Prema riječima stručnjaka iz automobilske industrije, ta otpuštanja nisu uzrokovana samo energetskom tranzicijom, već i čimbenicima poput ubrzane automatizacije i integracije umjetne inteligencije u proizvodne procese. Analitičari automobilskog tržišta ističu da je globalni trend vrlo jasan, s tvornicama koje postaju sve automatiziranije, a broj radnih mjesta i dalje opada. Po mišljenju analitičara, pravi izazov je upravljati ovom zelenom tranzicijom na način da društveni utjecaj bude postupan i da omogući stručnu prekvalifikaciju pogođenih zaposlenika.
Neizbježna, ali sporija tranzicija. Tržište električne energije, između percepcije i stvarnosti
Iako statistike pokazuju porast prodaje električnih vozila, analitičari europskog automobilskog tržišta ističu da se te brojke često površno tumače. U mnogim analizama ista oznaka uključuje i potpuno električne automobile i hibride ili plug-in hibride, koji su posljednjih godina zabilježili značajan rast. U stvarnosti je, međutim, segment potpuno električnih vozila rastao umjerenije nego što javna percepcija sugerira, a nedostatak državnih subvencija riskira daljnje usporavanje ovog razvoja. Bez programa podrške poput Rable (rumunjskog vladinog programa koji subvencionira zamjenu starih automobila novima), interes za kupnju električnih vozila mogao bi znatno pasti u bliskoj budućnosti. Zaključno, opći smjer prema električnoj mobilnosti ostaje nepromijenjen, ali tempo i način provedbe ponovno se procjenjuju na razini Europske komisije. Odgoda zabrane konvencionalnih motora nakon 2023. ne podrazumijeva napuštanje klimatskih ciljeva, već predstavlja prilagodbu ekonomskom i industrijskom kontekstu koji je mnogo složeniji nego što se u početku predviđalo kada je usvojen program Green Deal. I za Europsku uniju i za Rumunjsku, nadolazeće godine bit će odlučujuće u definiranju tranzicijskog modela koji je održiv ne samo s ekološkog gledišta, već i sa socijalnog i ekonomskog gledišta.