Zdravlje - 22 lipnja, 2025

U svibnju je irsko nacionalno zakonsko tijelo za komunalne usluge, Uisce Éireann, uvelo zabrane korištenja crijeva za vodu u okruzima poput Dublina, Corka i Galwaya, navodeći kao razlog kritično niske razine vode u rezervoarima i opterećene opskrbne mreže.
Ova ograničenja, koja su zabranjivala nebitnu upotrebu vode poput zalijevanja vrtova ili pranja automobila, poremetila su kućanstva i poslovanje. Još alarmantnije je to što je Uisce Éireann također označio 17 drugih područja, od ruralnih sela do urbanih središta, kao područja u opasnosti od sličnih mjera, a sve opskrbe su pod „pažljivim nadzorom”.
Za zemlju okruženu vodom i poznatu po obilnim kišnim vremenskim uvjetima, ovo ukazuje na sistemski neuspjeh, što otkriva i najpovršniji pregled.
Činjenica je sljedeća; irska vodovodna infrastruktura pati od desetljeća nedovoljnog ulaganja. To je dovelo do škripave i isprekidane cjevovodne mreže koja je sada dodatno opterećena rastom stanovništva, širenjem urbanih područja, povećanom potražnjom za stanovanjem i kroničnim curenjem.
Uisce Éireann izvijestio je da se 37% sve pročišćene vode u državi svakodnevno gubi zbog curenja, što je brojka koja je, iako poboljšana u odnosu na 46% u 2018., i dalje skandalozno visoka.
U Dublinu je stopa curenja 33%, a u nekim starijim mrežama približava se 50%. To nije samo neučinkovitost; to je izdaja poreznih obveznika koji financiraju pročišćavanje i distribuciju vode samo da bi vidjeli kako ona nestaje u tlu.
Nedavna rasprava u Dáilu o Uisce Éireannu, održana u travnju, a prije zabrane cijevi, razotkrila je razmjere krize i frustraciju koja se osjeća u cijelom političkom spektru.
Ministar stanovanja James Browne započeo je obranom Vladinih napora, navodeći povećanje kapitalnih ulaganja s 300 milijuna eura u 2014. na 1,3 milijarde eura u 2024., s dodatnih 16,9 milijardi eura planiranih za razdoblje 2025.-2029. Osnivanje Uisce Éireann kao jedinstvenog nacionalnog komunalnog poduzeća 2013. godine nazvao je reformom „svjetske klase”, tvrdeći da je njome pojednostavljeno pružanje usluga koje su prethodno bile fragmentirane na 31 lokalnu vlast. Ipak, niz kritika gradskih vlasti prikazao je drugačije kašnjenja, neodgovornost i zajednice koje su doslovno ostavljene na cjedilu.
Zastupnik Cormac Devlin istaknuo je opasnu preveliku ovisnost Dublina o rijeci Liffey, koja opskrbljuje 85% vodom šireg područja Dublina. Upozorio je da će se regija suočiti s krizom opskrbe do kraja 2020-ih bez projekta vodoopskrbe istočne i srednje regije vrijednog 4,6 do 6 milijardi eura, koji bi crpio vodu iz Shannona.
Zastupnik Peter Cleere govorio je o ruralnim gradovima u Carlow-Kilkennyju, poput Mullinavata i Inistiogea, gdje neadekvatna vodovodna infrastruktura guši razvoj stambenih objekata, prisiljavajući mlade obitelji na preseljenje i narušavajući vitalnost zajednice. Zastupnik Eoin Ó Broin citirao je predsjednika Uisce Éireanna, Jerryja Granta, koji je opisao vodovodni sustav kao „očajni” zbog „izvanredne samozadovoljnosti” oko ulaganja. Grantov poziv za novi vladin pristup ponovili su i zastupnici koji su osudili sporu isporuku Uisce Éireanna i lošu komunikaciju s lokalnim predstavnicima.
Zabrinutost za okoliš također je bila u prvom planu. Zastupnica Jennifer Whitmore navela je izvješće Agencije za zaštitu okoliša (EPA) iz 2024., koje je otkrilo da 50% irskih postrojenja za pročišćavanje urbanih otpadnih voda ne zadovoljava standarde EU-a, s neobrađenom otpadnom vodom ekvivalentnom količini 40 000 ljudi koji dnevno ulaze u rijeke i estuarije. Napomenula je da mnogi incidenti proizlaze iz osnovnih operativnih kvarova, poput nenadziranih kvarova pumpi, a ne iz nedostatka glavne infrastrukture. Zastupnik Malcolm Byrne pohvalio je dovršetak postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda u Arklowu, ali je izrazio žaljenje što su sela poput Aughrim i Ferns-Camolin i dalje ograničena ograničenjima kapaciteta, a nadogradnje se ne očekuju do 2029.
Rasprava je također otkrila nedostatak odgovornosti u Uisce Éireann. Zastupnici u parlamentu poput zastupnika Pata Buckleyja i zastupnika Georgea Lawlora prepričali su borbu birača da dobiju odgovore od komunalnog poduzeća, pri čemu su neki stanovnici s ozbiljnim zdravstvenim problemima ostali bez vode za osnovnu higijenu. Zastupnica Catherine Callaghan opisala je šestogodišnje čekanje investitora iz Carlowa na nadogradnju postrojenja za otpadne vode, zbog čega je izgradnja 48 domova odgođena do 2031. Ove priče naglašavaju komunalno preduzeće koje se, unatoč financiranju od 2,2 milijarde eura iz državne blagajne za 2025., čini odvojenim od javnosti kojoj služi.
Postoje jaki argumenti za tvrdnju da je ova kriza školski primjer vladinog neuspjeha. Osnovne usluge poput vodoopskrbe trebale bi biti ključna državna funkcija, pružana učinkovito i pouzdano. Umjesto toga, Irska ima komunalno poduzeće koje je, iako u javnom vlasništvu, rutinski kritizirano jer posluje kao privatni monopol.
Tranzicija Uisce Éireann s 31 lokalne vlasti trebala je donijeti ekonomije razmjera i stručnosti, ali sve je više dokaza da je stvorila birokratskog diva koji se bori odgovoriti na lokalne potrebe.
Rasprava u Dáilu otkrila je gotovo univerzalnu frustraciju među zastupnicima u parlamentu, kojima je „nemogućim” dobiti odgovore od kontakta s Uisce Éireann u Oireachtasu ili osigurati pravovremene intervencije za birače.
Problem curenja je posebno iritantan. Gubitak 37% pročišćene vode nije samo rasipanje, već postavlja i duboka pitanja fiskalne odgovornosti. Svaka izgubljena litra je litra koju su irski porezni obveznici platili za pročišćavanje. Iako je Vladin plan smanjenja curenja na 25% do 2030. dobrodošao, jasno je da je to jednostavno prespor proces. Već veći dio desetljeća postoje beskrajni zahtjevi za hitnijim djelovanjem, posebno u vezi s davanjem prioriteta zamjeni cijevi i korištenjem tehnologije za otkrivanje curenja.
Veliki projekti poput naftovoda Shannon i projekta odvodnje Velikog Dublina i dalje se sporo realiziraju usred rastuće zabrinutosti oko potencijalne prisilne kupnje poljoprivrednog zemljišta na mjestima gdje se presijeca izgradnja naftovoda.
Stambena kriza, najhitniji društveni problem Irske, također je neraskidivo povezana s vodnom infrastrukturom. Irski političari sa svih strana više su puta istaknuli kako zastarjeli sustavi usporavaju razvoj, povećavajući troškove i pogoršavajući nestašice. Iako se stanovanje smatra glavnim prioritetom irske vlade, postoje jasni dokazi da komunalna poduzeća poput Uisce Éireann nemaju ni blizu kapitalnih proračuna potrebnih za ispunjavanje nacionalnih ciljeva stanovanja.
Vladino obećanje dodatnog financiranja putem revizije Nacionalnog razvojnog plana pokazatelj je da se u tom području treba učiniti više.
Irska, naravno, nije jedina koja se suočava s nestašicom vode. U Španjolskoj, Katalonija je uvela stroga ograničenja vode od 2024. godine, s akumulacijskim rezervoarima na povijesno niskoj razini zbog dugotrajne suše. Stanovnici Barcelone suočavaju se s ograničenjima pranja automobila i punjenja bazena, slično kao i zabrane korištenja crijeva za vodu u Irskoj. Izazovi Španjolske proizlaze iz problema poput prekomjerne ekstrakcije, a, kao i u Irskoj, zastarjela infrastruktura pogoršava problem.
U Portugalu je regija Algarve uvela racioniranje vode za poljoprivredu i turizam, s rezervoarima s kapacitetom od 15% u 2025. Sve to naglašava potrebu za dugoročnim ulaganjem u otporne vodne sustave. To je lekcija koju su uzastopne irske vlade sporo usvojile.
Kako bi se riješila ova kriza i povezana kriza ponude stanova, predložen je niz „rješenja”. To uključuje veliku reformu Uisce Éireann radi poboljšanja odgovornosti i zakonski forum za lokalne vijećnike, kako je predložio zastupnik Ó Broin, radi poboljšanja demokratskog nadzora.
Možda je najhitnije pitanje smanjenja curenja, koje se jednostavno mora ubrzati ciljanim ulaganjima u područja s velikim gubicima poput Dublina.
Veliki projekti poput naftovoda Shannon i odvodnje Velikog Dublina moraju se ubrzati. Također je bilo poziva vladi da istraži javno-privatna partnerstva za financiranje nadogradnje infrastrukture. Međutim, kako bi se osigurala zaštita javnog vlasništva, bio bi potreban ustavni referendum kojim bi se to učvrstilo.
Zabrane korištenja crijeva za polijevanje vodom i upozorenja Uisce Éireann simptomi su dubljeg neuspjeha u davanju prioriteta infrastrukturi. Rasprava u Dáilu u travnju pokazala je jasan i neobičan međustranački konsenzus o hitnosti rješavanja ovog pitanja.