Subscribe
Dana 14. prosinca, na posljednjem ovogodišnjem redovnom sastanku Europskog vijeća raspravljalo se, među ostalim, o obrani, migracijama i reviziji višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) EU-a.
Po pitanju sigurnosti i obrane, zaključci Europskog vijeća puni su riječi ne manje od devet paragrafa i podstavaka, iako ništa spektakularno zapravo nije odlučeno.
Počnimo s posljednjim paragrafom, odnosno paragrafom 27. Ovdje je, unatoč komplementarnosti jače i sposobnije Europske unije u području sigurnosti i obrane s NATO-om, potonji proglašen i dalje temeljem kolektivne obrane za svoje članice.
Međutim, dodana je zanimljiva zadnja rečenica: “To ne dovodi u pitanje specifičan karakter sigurnosne i obrambene politike određenih država članica.” Takva izjava prepoznaje viziju, cilj i volju nekih država članica EU da razviju vlastite obrambene sposobnosti kao snažnu sigurnosnu politiku.
Ovo važno političko priznanje može se dovesti u vezu sa stavkom 26. zaključka, koji naglašava industrijsku priliku za razvoj obrambene spremnosti, rashoda, ulaganja i sposobnosti, kao i tržišta za obranu.
Stavak 25, naprotiv, ukazuje na korištenje obrane za daljnju centralizaciju Unije s nekim dobro poznatim eufemizmima, kao što je „stvaranje ambiciozne geopolitičke Unije” ili „povećanje kapaciteta za autonomno djelovanje u kontekstu globalne nestabilnosti, strateškog natjecanja i sigurnosnih prijetnji”.
Ovaj odlomak je prvi u usporedbi s druga dva, ali u svakom slučaju njih tri treba povezati – i oni odražavaju dvije suprotstavljene vizije o tome kako bi se Europska unija trebala razvijati u nadolazećim godinama.
S druge strane, skup je tri paragrafa posvetio zaključcima o migracijama. Pozitivno su uključena konzervativna pitanja učinkovitije zaštite vanjskih granica EU i odlučne borbe protiv organiziranog kriminala, trgovine ljudima i krijumčarenja te instrumentalizacije migracija kao hibridne prijetnje.
Europsko vijeće posebno je oštro osudilo sve takozvane “hibridne napade”, poput instrumentalizacije migranata od strane trećih zemalja u političke svrhe. To je povezano s rizikom kojem su podvrgnute neke države članice EU-a, poput Finske, kako bi se suprotstavile tekućim hibridnim napadima na svojim vanjskim granicama koje je pokrenula Bjelorusija ili Ruska Federacija.
Konačno, Europsko vijeće nastojalo je pronaći dogovor o reviziji VFO- a na polovici sedmogodišnjeg proračuna za razdoblje 2021. – 2027. Ovdje je 26 država članica podržalo prilagodbe, no kako bi se postigla jednoglasna odluka odluka je odgođena za početak sljedeće godine.
Mađarska je bila država članica koja je zamrznula potvrdu. Unatoč činjenici da je Europska komisija preko svog najvišeg dužnosnika za pravosuđe g. Reyndersa samo 24 sata ranije najavila da će dio do sada blokiranih sredstava Next Generationa biti isplaćen u korist vlade g. Orbána, konzervativni političar držao se svog karte mudro.
Ovo nas podsjeća na film “The Great Scout and Cathouse Thursday”, gdje različiti likovi ne vjeruju jedni drugima i plaćaju svoje dugove samo kada su sigurni da ih njihovi kolege neće prevariti.
Glavni razlog za povećanje proračuna EU-a je potpora Ukrajini, “s do 50 milijardi eura vrijednim zajmovima i subvencijama u sljedeće četiri godine”, prema njemačkoj saveznoj kancelarki . Međutim, EU također treba raspolagati s više novca za pomoć procesu pristupanja država Zapadnog Balkana, te za upravljanje migracijama. Loša migracijska politika i upravljanje u prošlosti koštaju dodatnih resursa u budućnosti.
O trenutačno možda najdelikatnijem geopolitičkom pitanju, izraelsko-palestinskom sukobu na Bliskom istoku, Europsko vijeće održalo je “dubinsku stratešku raspravu”, ali nije donijelo zaključak.
Izvor slike: Le Soir