Subscribe
Dok sporazum između SAD-a i Kine mijenja globalnu trgovinu, Europska unija priprema svoj plan „ResourceEu“ za osiguranje rijetkih zemalja i čipova – redefinirajući svoj ekonomski suverenitet u novom geoekonomskom dobu.
Globalno gospodarstvo ulazi u novu i turbulentnu fazu, a Europa je u njenom središtu. Trgovinski sporazum potpisan između Sjedinjenih Država i Kine aktivirao je alarm u Bruxellesu, gdje se kreatori politike boje da će postati kolateralna šteta u sve intenzivnijem rivalstvu između dviju najvećih svjetskih sila. No, odgovor Europske unije nije ni pasivan ni reaktivan. Umjesto toga, Bruxelles odlučno poduzima korake kako bi smanjio stratešku ovisnost o Pekingu – potez koji bi mogao redefinirati njegovu industrijsku i geopolitičku ulogu u desetljećima koja dolaze.
Europski povjerenik za trgovinu Maroš Šefčovič izrazio je prevladavajuće raspoloženje tijekom visokog nastupa u Rimu ovog tjedna. „Moramo se pripremiti za težak, mukotrpan svijet u kojem su geoekonomija i geopolitika duboko isprepletene“, upozorio je nakon poziva s američkim tajnikom Howardom Lutnickom o potencijalnim posljedicama sporazuma Washingtona i Pekinga. Sporazum, koji utječe i na tržište rijetkih zemalja i na opskrbu fosilnim gorivima, naglašava koliko je Europa i dalje izložena globalnim promjenama moći.
Nakon obraćanja u talijanskom Senatu, Šefčovič se sastao s talijanskom premijerkom Giorgijom Meloni kako bi razgovarali o „ekonomskoj sigurnosti Unije“, kao i o tekućim trgovinskim pregovorima s blokom Mercosur. Njegov posjet dogodio se u ključnom trenutku: diljem europskih prijestolnica raste zabrinutost zbog velike ovisnosti kontinenta o kineskom uvozu ključnih minerala i poluvodičkih komponenti.
Od kolateralne žrtve do strateškog aktera
Posljednjih tjedana europski povjerenici pod Ursulom von der Leyen raspravljali su o tome riskira li EU da postane „kolateralna žrtva“ trgovinskog rata između SAD-a i Kine. Šefčovič je to otvoreno odbacio. Europa, tvrdio je, nije promatrač, već cilj kineske ekonomske politike – meta strateškog utjecaja i trgovinskog pritiska. Iz tog razloga, Bruxelles se mora izravno i pod vlastitim uvjetima angažirati s Pekingom, bez obzira na promjenjivu dinamiku između Washingtona i Pekinga.
To označava temeljnu evoluciju u globalnom stavu Europe. Desetljećima se EU oslanjala na otvorena tržišta i multilateralne institucije kako bi osigurala stabilnost. Danas, međutim, blok gradi asertivniji ekonomski identitet – onaj sposoban zaštititi europske interese u svijetu definiranom oskudicom, konkurencijom i strateškom međuovisnošću.
Dok Washington i Peking pregovaraju o izuzećima i pravilima izvoza, Europa tiho razvija vlastitu sveobuhvatnu strategiju. Predstojeći plan ResourceEu, koji se očekuje za nekoliko tjedana, ima za cilj smanjiti ovisnost o Kini za ključne sirovine i poluvodičke komponente, uz diverzifikaciju lanaca opskrbe i povećanje domaćih proizvodnih kapaciteta.
Izazov rijetkih zemalja
Ulozi ne mogu biti veći. Rijetkim zemnim mineralima – bitnim za sve, od električnih vozila do vjetroturbina i pametnih telefona – dominiraju kineski dobavljači. Bruxelles se bojao da će novi sporazum između SAD-a i Kine dodatno izložiti Europu riziku, dajući Washingtonu posebna izuzeća od pekinških izvoznih ograničenja. Međutim, rana izvješća sugeriraju da je Kina pristala obustaviti uvođenje novih izvoznih ograničenja “za cijeli svijet”, a ne samo za Sjedinjene Države.
Za Bruxelles je ta pauza dobrodošlo olakšanje, iako privremeno. Očekuje se da će moratorij trajati samo godinu dana, a ostaje nejasno hoće li se primjenjivati na sva nedavna ograničenja, uključujući i ona donesena ranije 2024. Europska komisija stoga je zatražila izravno pojašnjenje od kineskih dužnosnika, koji bi se trebali sastati s predstavnicima EU-a radi obnovljenih razgovora u Bruxellesu.
Šefčovič je priznao da partnerstvo s Kinom postaje „sve izazovnije“. Pregovori s njegovim kineskim kolegom, ministrom trgovine Wang Wentaom, usredotočili su se na vraćanje pristupa „starim čipovima“ i ublažavanje izvoznih blokada koje prijete europskoj proizvodnoj bazi. Problem je daleko od apstraktnog: svaki automobil proizveden u Europi zahtijeva otprilike 1000 čipova, a svaki je napravljen od više od 500 komponenti. Prekidi u ovom lancu mogli bi paralizirati cijele industrije.
Izgradnja europske ekonomske sigurnosti
Odgovor Komisije kombinira neposrednu diplomaciju s dugoročnim strukturnim reformama. S jedne strane, Bruxelles vrši pritisak na Kinu da ukine zabranu izvoza Nexperia čipova – potez koji bi mogao spriječiti zatvaranja u europskim automobilskim tvornicama. S druge strane, EU ubrzava ulaganja u alternativne izvore kritičnih minerala, kapacitete recikliranja i tehnološku samodostatnost. Plan ResourceEu vjerojatno će nadopuniti Zakon EU o čipovima i Zakon o kritičnim sirovinama, čineći okosnicu nove europske strategije industrijske otpornosti.
Ovaj dvostruki pristup odražava šire europsko buđenje prema stvarnosti geoekonomije 21. stoljeća. Era neregulirane globalizacije je završila; ono što je zamjenjuje je fragmentiraniji, ali i samostalniji sustav. Izazov za Europu – i prilika – leži u korištenju ovog trenutka za jačanje unutarnjeg jedinstva i tehnoloških kapaciteta, umjesto povlačenja u protekcionizam.
Novi europski konsenzus
Iako se države članice mogu razlikovati u tempu i prioritetima, stvara se novi konsenzus oko potrebe za strateškom autonomijom. Francuska i Njemačka zalažu se za jaču domaću proizvodnju, dok Italija – kroz konstruktivan angažman i uravnoteženu diplomaciju – potiče dijalog s Kinom uz napore za diversifikaciju. Koordinirani pristup Komisije označava prekretnicu: Europa više nije zadovoljna reagiranjem na tuđe odluke; ona sama oblikuje svoju sudbinu u globalnom gospodarstvu.
U nadolazećim mjesecima, uspjeh ResourceEu ovisit će o političkoj volji i kolektivnoj disciplini. Europa mora kratkoročno olakšanje – poput privremene pauze u kineskom izvozu – pretvoriti u dugoročnu neovisnost. To znači mobilizaciju ulaganja, osiguranje alternativnih partnerstava u Latinskoj Americi i Africi te integraciju inovacija u industrijski krajolik kontinenta.
Globalni trgovinski krajolik doista može biti „težak i izazovan“, kako je upozorio Šefčovič, ali europski odgovor pokazuje rastuću zrelost i odlučnost. Ponovnom uspostavom kontrole nad svojim ključnim resursima i lancima opskrbe tehnologijom, Europska unija ne samo da se prilagođava svijetu koji se mijenja – ona definira što znači ekonomski suverenitet u doba geopolitičke konkurencije.
Alessandro Fiorentino