Subscribe
Bilo je nešto iza ponoći u Italiji kada je operacija „Ponoćni čekić” naglo promijenila geopolitičku ravnotežu na Bliskom istoku. Američki napad na iranska nuklearna postrojenja – Fordow, Natanz i Isfahan – pogodio je u srž atomskog programa Islamske Republike, ostavljajući za sobom trag napetosti, strateške dvosmislenosti i prijetnje globalne eskalacije. Sjedinjene Države vratile su se snažnoj akciji u srcu Irana, vojno se povezujući s Izraelom, koji je već bio uključen u neviđenu ofenzivu nakon godina hibridnog ratovanja.
Operacija označava najdramatičniju točku u višemjesečnoj eskalaciji između Irana i Izraela, ali također postavlja duboka pitanja o pravim namjerama Washingtona, krhkosti teheranskog režima i vrlo realnoj mogućnosti da se sukob proširi regionalno – ako ne i globalno.
Američki udar: Kirurški, ali razoran
„Midnight Hammer” bila je pomno isplanirana misija koju je uživo pratio predsjednik Donald Trump i njegovi glavni vojni savjetnici. Bombarderi Stealth B-2, lansirani iz američkih baza, izveli su najduži borbeni let od 11. rujna, a dopunjavanje gorivom u zraku i zračni koridori navodno su očišćeni prethodnim izraelskim napadima na jugozapadu Irana.
Fordow je bio glavna meta: satelitske snimke pokazuju velike kratere i zapečaćene pristupne točke. Natanz i Isfahan – oba ključna za iransku nuklearnu infrastrukturu – također su precizno pogođeni. Ministar obrane Pete Hegseth nazvao je operaciju „potpunim uspjehom”, napominjući da su ciljane samo vojne nuklearne strukture. Civilna nuklearna elektrana u Bushehru namjerno je pošteđena, čime je pojačana američka poruka o ciljanoj akciji, a ne o ratu u punom opsegu. Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) kasnije je potvrdila da nije bilo curenja radioaktivnog materijala.
No možda najkontroverzniji aspekt napada jest to što je Teheran možda bio unaprijed upozoren. Američki izvori tvrde da je to bio strateški signal – čin odvraćanja, a ne uništenja – usmjeren ne samo na Iran već i na Moskvu i Peking: Amerika ima kapacitet, volju i političku smjelost da udari duboko.
Trumpova strateška dvosmislenost: dijalog ili promjena režima?
Unatoč službenim izjavama koje su naglašavale suzdržanost, prava priroda operacije postala je jasnija u sljedećim danima. Predsjednik Trump uskrsnuo je slogan „MIGA — Učinimo Iran opet velikim”, otvoreno iznoseći ideju promjene režima. Bila je to dramatična promjena tona, ona koja je iznenadila čak i potpredsjednika J. D. Vancea, koji je samo nekoliko sati prije izjavio da SAD „nisu u ratu s Iranom, već samo s njegovim nuklearnim programom”.
Pomiješane poruke Bijele kuće potaknule su diplomatsku zbrku. Dok su se navodno vodili pregovori u zakulisnim kanalima u Rimu i Muscatu, američki bombarderi već su bili u zraku. Iz Teheranove perspektive, ovo je bila ništa manje od „izdaje diplomacije”, rekao je Esmaeil Baqaei, glasnogovornik iranskog Ministarstva vanjskih poslova. Čini se da je Washingtonova strategija nestabilan koktel odvraćanja i provokacije, koji koristi i mrkvu i štap – i riskira nekontroliranu eskalaciju.
Uloga Izraela: Saveznik, arhitekt i katalizator
Iza američke operacije stoji nepogrešiv utjecaj Izraela. Tijekom proteklih deset dana, Tel Aviv je pokrenuo jednu od svojih najagresivnijih kampanja u desetljećima: atentate na nuklearne znanstvenike, napade na visoke zapovjednike Revolucionarne garde te napade na raketne baze i radarske sustave. Izraelski zrakoplovi i dronovi prodrli su u iranski zračni prostor s lakoćom koja snažno sugerira duboku infiltraciju Mossada unutar iranskog državnog aparata.
Premijer Benjamin Netanyahu pozdravio je Trumpovu „hrabru odluku”, izjavivši: „Amerika je učinila ono što se nijedna druga zemlja na svijetu ne bi usudila učiniti.” Ali iza retorike krije se proračunata strategija: Izrael je odlučan ukinuti iranski nuklearni program, eliminirati prijetnju ajatolaha i stvoriti novo doba mirovnih sporazuma sa sunitskim državama Zaljeva – jačajući antiiransku osovinu.
Teheran pod napadom: Između ponosa, osvete i neizvjesnosti
Iranski početni odgovor bio je ograničen, ali zloslutan. U satima nakon američkog napada, Teheran je pokrenuo raketnu baražnu vatru prema Izraelu, uzrokujući nestanke struje i aktivirajući sirene za zračnu uzbunu u Tel Avivu i Jeruzalemu. Najmanje 10 pripadnika Revolucionarne garde ubijeno je u izraelskim zračnim napadima na pokrajinu Yazd, što je navelo iranske elitne snage da se zavjetuju da „naš rat počinje sada”.
No, dublja kriza odvija se unutar iranskog vodstva. Vrhovni vođa ajatolah Ali Hamnei, skriven danima u bunkeru za koji se navodno zna američka i izraelska obavještajna služba, ponovno se pojavio s propagandnom objavom s temom osvete. Ipak, čini se da je njegov autoritet poljuljan: prema *The New York Timesu*, već je odabrao popis klerika kao potencijalne nasljednike, dok ga neki od najviših iranskih dužnosnika – uključujući bivše predsjednike – navodno nisu mogli izravno kontaktirati.
Mogućnost odmazde uspavanih ćelija unutar SAD-a više nije teoretska. NBC izvještava da je Teheran, putem posrednika na summitu G7 u Kanadi, upozorio Trumpa da će američki napad izazvati domaće odmazde.
Duga sjena rata: Globalni rizici i budući scenariji
Američki napad ponovno je potaknuo strahove od regionalnog – ili čak globalnog – rata. Teheranove mogućnosti odmazde kreću se od zatvaranja Hormuškog tjesnaca (kroz koji teče trećina svjetske nafte), preko ciljanja američkih baza u Iraku, Siriji i Zaljevu, do pokretanja kibernetičkih napada ili asimetričnog terorizma u Europi ili Sjedinjenim Državama.
Svaki od ovih odgovora nosi ogromne rizike. Ipak, unutarnji pritisak na Hamneija raste: javno mnijenje u naciji koja je već razorena sankcijama i ekonomskim kolapsom zahtijeva snažnu reakciju. Međutim, izolacija Vrhovnog vođe – kojeg čuva elitna, tajna jedinica nepoznata čak i višim članovima Revolucionarne garde – ozbiljno ometa stratešku koordinaciju.
Vijeće sigurnosti UN-a sastalo se na zahtjev Teherana, ali globalna diplomatska inercija mogla bi dopustiti da sukob nekontrolirano tinja. „Ponoćni čekić” je zamišljen kao ograničena operacija namijenjena odvraćanju Irana od razvoja nuklearnog oružja. Ali Trumpova ratoborna retorika i nestabilnost Teherana sada bi mogli gurnuti regiju – i svijet – prema daleko opasnijoj fazi.
Regija na rubu
Dodatno komplicira stvari uloga Rusije i Kine, koje su osudile američki napad. Moskva je najavila kontinuirane kontakte s američkom vladom, ali je nagovijestila moguću logističku podršku Iranu ako se eskalacija nastavi. Peking je sa svoje strane zatražio hitnu sjednicu UN-a i optužio Washington da „potkopava globalnu stabilnost”.
Unutar arapskog sunitskog svijeta reakcije su bile umjerenije. Saudijska Arabija, UAE i Bahrein izrazili su „zabrinutost”, ali nisu osudili napad. U privatnim razgovorima, sigurnosni dužnosnici su navodno pozdravili napad kao udarac svom dugogodišnjem regionalnom rivalu. Strateško sunitsko-izraelsko savezništvo nastavlja se produbljivati - rijetka konvergencija interesa izgrađena na zajedničkom neprijateljstvu prema Iranu.
Europa je podijeljena. Velika Britanija podržala je američku akciju; Francuska i Njemačka nazvale su je „nesrazmjernom” i „destabilizirajućom”. Talijanska premijerka Giorgia Meloni sazvala je svoje Vijeće za nacionalnu sigurnost, dok je ministar vanjskih poslova Antonio Tajani upozorio da „ovo izlaže Europu neizravnim rizicima – uključujući i na energetskom planu”.
Sada su sve oči uprte u Teheran. Iran je ranjen, ali ne i slomljen. Trump je dokazao da je spreman prijeći crvene linije. Pitanje je: tko će zaustaviti ovu spiralu prije nego što postane nezaustavljiva?
Odvraćanje ili uvod u rat?
„Ponoćni čekić” je zamišljen kao poruka – demonstracija sile s ciljem obeshrabrivanja Irana u ostvarenju njegovih nuklearnih ambicija. No, posljedice su razotkrile strateške kontradikcije američke politike, nestabilnost iranskog režima i nemogućnost globalnih institucija da obuzdaju spiralnu krizu.
Ključno pitanje više nije hoće li Iran uzvratiti – već kada i kako. Svijet s nelagodom promatra kako se Bliski istok sve više približava rubu. U ovoj krhkoj ravnoteži snaga, diplomacija, odvraćanje i uništenje stapaju se u opasnu novu fazu. Ponoćni čekić je pao. Odjeci tek počinju.