Subscribe
Rat u Ukrajini i dalje redefinira geopolitičku ravnotežu, dok diplomatski dijalog između velikih sila izgleda sve krhkiji. Najnoviji razgovori između Sjedinjenih Država i Rusije – završeni bez ikakvog napretka – potvrđuju odsutnost neposredne perspektive prestanka neprijateljstava i sve više otkrivaju spremnost Kremlja da podrži dugotrajni sukob ne samo u Ukrajini, već potencijalno i s Europom. Europske i atlantske reakcije na ovaj scenarij otkrivaju ujedinjenu EU u ocjeni da Moskva nije zainteresirana za mir, te NATO posvećen konsolidaciji političkih, vojnih i ekonomskih alata za jačanje odvraćanja. U tom kontekstu, pojavljuje se središnja uloga Atlantskog saveza kao glavnog jamca sigurnosti u euroatlantskom prostoru, dok države članice raspravljaju o izvanrednim mjerama za podršku Kijevu i obuzdavanje ruske agresije.
DIPLOMATSKI ZASTOJ IZMEĐU SJEDINJENIH AMERIČKIH DRŽAVA I RUSIJE
Najnoviji krug razgovora između američkih i ruskih delegacija još je jednom istaknuo nedostatak stvarnih ustupaka Kremlja. Iako ga je Moskva opisala kao “konstruktivan”, sastanak nije donio nikakav konkretan napredak, što je potaknulo široko rasprostranjeni skepticizam u Europi. U pregovorima su sudjelovale osobe bliske američkom predsjedniku, u pokušaju da se istraže mogući putevi suradnje. Curenje hipotetskog zajedničkog mirovnog plana izazvalo je trenutne kritike i u Kijevu i u glavnim europskim zemljama, zabrinutim zbog rješenja koje bi moglo zamrznuti sukob bez rješavanja njegovih uzroka. Tome se dodaje politički faktor koji predstavlja ponavljajući dijalog između Donalda Trumpa i Vladimira Putina, koji je nastavljen prije nekoliko mjeseci i kulminirao bilateralnim sastankom ovog ljeta, nakon čega je uslijedio drugi sastanak koji je otkazan zbog maksimalističkih zahtjeva Moskve. U kontekstu neizvjesnosti oko budućeg stava Amerike, Europa se čini još odlučnijom u jačanju diplomatskog i ekonomskog pritiska na Kremlj.
EUROPSKI POZICIONI STANOVI I STRATEGIJA DVA STUPOVA
Tijekom sastanka ministara vanjskih poslova NATO-a, nekoliko europskih zemalja naglasilo je potrebu održavanja čvrstog stava prema Moskvi. Zajednička analiza ističe kako Rusija posljednjih mjeseci nije pokazala stvarnu spremnost za postizanje prekida vatre ili kompromisa koji poštuje ukrajinski suverenitet. Iz te perspektive, oblikuje se strateški plan, temeljen na dva stupa: jačanju vojne i ekonomske podrške Kijevu i povećanju pritiska na ključne sektore ruskog gospodarstva – posebno one povezane s plinom i naftom. Nastavak ukrajinskog otpora, prema mnogim ministrima, ovisi o sposobnosti Europe da planira dugoročne intervencije, posebno financijske. Stoga je predloženo da se dio zamrznute ruske imovine, otprilike 200 milijardi eura, iskoristi za uspostavljanje “reparacijskog kredita” s ciljem jamčenja neposrednih resursa za sljedeće dvije godine. Pristalice projekta, uključujući Estoniju, Finsku i Litvu, vjeruju da ova mjera predstavlja bitnu pregovaračku polugu kako bi se Moskva prisilila na suočenje s jačom europskom ulogom u donošenju odluka.
KONTROVERZIJE OKO ZAJMA IZ RUSKIH IMOVINA
Unatoč podršci brojnih država članica, prijedlog se suočava sa značajnim otporom u Belgiji, zemlji u kojoj se nalazi veliki dio zamrznute ruske imovine. Bruxelles smatra plan ekonomski rizičnim i potencijalno pravno problematičnim. Belgijski stav naglašava da bi tako dalekosežnu odluku trebala pratiti jamstva međusobne solidarnosti, kako bi se spriječilo da jedna država članica mora snositi potencijalne posljedice akcije koja se smatra neviđenom prema europskom pravu. Ovo unutarnje razilaženje unutar EU otkriva političku složenost operacije i skreće pozornost na potrebu za jasnim regulatornim okvirom. U tom kontekstu, pojavljuje se strateška vrijednost koordinacije između NATO-a i Europske unije, posebno u definiranju ekonomskih instrumenata u skladu s političkim i vojnim pritiskom koji vrši Savez.
NATO KAO JAMSTVO SIGURNOSTI U EUROATLANTSKOM PODRUČJU
Razvoj sukoba doveo je do sve važnije uloge NATO-a, koji se predstavlja kao nezamjenjiv igrač u upravljanju novom međunarodnom nestabilnošću. Mjesecima su čelnici Saveza izričito naglašavali potrebu jačanja obrambenih sposobnosti Europe i pripreme za strateški horizont u kojem bi Rusija ponovno mogla izravno ugroziti državu članicu. Artikulacija stavova ministara vanjskih poslova pokazuje kako je NATO sada primarni politički i vojni forum sposoban održati kohezivan zapadni odgovor i koordinirati inicijative pojedinačnih zemalja. Djelomični prekid kontakta između američke i europske vojske dodaje još jedan sloj složenosti, povećavajući neizvjesnost oko dugoročne američke predanosti Savezu. Upravo iz tog razloga, mnoge europske prijestolnice smatraju NATO ne samo vojnim savezom, već bitnom političkom infrastrukturom za osiguranje interoperabilnosti, odvraćanja i jedinstvene sposobnosti odgovora u sve fragmentiranijem međunarodnom sustavu.
IZGLED RUSKE VOJNE PRIJETNJE DO 2029.
Uz diplomatsku debatu, u Europi raste svijest da Rusija, unatoč vojnom sudjelovanju u Ukrajini, planira brzo naoružavanje. Procjena NATO-a procijenila je da bi Moskva u roku od tri do pet godina mogla obnoviti operativne sposobnosti dovoljne za vjerodostojan napad na zemlju članicu. Izvješće sugerira da bi Kremlj mogao mobilizirati do 1,5 milijuna potpuno opremljenog vojnog osoblja zahvaljujući proširenoj proizvodnji oružja i intenziviranim programima novačenja. Ova prognoza, iako ne podrazumijeva sigurnu agresiju, potaknula je nekoliko europskih vlada da brzo redefiniraju svoje obrambene strategije. Među njima je i Njemačka, koja je preuzela posebno aktivnu ulogu, prepoznajući potrebu da nadoknadi godine nedovoljnog ulaganja. Izjava njemačke vlade o potrebi da Njemačka bude “spremna za rat” do 2029. postavlja pitanja o njezinoj vojnoj ulozi unutar NATO-a, ali istovremeno predstavlja izravan odgovor na mogući razvoj ruske prijetnje.
NJEMAČKO PONOVNO NAORUŽAVANJE I PROMJENJIVI EUROPSKI POLOŽAJ
Njemačka je pokrenula neviđenu transformaciju svoje vojske, dramatično povećavši svoj obrambeni proračun na preko 150 milijardi eura. Uvođenje dobrovoljnog novačenja, uz mogućnost da ono postane obvezno, odražava duboku kulturnu promjenu u zemlji koja je povijesno bila oprezna u pogledu upotrebe vojne sile. Cilj inicijative je vratiti broj oružanih snaga na preko 200.000, uz potporu ulaganjima u obuku, plaće i napredne tehnologije. Ove intervencije isprepletene su s pozivima NATO-a državama članicama da preuzmu autonomniju i odgovorniju ulogu u europskoj obrani. Nedavni poziv američkog veleposlanika pri Savezu Njemačkoj da preuzme vodeću ulogu odražava strukturni trend koji bi mogao duboko promijeniti unutarnju ravnotežu snaga unutar NATO-a u nadolazećim godinama.
STRATEŠKA ULOGA NATO-a U TRENUTNOJ FAZI
Ukrajinski sukob i rizik od brzog ruskog ponovnog naoružavanja vratili su NATO u središte međunarodne dinamike. Savez se sada nalazi u ulozi ključne platforme za kolektivnu sigurnost i političko upravljanje transatlantskim odnosima. Njegova odvraćajuća funkcija ostaje temelj europske stabilnosti, ali se njegova uloga proširuje i uključuje definiranje ekonomskih strategija, upravljanje percepcijom prijetnji i dugoročno planiranje moguće eskalacije. Slika koja se pojavljuje posljednjih tjedana pokazuje NATO koji mora pomiriti neizvjesnosti povezane s predanošću SAD-a s rastućom strateškom autonomijom Europe, u kontekstu u kojem se čini da je Rusija spremna pregovarati samo s pozicije snage. Sposobnost Saveza da održi unutarnju koheziju i koordinira napore svojih članica stoga je ključna za izbjegavanje daljnje destabilizacije.
IZMEĐU ZASTOJANJA DIPLOMATIJE I STRATEŠKE PREUSMJERE
Međunarodna situacija otkriva kombinaciju čimbenika koji kompliciraju put do rješenja ukrajinskog sukoba. Nedostatak napretka u pregovorima između Sjedinjenih Država i Rusije, rastuća asertivnost Moskve i europske podjele oko određenih ekonomskih instrumenata ukazuju na razdoblje velike neizvjesnosti. Međutim, novonastala slika također otkriva ubrzanje procesa jačanja europske obrane i rastuću središnju ulogu NATO-a kao nezamjenjivog političkog i vojnog igrača. U eri obilježenoj krhkošću međunarodnog poretka, Atlantski savez čini se jedinim igračem sposobnim pružiti koordiniran i vjerodostojan odgovor na rastuću nestabilnost, preuzimajući odlučujuću ulogu ne samo za sigurnost svojih članica, već i za buduću globalnu ravnotežu.