Subscribe
Bruxelles priprema pravni plan za prekid uvoza ruskog plina do 2027., ali unutarnji razdori naglašavaju zabrinutost oko suvereniteta i energetsku ovisnost
Bruxelles – Na odlučnom, ali podijeljenom sastanku ministara energetike EU-a u Luksemburgu, 25 od 27 država članica EU-a izrazilo je spremnost da prekine ovisnost o ruskom plinu, što je važan korak prema dugoročnim ciljevima Europske komisije za energetsku neovisnost. No, Mađarska i Slovačka i dalje se čvrsto protive, otkrivajući političke i ekonomske podjele u srži energetske tranzicije EU-a. Tajming je ključan: sutra će povjerenik EU-a za energetiku Dan Jørgensen formalno predstaviti zakonodavni prijedlog osmišljen za prekid veza s ruskim opskrbom plinom. To je dio šireg paketa koji ima za cilj jednom zauvijek odviknuti blok od ruske energije – obećanje dano nakon ruske invazije na Ukrajinu, ali još uvijek daleko od ispunjenja.
Jednoglasnost nedostižna u Luksemburgu
Prijedlog Poljske, koja trenutno predsjedava Vijećem EU, imao je za cilj postići konsenzus o političkom planu kojim se podržava postupno ukidanje uvoza ruskog plina. No, pokušaji postizanja jednoglasnosti propali su zbog očekivanog veta Budimpešte i Bratislave. „Ove dvije delegacije nisu bile spremne podržati tekst koji je bio vrlo ambiciozan i jasno je ocrtavao vremenski okvir za jačanje energetske sigurnosti EU”, rekao je zamjenik poljskog ministra za klimu Krzysztof Bolesta. Protivljenje se pojačavalo od 6. svibnja, kada je Komisija odredila 2027. kao ciljni datum za prekid uvoza ruskog plina.
Što se nalazi u prijedlogu
Plan povjerenika Jørgensena uključuje zabranu uvoza u okviru svih novih i postojećih kratkoročnih (spot) ugovora s ruskim dobavljačima do kraja 2025. Dugoročni ugovori bili bi raskinuti do 2027. To zapravo prisiljava na trenutni prekid oko jedne trećine trenutnog uvoza ruskog plina samo ove godine. Prijedlog također uključuje kontroverznu klauzulu: nema financijske naknade za tvrtke pogođene prekidom opskrbe ruskim plinom. Jørgensen inzistirao je da ovi raskidi spadaju pod „višu silu”, slično pravnom okviru koji je primijenjen tijekom sankcija EU-a Rusiji. Iako je neposredni fokus na prirodnom plinu, plan također ukazuje na buduća ograničenja uvoza ruskog uranija za europske nuklearne reaktore – iako je ovaj dio još uvijek okviran zbog zabrinutosti oko sigurnosti opskrbe.
Suverenitet nasuprot solidarnosti
Mađarska i Slovačka tvrde da Bruxelles prekoračuje svoje ovlasti. Mađarski ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó osudio je inicijativu rekavši: „Energetska politika je nacionalna nadležnost, a ovaj plan ugrožava naš suverenitet i energetsku sigurnost.” Dodao je da, s obzirom na geopolitičke napetosti na Bliskom istoku, prijedlog uopće nije trebao biti iznesen. Mađarski veto u skladu je s dugogodišnjim otporom premijera Viktora Orbána sankcijama EU-a Rusiji – potezima koji zahtijevaju jednoglasno odobrenje prema pravilima vanjske politike bloka. Međutim, dužnosnici EU-a vjeruju da bi mogli imati pravno rješenje. Pozivanjem na članak 207. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, koji Bruxellesu daje isključivu nadležnost nad trgovinskom politikom, Komisija bi potencijalno mogla zaobići jednoglasnost i umjesto toga osigurati glasovanje kvalificiranom većinom. Ipak, energetska politika ostaje zajednička nadležnost institucija EU-a i država članica, što komplicira pravnu i političku računicu.
Put pred nama: Danska preuzima vlast
Dok poljsko predsjedanje završava 30. lipnja, Danska će preuzeti vodstvo Vijeća EU-a od 1. srpnja i naslijediti ovaj politički osjetljivi dosje. Danski ministar energetike Lars Aagaard obećao je dati prioritet zakonodavstvu, nazvavši ga „ne samo energetskim paketom, već paketom za slobodu Europe”. Aagaard je priznao da „neke države članice imaju legitimne zabrinutosti oko utjecaja ovog paketa”, ali je ponovno potvrdio dansku predanost postizanju političkog sporazuma i pokretanju pregovora s Europskim parlamentom prije nego što preda dosje sljedećem predsjedništvu, koje predvodi Cipar.
Politička igra s visokim ulozima
Poljsko predsjedništvo naglasilo je da je 25 država članica koje podržavaju prijedlog „jasan znak ogromnog konsenzusa”, ali pravo i politika EU često ovise o jednoglasnosti ili pažljivo dogovorenim kompromisima. S predstojećim zimskim mjesecima i još uvijek nestabilnim cijenama energije, Bruxelles se utrkuje s vremenom kako bi dovršio svoj odmak od energetskog stiska Moskve. Ako bude uspješan, EU bi poslao snažnu geopolitičku poruku: da se europska energetska sigurnost – a time i neovisnost vanjske politike – može postići jedinstvom i otpornošću. Ali ako pregovori posrnu, blok riskira da ponovno bude talac unutarnjih podjela i vanjskih ovisnosti.
Alessandro Fiorentino