Subscribe
Zapadne nacije su desetljećima bile podložne neumoljivom toku globalizacije koja je otvorila granice, outsourcing industrije i potkopavala nacionalni suverenitet. Jedan od često ignoriranih događaja koji proizlaze iz ove otvorenosti prema svijetu jest kako ona utječe na jezik. Dugo su učinci nove, globalne lingua france bili ispod radara čak i za najtvrdokornije nacionaliste, ali nedavno se u Švedskoj pojavila rasprava o stanju švedskog jezika u doba globalizacije.
No, ovu raspravu nisu baš pokrenule uobičajene stranke koje ističu kritične nedostatke globalizma i bezgraničnog liberalizma; ovaj put kritika dolazi iz akademske zajednice, koja često brzo prihvaća većinu drugih aspekata vremena u kojem živimo. Ovdje je u pitanju prodor engleskog jezika u svakodnevni švedski život i kako on globalizira – i homogenizira – tehnologiju, znanost, poslovanje i kulturu. Što onda, pitao je nedavno jedan analitičar u vodećim liberalnim novinama, ostaje od švedskog jezika u Švedskoj? Treba li ga svesti na narodni jezik, zamijeniti engleskim kao jezikom pjesme, književnosti, reklama, akademske zajednice i politike?
Ovaj sukob postoji u gotovo svakoj zemlji izvan anglosfere. U mnogim zemljama, materinji ili nacionalni jezik zaštićen je raznim institucionalnim sredstvima, zbog uočene prijetnje rastuće dominacije engleskog jezika. U Francuskoj su dostojanstvo i kontinuitet francuskog jezika jedan od državnih interesa. Na Islandu postoji snažna tradicija izbjegavanja stranih posuđenica i korištenja izvorne terminologije za imenovanje novih koncepata. U Norveškoj, relativno nedavna povijest standardizacije norveškog jezika također potiče kulturu brige i jezičnog konzervativizma.
Švedska „otvorenost“ toliko apsurdna da je mogu vidjeti čak i liberali
U Švedskoj, umjesto toga, postoji snažna kultura maksimalističkog prihvaćanja otvorenosti i globalizacije. To je odgovorno za značajnu imigraciju u zemlju od 1970-ih, ali je vjerojatno i razlog njezina niskog otpora „amerikanizaciji“. Američki i drugi mediji koji govore engleski jezik značajno su prodrli u švedsku kolektivnu svijest, a razvoj Švedske u ono što se ponekad ismijava kao „51. američka država“ samo se ubrzao pojavom interneta i društvenih medija.
Prevlast engleskog jezika u nekoliko područja, poput popularne glazbe, dovodila se u pitanje diljem Europe tijekom 20. stoljeća, uključujući i Švedsku. No, kako se engleski jezik učvrstio kao očiti jezik popularne kulture, javnost je sve manje voljela ukazati na možda neprimjeren utjecaj koji ovaj strani jezik ima na naš svakodnevni život. Poštovanje nacionalnog jezika u filmu, glazbi i drugim kreativnim djelima najčešće je ismijavano i shvaćano kao priznanje nepismenosti na engleskom jeziku više od svega ostalog. No, mladi ljudi sve više koriste engleski sleng i posuđenice kada govore, što zauzvrat potkopava njihovu pismenost na materinjem jeziku.
S valom suvremenog nacionalizma, moguće je da je došlo do rastuće svijesti o tome u cijelom društvu. Čak do te mjere da su akademske osobe i medijske ličnosti, koje bi inače posvetile svoje karijere potkopavanju konzervativizma i nacionalizma, digle uzbunu zbog pada ugleda švedskog jezika u javnosti.
„Možemo pooštriti Zakon o jeziku i uvesti stroge zahtjeve za javne institucije i poduzeća. Možemo stvoriti potporne funkcije za terminološki rad i subvencionirati prijevode. […] Jedino što, čini se, nedostaje su političari koji se brinu o tome u kakvom će jezičnom okruženju živjeti njihova djeca i unuci“, piše kolumnist Aron Lund u lijevo orijentiranim liberalnim dnevnim novinama Dagens Nyheter, u ironičnom priopćenju u kojem poziva na „jezični fašizam“ švedske vlade.
Logično je da bi medijska klasa, koja obično tvrdi da ima veće jezično znanje od većine običnih ljudi, negativno reagirala na anglizaciju zemlje, bez obzira na njihovu politiku prema globalizaciji i „otvorenosti“. Njihov status u društvu proizlazi iz toga što su savladali jezik sunca koje sada zalazi.
Za mnoge ljude koji ispovijedaju konzervativnu, a možda i populističku politiku, briga o čistoći njihova jezika možda s druge strane nije toliko očita. Za radničku klasu, koja je često kulturno podložnija utjecajima iz Sjedinjenih Država, disciplina u jeziku može se smatrati vrstom elitizma ili neučinkovitim simboličkim poziranjem. Među mladima koji veći dio svog života temelje na internetu, on se može smatrati otuđenim. Paradoksalno, to su ujedno i skupine koje će vjerojatnije podržavati nacionalističke politike.
Bilo bi mudro da nacionalisti i konzervativci formuliraju strategije za očuvanje jezika. Ponekad se to može učiniti kako bi se obuzdale posljedice masovne imigracije, koja se uglavnom usredotočuje na sprječavanje zamjene materinjeg jezika imigriranim jezikom u raznim kontekstima. Ali također moraju biti oprezni s time kako anglizacija Europe, putem interneta i kulturnog uvoza iz Sjedinjenih Država, utječe na njihov kulturni kontinuitet i njihove dugoročne političke ciljeve. U mnogim aspektima, obezvređivanje materinjih jezika Europe u njihovim vlastitim narodima ugrožava ekonomske izglede i sigurnost tih zemalja.
Osiromašenje materinjih jezika
Da buduće generacije govore jezikom koji je iskvario strani kulturni hegemon ponižavajući je scenarij za bilo koju naciju. Ali konkretni učinci ovdje i sada činjenice da je engleski sveprisutni jezik kulture, poslovanja i znanosti su da ograničava te domene za domaće stanovništvo. Sve se više visoko obrazovanje nudi samo na engleskom jeziku na švedskim sveučilištima, dijelom kako bi se prilagodilo inflaciji studenata na razmjeni (još jedna hitna, ali zasebna tema), ali i kako bi se ‘globalizirala’ akademija radi integracije sa stranim institucijama. Mnoge tvrtke čine isto, usvajajući englesku terminologiju za svoje organizacije, a možda čak i za svoje robne marke.
Budući da Švedska istovremeno ulaže velika sredstva u stranu radnu snagu i sve više u stranu stručnost, postoji rizik stvaranja situacije u kojoj najviši znanstveni i tehnološki kadar u zemlji nikada ne mora tečno govoriti švedski.
Švedska kultura stoga riskira da ostane lišena talenata, jer engleski jezik postaje preduvjet za napredak u financijskom, tehnološkom i znanstvenom sektoru. Nacije s manjim stanovništvom mnogo su ranjivije na te razvoje, budući da se ne mogu natjecati s megakulturom koju čini svijet engleskog govornog područja. Moguće je da se suočavamo s osiromašenjem jezika koji su marginalizirani iz elitnih koridora, što će osiromašiti i njihove izvorne govornike.
Prednosti i mane korištenja jednog jezika
Znanost i tehnologija su, naravno, povijesno imale svoj vlastiti jezik u Europi, a to je latinski (sa značajnim grčkim utjecajima). To je pomoglo širenju znanja diljem kontinenta, ali je uglavnom držalo širu populaciju izvan akademskih institucija u neznanju.
U ranom modernom razdoblju nacionalni jezici postali su daleko sofisticiraniji i standardiziraniji do te mjere da su i oni mogli služiti kao službeni jezici sveučilišta i uprave, što je bilo ključno u izgradnji modernih nacionalnih država i povećanju javne dostupnosti visokog obrazovanja. Švedska je savršen primjer za to, budući da je zemlja prošla kroz razdoblje znanstvenog čuda od prosvjetiteljstva do 20. stoljeća, čiji se učinci i danas osjećaju u institucijama. To je postalo izvor nacionalnog ponosa i međunarodnog prestiža, što se dugoročno prevelo u nacionalnu sigurnost. Danas umjesto toga svjedočimo demontaži tih nacionalnih država pod okriljem globalizacije, a anglizacija nacionalno važnih sektora dio je istog trenda.
Sada se prema potonjem može biti malo popustljivije; znanstvena zajednica i poduzeća mogu koristiti većem broju ljudi u različitim društvima ako su mobilniji i ujedinjeni zajedničkim jezikom fakulteta. Također može biti operativno pozitivno za sveučilišta i poslodavce da se široko otvore međunarodno na način na koji su to činili posljednjih nekoliko desetljeća. Jezične barijere mogu spriječiti brzo širenje znanja.
Ali sve to, kao i sve ostalo, ima svoju cijenu. Kada su zapadna kultura i nacionalnost napadnute na više frontova, one moraju braniti ne samo svoje granice, svoje vrijednosti i svoje demokracije – moraju braniti i svoje jedinstvene jezike. Globalizacija i konvergencija nisu prirodni zakoni.