Irski zakon o okupiranim teritorijima. Opasan moralni kockanje?

Irski prijedlog Zakona o okupiranim palestinskim teritorijima, zakon kojim se zabranjuje trgovina s izraelskim naseljima na okupiranim palestinskim teritorijima, izazvao je žestoku raspravu i na domaćoj i na međunarodnoj razini.

Dok zagovornici zakona tvrde da je to moralni stav protiv izraelskih postupaka na Zapadnoj obali i u Istočnom Jeruzalemu, njegovi kritičari, kojih ima mnogo, smatraju ga praznom gestom simbolike koja riskira ozbiljne ekonomske i diplomatske reperkusije, posebno sa Sjedinjenim Državama.

Što je još gore, usmjerenost zakona isključivo na Izrael potiče percepciju Irske kao nacije koja skreće prema funkcionalnom antisemitizmu, potkopavajući njezin globalni ugled i ignorirajući složenost izraelsko-palestinskog sukoba.

Zakon, koji je 2018. godine prvi put predstavila neovisna senatorica Frances Black kao Zakon o kontroli ekonomske aktivnosti (okupirana područja), nastoji zabraniti trgovinu s izraelskim naseljima koja se prema međunarodnom pravu smatraju ilegalnima.

Izvorni zakon predlagao je novčane kazne do 250.000 eura i zatvorske kazne do pet godina za prekršaje, što je drakonska mjera po svim standardima za naciju s minimalnom trgovinom (procjenjuje se na 500.000 do 1,5 milijuna eura godišnje s ovim nagodbama).

Vlada, koju sada predvode Fianna Fáil te stranke Fine Gael i Independents, predložila je 2025. revidiranu verziju. Pojavio se Zakon o izraelskim naseljima (zabrana uvoza robe) iz 2025., koji isključuje usluge i usredotočuje se isključivo na robu. To je navelo glasne kritičare poput Donnchadha Ó Laoghairea iz Sinn Féina da ga nazovu “razvodnjavanjem” izvorne namjere.

U raspravi u Dáilu 5. veljače 2025., Ó Laoghaire je tvrdio: „Irska ima priliku predvoditi međunarodnu zajednicu donošenjem Zakona o okupiranim teritorijima i to bi trebala učiniti odmah, bez odgode.“

Ipak, ova hitnost previđa ograničeni ekonomski utjecaj zakona. Kao što je Tánaiste Simon Harris primijetio 27. svibnja 2025., „To je simboličan potez“, priznajući da je irska trgovina s tim naseljima zanemariva u usporedbi s njezinih 1,2 milijarde eura izvoza u Izrael u 2018. ili njezinim trgovinskim deficitom od 4 milijarde eura u 2024.

Unatoč tome, čini se da glasni zagovornici zakona namjeravaju dati prioritet moralnom poziranju nad praktičnim rezultatima, ignorirajući šire ekonomske i diplomatske posljedice.

To se posebno odnosi na irske ekonomske odnose sa Sjedinjenim Državama, koji su temelj irskog prosperiteta, s američkim tvrtkama poput Applea, Googlea i Pfizera koje zapošljavaju tisuće radnika unutar irskog gospodarstva.

Reći da Zakon o okupiranim teritorijima prijeti zategnuti ovaj odnos donekle je blago rečeno, posebno pod sadašnjom američkom administracijom na čelu s predsjednikom Donaldom Trumpom, koji je zauzeo čvrsto proizraelski stav.

Opasnosti takve „simbolične“ zakonodavne geste jasno je istaknuo predsjednik Odbora za vanjske odnose Senata Jim Risch u srpnju 2025. kada je na platformi X upozorio da će „ako se ovaj zakon provede, Amerika morati ozbiljno preispitati svoje duboke i trajne ekonomske veze. Uvijek ćemo se suprotstavljati očiglednom antisemitizmu.“ To je ponovio i novoizabrani američki veleposlanik u Irskoj, Edward Walsh, koji je naglasio: „Predsjednik Trump je bio vrlo jasan da je Irska saveznik i da nema mjesta antisemitizmu diljem svijeta.“

Zabrinutost SAD-a nije apstraktna. Mnoge američke države donijele su zakone protiv bojkota usmjerene na pokret bojkota, dezinvestiranja i sankcija (BDS), s kojim se Zakon o okupiranim teritorijima općenito smatra usklađenim.

Taoiseach Michael Martin priznao je ovaj rizik 4. srpnja 2025., izjavivši: „Moramo uzeti u obzir prisutnost američkog zakonodavstva, zakona o bojkotiranju dezinvestiranja, koji su već usvojile brojne američke države, a koji bi kažnjavao svaku tvrtku koja, iz američke perspektive, sudjeluje u bojkotima.“ Ovi zakoni mogli bi kažnjavati američke tvrtke koje posluju u Irskoj ako se pridržavaju zakona, što bi potencijalno moglo dovesti do smanjenja ulaganja ili pravnih izazova.

Američka trgovinska komora u Irskoj, koja predstavlja tvrtke sa značajnim gospodarskim utjecajem, također je izrazila zabrinutost. U razgovorima s ministrom za poduzetništvo Peterom Burkeom, Komora je istaknula rizik za atraktivnost Irske kao središta za izravna strana ulaganja. S obzirom na to da će se američke tarife na irsku robu ponovno uvesti u srpnju 2025., tajming ovog zakona ne može biti gori, prijeteći pogoršanjem napetosti u kritičnom trenutku.

Osim ekonomije, prijedlog zakona potiče zabrinjavajuću percepciju Irske kao funkcionalno antisemitske, optužbu koja je dobila na značaju u proizraelskim krugovima. Izraelski ministar vanjskih poslova Gideon Sa’ar optužio je Irsku za “poticanje antisemitizma” na temelju “delegitimizacije i dehumanizacije Izraela”.

Bivši izraelski veleposlanik u Irskoj, Dana Erlich, nazvao je prijedlog zakona „diskriminatornim pokušajem usmjerenim na Izrael“, osjećaj koji dijele utjecajni glasovi u SAD-u. U kritici iz 2019. godine, istaknuti bostonski odvjetnik Robert Popeo nazvao je prijedlog zakona „najekstravagantnijim primjerom antisemitizma koji sam vidio u posljednjih nekoliko godina“.

Iako pristaše poput senatora Blacka inzistiraju da se prijedlog zakona odnosi na poštivanje međunarodnog prava i da nije usmjeren konkretno na Izrael, njegov fokus na izraelska naselja, dok ignorira druge globalne okupacije, poput kineske u Tibetu ili turske na Cipru, neizbježno postavlja pitanja o selektivnom ogorčenju.

Kao što je jedan zastupnik Dáila tvrdio 2019. godine, „Ako naši zakonodavci ozbiljno žele koristiti ekonomski bojkot za izražavanje političke poante, trebali bi proširiti raspravu kako bi uključila sva ta okupirana područja.“

Ovo izdvajanje Izraela, zajedno sa širim akcijama Irske, poput priznavanja palestinske državnosti i pridruživanja tužbi Južne Afrike pred Međunarodnim sudom pravde protiv Izraela, navelo je kritičare da tvrde da politika zemlje opasno skreće blizu antisemitizmu, bez obzira na namjeru.

Bivši irski veleposlanik u SAD-u, Daniel Mulhall, usprotivio se ovoj tvrdnji rekavši: „Ne vidim to kao izraz antisemitizma. Njegovi korijeni leže u istinskoj suosjećajnosti za tešku situaciju Palestinaca.“ Pa ipak, ta suosjećajnost, oblikovana irskom vlastitom poviješću britanskog kolonijalizma, riskira pojednostavljenje složenog sukoba. Dáilovo međustranačko jedinstvo po pitanju Palestine često zanemaruje sigurnosne probleme Izraela, uključujući Hamasove raketne napade i regionalni utjecaj Irana.

Prikazujući Izrael isključivo kao tlačitelja, irski politički diskurs odbacuje egzistencijalne prijetnje s kojima se suočava, doprinoseći narativu koji zagovornici pro-izraelskog pristupa smatraju nepravedno jednostranim.

Iz „proizraelske perspektive“, Zakon o okupiranim teritorijima ignorira stvarnost nacije okružene neprijateljskim akterima. Izraelska naselja, iako kontroverzna, Izraelci često smatraju tampon zonom protiv napada skupina poput Hamasa, koji se zavjetovao uništiti židovsku državu. Zagovornici Zakona rijetko priznaju povlačenje iz Gaze 2005., kada je Izrael povukao naselja samo da bi se suočio s povećanom raketnom vatrom, ili ponudu iz Camp Davida 2000., gdje je palestinsko vodstvo odbilo rješenje o dvjema državama. Fokusirajući se isključivo na izraelske postupke, Zakon odbacuje širi kontekst sukoba u kojem su obje strane napravile pogrešne korake.

Štoviše, usklađivanje Zakona s pokretom BDS, koji mnogi Izraelci i njihovi pristaše smatraju pokušajem delegitimizacije postojanja Izraela, pogoršava napetosti. U raspravi u Dáilu u svibnju 2025., jedan je zastupnik jadikovao: „Očekuje se da ćemo sada biti zahvalni što vidimo Zakon o okupiranim teritorijima sedam godina nakon što je prvobitno predstavljen i to upola onakav kakav je bio. To je sramotna sramota.“ Ova kritika, iako usmjerena na razvodnjenu verziju vlade, naglašava simboličku namjeru Zakona da signalizira moralnu superiornost Irske, a ne da se bavi nijansama sukoba.

Pristalice zakona tvrde da bi on mogao inspirirati druge nacije, navodeći irsku zabranu uvoza južnoafričke robe iz 1987. kao presedan. Ipak, za razliku od apartheidske Južne Afrike, Izrael je demokracija sa složenim sigurnosnim okruženjem.

Usporedba također zanemaruje ekonomske posljedice s kojima bi se Irska mogla suočiti danas, s obzirom na njezinu ovisnost o američkim ulaganjima.

Može se stoga reći, prilično opravdano, da je irski Zakon o okupiranim teritorijima, iako prikriven moralnom pravednošću, ne samo pogrešan, već i očito nesvjestan prijetnje koju predstavlja njezinoj ekonomskoj vezi sa SAD-om.

Iako je irski tánaist Simon Harris pozvao na „realnu procjenu“ utjecaja zakona, gotovo svaka njegova riječ i djelo otkad je izgovorio te riječi samo su poslužili tome da Irsku doista gurne u vrlo opasan ekonomski kut.