Težak put do mira u Ukrajini

Nakon više od tri i pol godine rata, riječ “mir” ponovno se uvukla u diplomatske hodnike. U Washingtonu je predsjednik Donald Trump ugostio Volodimira Zelenskog uz europske čelnike; potpredsjednik J. D. Vance govorio je o “značajnim ustupcima” Rusije. Premalo za napredak, ali dovoljno da pobudi nove nade.

Ipak, iza osmijeha i pomirljivih priopćenja, stvarnost je surova: Moskva zahtijeva priznanje svojih aneksija i neutralnosti Ukrajine, dok Kijev inzistira na povratku granica iz 1991. Zapadna diplomacija, iako aktivna, bori se s izradom vjerodostojnog plana koji bi mogao zaustaviti rat bez legitimiranja agresora.

Moskva odbija kompromis i dovodi u pitanje legitimnost Zelenskog

U nedavnom intervjuu za emisiju NBC- a Meet the Press , ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov nazvao je Volodimira Zelenskog “nelegitimnim”, izjavivši da stoga ne može potpisati mirovni sporazum. Bez zajedničkog predsjedničkog mandata, tvrdio je Lavrov, svaki susret licem u lice između Putina i Zelenskog bio bi preuranjen. Istodobno je ponovio zahtjeve Moskve: Ukrajina se mora odreći članstva u NATO-u, priznati Krim kao ruski i dati službeni status ruskom jeziku i institucijama u dijelovima Ukrajine.

Zamjenik ukrajinskog ministra vanjskih poslova Andrii Sybiha odbacio je izjave kao “apsurdne”. “Nema ništa smiješnije od slušanja predavanja o legitimnosti od onih koji se drže vlasti 21 godinu pod vođom koji vlada 25 godina”, rekao je. Razgovor je naglasio koliko je dubok politički rascjep.

Kijev čvrsto stoji iza: integriteta, pravde i obvezujućih jamstava

S druge strane, Ukrajina se nije pomaknula. Za Zelenskog, mir je moguć samo uz potpunu obnovu suvereniteta unutar granica priznatih 1991. – uključujući Krim.

Kijevska “Formula mira”, predstavljena u Ujedinjenim narodima, sadrži deset točaka: potpuno povlačenje ruskih trupa, povratak zatvorenika i deportirane djece, odgovornost za ratne zločine, nuklearnu sigurnost i obvezujuća jamstva kolektivne sigurnosti.

„Bez punog suvereniteta ne može biti mira“, inzistira Zelenski. Njegov stav podupire javno mnijenje: ankete pokazuju da oko 80 posto Ukrajinaca odbacuje svaki kompromis o teritoriju.

U središtu zahtjeva Kijeva su jamstva. Budući da je članstvo u NATO-u zasad nedostižno, Ukrajina poziva na provedive obveze: sustave protuzračne obrane, stalnu opskrbu streljivom, zajedničku proizvodnju oružja i obuku. Drugim riječima, kišobran u stilu NATO-a bez formalnog članstva, ali sa stvarnim obvezama za zapadne partnere.

Europski odgovor: novac, odvraćanje i misije

Europska unija preuzela je trostruku ulogu.

1. Financiranje. Kroz „Instrument za Ukrajinu“, Bruxelles je obećao 50 milijardi eura između 2024. i 2027. za stabilizaciju gospodarstva i početak obnove. Ta se sredstva nadopunjuju prihodima od zamrznute ruske imovine i vojnom potporom iz Europskog mirovnog instrumenta.

2. Sigurnosna jamstva. Nakon G7 u Vilniusu, nekoliko članica EU potpisalo je bilateralne sporazume s Kijevom, koji obuhvaćaju protuzračnu obranu, streljivo, obuku i zajedničku proizvodnju. Cilj je osigurati da Ukrajina neće stajati sama, čak ni izvan NATO-a.

3. Misije praćenja. Bruxelles razmatra ideju o europskoj koaliciji sposobnoj nadzirati prekid vatre ako do njega dođe. Takva misija ne bi uključivala borbe, već bi nadzirala humanitarne koridore i linije razgraničenja. Međutim, da bi uspjela, bila bi joj potrebna američka podrška – posebno u obavještajnim podacima i zračnoj podršci.

Kao što je rekao jedan dužnosnik EU-a: „Ukrajinska vojska mora ostati jaka, jer se samo iz snage može roditi vjerodostojan mir.“

Karta okupacije: Rusija drži 19–20% Ukrajine

Geografija rata uokviruje sve pregovore. Danas Moskva kontrolira oko 114.500 četvornih kilometara , odnosno 19-20 posto ukrajinskog teritorija .

• Krim , anektiran 2014. godine, ostaje u potpunosti pod ruskom kontrolom.
• Lugansk , gotovo u potpunosti okupiran (98%).
• Donjeck , gdje Rusija drži ogromna područja, uključujući Mariupolj, dok su Slavjansk i Kramatorsk ostali pod ukrajinskom kontrolom.
• Zaporižje i Herson , otprilike 74 posto zajedno u ruskim rukama, iako Kijev i dalje kontrolira regionalne centre Zaporižja i Hersona.

Ove regije nisu samo komadi zemlje: one predstavljaju industrijska središta, plodno poljoprivredno zemljište i vitalnu infrastrukturu. Za Ukrajinu bi njihov gubitak osakatio gospodarstvo; za Rusiju, njihovo zadržavanje dokazuje da je rat dao opipljive rezultate.

Washington: Neophodan, a opet ambivalentan

Sjedinjene Države ostaju jedini igrač sposoban pretvoriti draftove u stvarnost.

Potpredsjednik Vance izjavio je da je Moskva pokazala „značajne ustupke“, signalizirajući otvorenost za priznavanje ukrajinske vlade i jamčenje njezine sigurnosti bez instaliranja marionetskog režima. Trump je, u međuvremenu, upozorio da će pooštriti sankcije ako diplomacija posustane.

Američki stav je jasan: nema američkih čizama na terenu, ali spremnost pružiti logističku podršku, obavještajne podatke i potencijalno zračnu potporu europskoj misiji. Ekonomski gledano, Washington drži kartu sankcija: njihovo ublažavanje bit će moguće samo uz strogu provjeru ruskog pridržavanja. No, američka domaća politika komplicira sliku. S podijeljenim Kongresom i nadolazećim izborima, Washington vrši pritisak na Europu da preuzme veći financijski i vojni teret.

Rat na terenu: Ukrajina udara duboko u Rusiju

Diplomatski manevri se nastavljaju usred eskalacije vojnih napada. U noći 24. kolovoza ukrajinske snage pokrenule su koordinirane napade dronovima na kritičnu rusku infrastrukturu, pogodivši lučki terminal Ust-Luga i rafineriju nafte u Astrahanu. Uslijedili su požari i poremećaji u proizvodnji, što je utjecalo na energetska tržišta: cijena sirove nafte Brent porasla je na 67,76 dolara po barelu, a WTI na 63,73 dolara.

Iste noći, Rusija je optužila Ukrajinu za masovni napad dronom na nuklearnu elektranu Kursk. Pogođen je jedan pomoćni transformator, što je smanjilo proizvodnju reaktora za 50 posto. Međunarodna agencija za atomsku energiju potvrdila je da nema rizika od zračenja, ali je upozorila da je situacija „ozbiljna“.

Ovi udari, usmjereni ne samo na degradaciju ruskog ratnog stroja već i na potkopavanje njezina gospodarstva, nose simboličku težinu. Napadom na energetska čvorišta koja financiraju ratnu blagajnu Kremlja, Ukrajina signalizira da može projicirati moć duboko unutar ruskog teritorija. To povećava pritisak na Moskvu za pregovaračkim stolom, a istovremeno podsjeća zapadne partnere da Kijev nije ni pasivan ni ovisan, već aktivno oblikuje bojno polje.

U međuvremenu, u rijetkoj gesti usred krvoprolića, Moskva i Kijev razmijenili su po 146 zarobljenika. Simboličan čin humanosti, ali i podsjetnik da se rat vodi na dvije razine: oružjem i diplomacijom.

Zašto mir ostaje tako nedostižan

U središtu zastoja je teritorij. Prihvaćanje sporazuma kojim se zamrzava rat na sadašnjim linijama značilo bi legitimiranje ruske okupacije – nešto što Kijev i njegovi saveznici smatraju neprihvatljivim. Za Ukrajinu bi to bila prikrivena predaja. Za Zapad bi to nagradilo agresiju i potkopalo međunarodno pravo.

Analitičari upozoravaju da bez snažne provjere i provedbe svaki dogovor riskira da se uruši u krhko primirje. Putin, sa svojom strategijom pritiska i dvosmislenosti, čini se da se kladi na umor i nejedinstvo Zapada kako bi pregovore preokrenuo u korist Moskve.

Iza Ukrajine: Ulozi za svijet

Ovi pregovori nisu samo o Ukrajini. Radi se o budućnosti međunarodnog poretka. Ako velika sila može silom prekrojiti granice, nijedna zemlja se ne može osjećati sigurno.

Zato čelnici poput talijanske Giorgie Meloni naglašavaju jedinstvo Zapada. „Samo jedinstvo Zapada može jamčiti mir i pravdu“, rekla je. To je konzervativni princip: mir se ne postiže ustupcima, već se gradi odvraćanjem i solidarnošću.

Za Europu je ishod egzistencijalan. Ili će EU pokazati da njezine milijarde eura i politička odlučnost mogu učvrstiti sigurnost ili riskira da bude marginalizirana u vlastitom susjedstvu. Izbori koji se sada donesu odredit će hoće li Europa postati jamac reda – ili samo promatrač odluka donesenih u Washingtonu i Moskvi.

Pogled unaprijed: Krhko, neizvjesno, a opet moguće

Sljedeći mjeseci bit će ključni. Europske prijestolnice moraju formalizirati svoje sigurnosne obveze. Washington bi mogao pokušati dogovoriti izravan sastanak Putina i Zelenskog uz američko posredovanje. Na bojnom polju, nijedna strana ne čini se sposobnom za odlučujući proboj, što rat čini i hitnim za rješavanje i teškim za okončanje.

Ako put do mira postoji, zahtijevat će ravnotežu između suvereniteta, sigurnosti i pravde. To je uzak put, ali još nije zatvoren. Sudbina Ukrajine – a s njom i buduće sigurnosti Europe – visi o koncu.