Subscribe
Vertikalni koridor prirodnog plina, glavni strateški projekt za energetsku sigurnost zemalja srednje i jugoistočne Europe, suočava se, gotovo tri godine nakon svog početka, unatoč deklariranoj političkoj i financijskoj podršci Europske unije i SAD-a, sa značajnim preprekama u svojoj provedbi. Za one koji nisu upoznati s ovim projektom, moramo odgovoriti na pitanje: što je ovaj vertikalni koridor? Pa, vertikalni koridor je integrirani sustav plinovoda koji bi omogućio transport prirodnog plina iz Grčke (preko LNG terminala u Aleksandropolisu) preko Bugarske i Rumunjske do Moldavije, Ukrajine, Mađarske i Slovačke. Cilj ovog energetskog infrastrukturnog projekta je smanjiti ovisnost Europe o plinu iz Ruske Federacije, u kontekstu geopolitičkih napetosti pojačanih nakon invazije na Ukrajinu.
Krajem 2022. godine najavljeno je potpisivanje sporazuma o suradnji između Grčke, Bugarske, Rumunjske i Mađarske, čime je pokrenuta inicijativa za izgradnju integriranog plinovodnog sustava, kasnije nazvanog Vertikalni koridor za prirodni plin. U kontekstu obilježenom energetskom krizom koju je pogoršao sukob između Rusije i Ukrajine te ovisnošću Mađarske i Slovačke o ruskom plinu, uklanjanje ovisnosti o ruskom plinu postalo je strateški prioritet Europske unije.
Ovaj takozvani “Vertikalni plinski koridor” osmišljen je da se proteže na više od 1000 kilometara, s mogućnošću preokretanja toka prirodnog plina – od izvora na jugu (Grčka) do mjesta potrošnje na sjeveru (Mađarska, Slovačka, Moldavija i ne najmanje Ukrajina). Cilj je jačanje energetske sigurnosti zemalja srednje i jugoistočne Europe. Uz Grčku, Bugarsku, Rumunjsku i Mađarsku, u projekt su uključene i Slovačka, Moldavija i Ukrajina, a financira ga i Sjedinjene Američke Države putem USAID-a. Iako je projekt u početku dočekan s entuzijazmom i optimističnim izjavama dužnosnika, nailazi na velike poteškoće, nalik “urbanoj legendi”, zbog geopolitičkih neizvjesnosti i činjenice da Europa još uvijek ima koristi od konkurentnih cijena ruskog plina koji se isporučuje putem Turske i plinovoda Turski tok.
S grčke strane, DESFA SA (operator grčkog nacionalnog plinskog sustava) i Gastrade, koji prevozi ukapljeni prirodni plin (LNG) sa stanice FSRU u Alexandroupoliju. Konzorcij ICGB, koji upravlja plinovodom Interconnector Grčka-Bugarska (IGB), također okuplja, na ravnopravnoj osnovi, bugarsku državnu tvrtku BEH i grčkog državnog operatera DEPA, u suradnji s talijanskom tvrtkom Edison. U Bugarskoj je državni operater Bulgartransgaz odgovoran za upravljanje nacionalnom mrežom, dok su u ostalim zemljama uključeni nacionalni operateri plinskog prijenosa.
Nekoliko dana prije Međunarodnog sajma u Solunu 2024., predstavnici operatera Vertikalnog koridora sastali su se (u Solunu) kako bi potvrdili potrebu za optimalnim korištenjem postojeće infrastrukture i identificirali rješenja za prevladavanje uskih grla na ruti Vertikalnog koridora. Unatoč zajedničkoj izjavi koju je potpisalo devet tvrtki, nema spomena o činjenici da tržišni test proveden u srpnju za Grčku nije izazvao gotovo nikakav interes – potencijalni korisnici nisu rezervirali kapacitete za sljedećih 15 godina. Kritičari iz raznih regija također ističu nevoljkost uvoznika plina, što dodaje dodatnu neizvjesnost napretku projekta.
Unatoč ovim razočaravajućim signalima, operateri vjeruju da je realizacija Vertikalnog koridora i dalje ključna, opisujući inicijativu kao inicijativu od velike strateške važnosti koja nadmašuje kratkoročne fluktuacije na tržištu. U tom kontekstu, pogledi su uprti u Europsku komisiju, od koje operateri traže 50% financiranja putem programa Repower EU kako bi smanjili ovisnost o ruskim fosilnim gorivima i postigli zelenu tranziciju. Krajem prošle godine, u listopadu, plinski operateri iz zemalja uključenih u projekt sastali su se u Budimpešti u sklopu inicijative CESEC za energetsko povezivanje u srednjoj i istočnoj Europi kako bi razgovarali o detaljima financiranja Vertikalnog koridora.
Troškovi i proračun radova na vertikalnom koridoru
Iako točan iznos za modernizaciju prijenosnih sustava nije službeno objavljen, procjene ukupnih troškova radova iznose oko 450 milijuna eura. Istodobno, u Bugarskoj su najavljena ulaganja veća od 300 milijuna eura, što sugerira da bi konačni proračun mogao biti i veći. Unutar tog okvira, plinski operateri očekuju da će Europska komisija dati značajan doprinos financiranju, smanjujući troškove energetske tranzicije.
Podrijetlo i razvoj projekta
Prve rasprave o stvaranju Vertikalnog koridora za prirodni plin pokrenule su još 2014. godine tri zemlje: Grčka, Bugarska i Rumunjska. Od tada je inicijativa prošla kroz mnoge teške trenutke, a 182 km dugi IGB interkonektorski plinovod, otvoren 2022. godine, samo je jedan dovršeni segment projekta. U toj jednadžbi, najjači zagovornik projekta Vertikalnog koridora je Bugarska, putem državnog operatera Bulgartransgaz. Bulgartransgaz želi da ova ruta na bugarskom teritoriju postane alternativa trenutnoj ruskoj plinskoj ruti za zapadnu Europu, koristeći alternativne izvore u SAD-u, Kataru, Egiptu i drugim zemljama.
Nakon sporazuma postignutog u jesen 2023. (nakon sastanka u Solunu u listopadu), plinski operateri država uključenih u projekt planirali su da će se u srpnju 2024. istovremeno provesti tržišni testovi među tvrtkama koje uvoze i trguju plinom kako bi se procijenila njihova spremnost za korištenje predviđenih dodatnih kapaciteta. Na temelju rezultata tih testova trebala se donijeti odluka o dodatnim ulaganjima za proširenje priključaka. Stoga je Bulgartransgaz (BTG) u osporavanom potezu odlučio nastaviti s izgradnjom bez tržišnog testa, uloživši oko 600 milijuna leva (što je ekvivalentno 306 milijuna eura bez PDV-a) bez potpisivanja ugovora o opskrbi. Bulgartransgaz je tvrdio da, budući da je kapacitet trajan, nema potrebe za dugoročnom rezervacijom.
Istodobno, konzorcij ICGB-a, odgovoran za grčko-bugarski naftovod, pokazao je manji interes nego što se isprva očekivalo. Jedno objašnjenje bilo je da bi se situacija mogla razjasniti puštanjem u rad FSRU stanice u Alexandroupoliju, ali tehnički problemi, poput curenja u naftovodu koji spaja plutajuću platformu s kopnenim područjem, odgodili su njezin rad.
Rumunjska je zaustavila ulaganja u Vertikalni koridor
U Rumunjskoj je studija tržišta, koju je proveo Transgaz (nacionalni plinski operater), dala negativne rezultate zbog nedostatka komercijalnog interesa za dodatne količine plina, što je dovelo do otkazivanja investicijskog postupka, a budući koraci koje će poduzeti rumunjska država ostaju nepoznati. U Slovačkoj je projekt dobio pozornost tek kada se pridružila inicijativi početkom 2024. Međutim, slovački plinski operateri još nisu poduzeli konkretne korake za jačanje veze s Rumunjskom. U Mađarskoj, koja se još uvijek oslanja na ruski prirodni plin, nije bilo znakova intenzivne mobilizacije vlasti, dok su se Moldavija i Ukrajina relativno nedavno pridružile projektu. Iako je Bugarska naznačila svoju namjeru da počne opskrbljivati ove zemlje (Ukrajinu, Moldaviju, Slovačku, Mađarsku, Ukrajinu) nakon prekida tranzita ruskog plina kroz Ukrajinu, ti su planovi ostali u fazi neostvarenih želja. Konkretno, Bugarska je jedina zemlja koja provodi u praksi proširenje infrastrukture i povećanje kapaciteta plinske transportne mreže. Iako to zahtijeva velika ulaganja, postoji rizik da se rezultati neće isplatiti. Analitičari povlače paralelu sa sličnom situacijom u vezi s ugovorom s turskom tvrtkom BOTAS, prema kojem je Bugarska godišnje rezervirala znatan kapacitet plina, ali nije uspjela iskoristiti tu priliku, što je rezultiralo visokim troškovima bez stvarnog korištenja. No, plinski operater BTG optimističan je da će se situacija promijeniti kada ruski plin prestane tranzitirati kroz Ukrajinu, u kojem trenutku će se prirodni plin preusmjeriti u zapadnu Europu iz Grčke i Turske putem bugarske infrastrukture.
U Grčkoj, projekt razvoja terminala za ponovno uplinjavanje LNG-a (za opskrbu Vertikalnog koridora) napreduje, iako sporijim tempom, a zabrinutost oko profitabilnosti i dalje postoji. Na konferenciji koju je organizirao The Economist, Maria Rita Galli (direktorica DESFA-e) istaknula je da nestabilnost tržišta, pogoršana prisutnošću jeftinog ruskog plina u mediteranskoj regiji, otežava dugoročne obveze prema infrastrukturnim projektima. Istodobno, projekt Vertikalnog koridora čini se sposobnim povećati kapacitet grčko-bugarskog plinovoda s 3 na 5 milijardi kubičnih metara godišnje, a Gastrade, u suradnji s Bulgartransgazom, planira razviti drugi plutajući terminal u Alexandroupoliju.
U Bugarskoj su u tijeku radovi na povećanju transportnog kapaciteta optimizacijom tri segmenta mreže: dvije ulazne točke preuzete od Grčke (cjevovodi Koulata-Siderokastro i Komotini-Stara Zagora) i izlazna veza na granici s Rumunjskom (područje Kardam-Negru Voda). Najambiciozniji plan Bugarske je proširenje plinovoda do Rumunjske, s ciljem udvostručenja kapaciteta na 10 milijardi kubičnih metara godišnje, projekt u kojem sudjeluju američki i austrijski partneri. Međutim, čak je i ovdje interes za tržišna ispitivanja za proširenje kapaciteta bio iznenađujuće nizak, usred nepredvidivog tržišnog okruženja i konkurentnih cijena plina koji se isporučuje iz Turske. Štoviše, Bugarska planira povećanje kapaciteta uvoza plina iz Grčke za 50% od siječnja 2026., što bi povećalo godišnji kapacitet na 8 milijardi kubičnih metara.
Smjernice i strateške perspektive Europske komisije
Prema posljednjim raspravama i sastancima, Europska komisija i zemlje sudionice projekta Vertikalni koridor pokušavaju pronaći održiva rješenja za nastavak projekta, s ciljem dovršetka inicijative do 2030., u vrijeme kada je europska strategija usmjerena na smanjenje ovisnosti o ruskom plinu do 2027. Ako se projekt provede, Grčka bi mogla postati prava referentna točka za energiju, osiguravajući transport plina do Ukrajine, Mađarske i Slovačke, posebno preko LNG terminala u Alexandroupoliu. Time bi Vertikalni koridor otvorio pristup novim tržištima i potaknuo gospodarski rast te razvoj dalekosežnih geopolitičkih perspektiva.
Tri godine nakon što je Rusija napala Ukrajinu i prekinula protok kroz ukrajinski teritorij, Europska komisija i dalje je uvjerena u važnost projekta, inzistirajući na tome da rješenja trebaju biti utemeljena na korištenju postojeće infrastrukture i dugoročnih razvojnih programa, koji trenutno omogućuju tranzit oko 10 milijardi kubičnih metara plina, što bi se pod optimalnim uvjetima moglo proširiti na 20-25 milijardi kubičnih metara godišnje. Međutim, glavna prepreka je visoka razina tranzitnih naknada koje primjenjuju Rumunjska i Republika Moldova, što značajno povećava troškove tranzita i čini cijeli projekt ekonomski neisplativim. Osim toga, rasprave su uključivale i mogućnost proširenja interkonekcijskog plinovoda od Grčke do Bugarske s 3 na 5 milijardi kubičnih metara, a ICGB traži investicijske partnere kako bi osigurao održivo financiranje. Ovo povećanje kapaciteta također bi pomoglo u diverzifikaciji izvora opskrbe, uključujući dodatni LNG iz grčkih terminala i kaspijskih resursa, sve u globalnom kontekstu geopolitičke nestabilnosti. Na administrativnoj razini, napori Bruxellesa usmjereni su na niz intervencija osmišljenih kako bi koridor bio operativan, posebno usklađivanjem tarifa između različitih zemalja, kako trenutne razlike (izraženije u slučaju Rumunjske i Moldavije) ne bi ometale projekt. Europska komisija potvrdila je svoju namjeru da nastavi s provedbom “Vertikalnog koridora”, ograničavajući se na korištenje već postojeće plinske infrastrukture i integraciju drugih objekata koji će se pojaviti u okviru desetogodišnjih razvojnih programa.
Zaključno, projekt ima za cilj stvoriti alternativnu rutu za transport plina iz Grčke preko Bugarske i Rumunjske do Moldavije, Ukrajine, Mađarske i Slovačke. Međutim, tranzitne tarife koje su nametnule Rumunjska i Moldavija, visoki troškovi transporta s juga na sjever i ogromna ulaganja potrebna za proširenje infrastrukture glavne su prepreke uspjehu projekta. Inicijativa okuplja plinske operatere iz sedam zemalja – DESFA i Gastrade iz Grčke, Bulgartransgaz i ICGB iz Bugarske, Transgaz iz Rumunjske, FGSZ iz Mađarske, Eustream iz Slovačke, VMTG iz Moldavije i GTSOU iz Ukrajine – s dugoročnim ciljem pretvaranja prometa plina u do 25 milijardi kubičnih metara plina godišnje, iako se trenutno transportira samo 10 milijardi kubičnih metara uz znatne troškove. Na kraju, Rumunjska se pokazuje i ključnom karikom i preprekom u provedbi Vertikalnog koridora zbog visokih tranzitnih tarifa koje povećavaju troškove i odgađaju napredak projekta. Ova situacija utječe na cijelu rutu, koja će se dalje granati: s jedne strane prema Mađarskoj i Slovačkoj, a s druge prema Moldaviji i Ukrajini.