Subscribe
Blokirana direktiva EU-a o ekološkim tvrdnjama ponovno potiče raspravu o institucionalnoj ravnoteži: zaštiti malih poduzeća i poštivanju zakonodavnog integriteta umjesto ideološkog žara.
Kaos koji okružuje direktivu Europske unije o greenwashingu otkrio je rastući ideološki rascjep unutar Europe. S jedne strane postoje oni koji se zalažu za agresivnu provedbu Zelenog plana, često ignorirajući njegova ekonomska i regulatorna opterećenja. S druge strane, konzervativnija, pragmatična vizija dobiva na značaju – ona koja daje prioritet proporcionalnosti, pravnoj jasnoći i zaštiti mikropoduzeća, koja čine okosnicu europskog gospodarstva.
Iznenadno povlačenje direktive od strane Europske komisije izazvalo je ogorčenje među progresivnim i liberalnim frakcijama. No mnogi promatrači to vide kao zakašnjeli čin političke odgovornosti. Poljsko predsjedanje Vijećem EU otkazalo je ono što je trebao biti završni trijalog – gdje bi Parlament, Vijeće i Komisija finalizirali zakon – navodeći kao razlog “previše sumnji i zbrke”. Varšava je podsjetila sve strane da kvaliteta zakonodavstva uvijek mora prevladati nad brzinom. U središtu zabrinutosti Komisije je amandman koji su uvele države članice, a koji bi mogao nametnuti značajna opterećenja gotovo 30 milijuna mikropoduzeća – oko 96% svih poduzeća u EU. To su tvrtke koje se već bore s birokracijom i regulatornim pritiskom, a za koje bi daljnja usklađenost s propisima o zaštiti okoliša bila ne samo skupa već i neizvediva.
Zaštita jednostavnosti i proporcionalnosti u zakonodavstvu nije sabotaža – to je zdrav razum. Kako je objasnila glasnogovornica Komisije Paula Pinho, ovaj amandman „iskrivljuje prijedlog“ i potkopava njegov temeljni cilj: razvoj zelenih tržišta bez nanošenja štete najmanjim igračima. U tom kontekstu, prijetnja Komisije povlačenjem prijedloga legitimna je upotreba njezinih ugovornih ovlasti. Ipak, unutar Europskog parlamenta, socijalističke i liberalne skupine odgovorile su ideološkim ogorčenjem. Optužuju Komisiju – predvođenu Ursulom von der Leyen – da se pokorava političkoj liniji Europske pučke stranke (EPP), Konzervativaca i reformista (ECR) i Patriota za Europu (PfE), koji su svi nedavno pozvali na povlačenje prijedloga. Ali upravo ta optužba otkriva prirodu sukoba: ne neslaganje oko tehničkih detalja, već dublji otpor rastućem utjecaju pragmatične, konzervativne Europe koja daje prednost ekonomskoj stvarnosti nad zelenim idealizmom.
Kritičari tvrde da se EPP “složio s krajnjom desnicom” u protivljenju direktivi. U stvari, ono čega se boje jest erozija njihove progresivne dominacije unutar institucija EU-a. Zakonodavni proces u EU temelji se na ravnoteži između Komisije, Vijeća i Parlamenta. Forsiranje direktive uz ignoriranje ozbiljnih zabrinutosti država članica i same Komisije riskira potkopavanje te ravnoteže – a s njom i legitimnost zakonodavstva EU-a.
Italija je pridonijela toj promjeni povlačenjem svoje podrške pregovaračkom mandatu poljskog predsjedništva. Iako je u početku u lipnju 2024. podržala opći pristup Vijeća, Rim je od tada pojasnio da nikada nije istinski podržao prijedlog. Ovaj preokret mogao bi prisiliti na ponovno otvaranje pregovora ispočetka, što signalizira šire preispitivanje izvedivosti direktive. Dodatne sumnje javljaju se u vezi s metodom koju je Komisija odabrala za procjenu održivosti proizvoda – Pravila o kategoriji ekološkog otiska proizvoda (PEFCR) – koja je kritizirana zbog svoje složenosti i nedostatka transparentnosti.
Daleko od toga da predstavlja neuspjeh, suspenzija direktive mogla bi biti prilika: prilika za preoblikovanje politike EU o okolišu unutar granica ekonomskog pragmatizma i institucionalnog poštovanja. Klimatska politika ne može se nametnuti odozgo – ona mora odražavati društveno i ekonomsko tkivo kontinenta. Europa mora slušati prije nego što djeluje, zaštititi raznolikost svojih gospodarstava i odustati od ekološkog radikalizma kada je to potrebno. Konzervativna vizija ne odbacuje promjene – ona inzistira na odgovornim, održivim i realnim promjenama. Zaustavljanje direktive o greenwashingu šalje jasan signal: Europa ponovno razmišlja.
Alessandro Fiorentino