Subscribe
Francuska je vrlo blizu tome da postane prva zemlja u Europi – i druga u svijetu, nakon Australije – koja će zakonski zabraniti djeci mlađoj od 15 godina da imaju račune ili koriste društvene mreže. Nakon što je prije nekoliko dana u Nacionalnoj skupštini, donjem domu francuskog parlamenta, 116 zastupnika glasalo za ovaj amandman, javno mnijenje čeka ishod u Senatu, glasovanje koje će se održati negdje u veljači. Prema vladi i predsjedniku Macronu, koji su među najvećim pristašama ovog zakona, cilj je da zabrana bude operativna do početka sljedeće školske godine, a da se proces provjere dobi korisnika završi do kraja 2026. Što se tiče pravila prema kojima će se zakon provoditi, još ništa konkretno nije objavljeno, što znači da su strahovi od povećane državne kontrole nad privatnim životom daleko od neutemeljenih.
Je li zabrana pristupa društvenim mrežama mjera koja bi trebala vratiti djecu na pravi put, u vrijeme kada je ovisnost o tehnologiji i stalnom “druženju” sve očitija i zastrašujuća stvarnost? Značajan broj ljudi slaže se s tom idejom.
Svakako, gotovo svi roditelji uvjereni su da je to jedini način koji je preostao njihovoj djeci da prestanu tratiti djetinjstvo sjedeći satima pred ekranima koji porobljavaju njihove umove, što dovodi do izolacije i tjeskobe. Nijedno dijete ne može se emocionalno i kognitivno razviti ako stvarna iskustva zamijeni online interakcijama. Možda je to tautologija, ali nije ništa manje zastrašujuće.
S jedne strane, suočeni smo s jednom od najozbiljnijih briga našeg vremena, pretjeranim i samodestruktivnim korištenjem društvenih mreža od strane djece, a s druge strane, intervencijom zakonodavaca radi reguliranja situacije koja je trebala ostati odgovornost roditelja. Nije ništa manje istinito da roditelji, čini se, nemaju dovoljno alata ili dovoljno argumenata da uvjere vlastitu djecu da mudro koriste društvene mreže. Ukratko, roditelji ne obavljaju svoj roditeljski posao, u kojem slučaju država (u ovom slučaju francuska država) intervenira i nameće gotovo potpunu zabranu. Nema sumnje da su stvari otišle predaleko u smislu virtualne interakcije putem ovih “društvenih mreža”. Također je legitimna zabrinutost da država, čini se, iskorištava situaciju koja zahtijeva hitno rješenje kako bi proširila svoju kontrolu nad društvom.
Sve dok tehnički detalji provedbe zakona nisu poznati široj javnosti, strah dijela društva u vezi s povećanom kontrolom nad online komunikacijama i provođenjem strože cenzure je opravdan. Postoje glasovi koji tvrde da će provjeru dobi provoditi treća strana, a ne državne institucije ili društvene mreže. Taj treći “igrač” potvrdit će dob korisnika ili korištenjem prepoznavanja lica ili analizom podataka s osobne iskaznice, a zatim potpuno izbrisati sve osobne podatke. Zasad je sve u redu, zar ne? Ako je to slučaj, nemamo se čega bojati, zar ne?
Ali kako to doista možemo znati? Kako možemo biti sigurni da, pod krinkom ove hitne potrebe, cijeli ovaj pothvat nije samo početak drugog, mnogo opasnijeg oblika kvazi-totalitarne kontrole? Kako znamo da vlada neće biti ta koja će igrati vodeću ulogu, pratiti cijeli proces provjere identiteta korisnika, čime će se potaknuti strahovi o skrivenim motivima koji stoje iza ovog zakona?
S druge strane, kako znamo da ova zabrana neće natjerati one na koje utječe da pronađu druge načine za nastavak pristupa društvenim mrežama? Ovo je vjerojatan scenarij koji se već dogodio u nedavnoj povijesti.
Francusku će najvjerojatnije slijediti i druge europske zemlje koje će nastojati ozbiljno ograničiti pristup djece društvenim mrežama. Je li na europskoj razini otvorena nova Pandorina kutija?