Subscribe
EU ima 24 službena jezika. Diljem Europe govori se više od 200 autohtonih jezika. Ako želimo njegovati i razvijati našu europsku kulturu (naše kulture!), moramo njegovati i naše jezike.
Značajne migracije koje smo imali u Europi tijekom posljednjih nekoliko desetljeća izvršile su određeni pritisak na naše autohtone jezike. To je posebno uočljivo u zemljama koje su dugo imale velike manjine, poput Francuske i Švedske. Tamo su se razvile vlastite manjinske varijante autohtonih jezika, a te varijante su pak utjecale na upotrebu jezika mlađih generacija u određenim dijelovima autohtonog stanovništva u tim zemljama.
No pitanje je ne utječu li globalizacija i internet još više na naše europske jezike. A ovdje je engleski jezik taj koji postaje sve korištenija lingua franca diljem svijeta, uključujući i Europu.
U Švedskoj, gdje je lako pokrenuti neovisne škole, pokrenuto je nekoliko „engleskih škola“ na razini osnovnih i srednjih škola. U tim često popularnim školama velik dio nastave odvija se na engleskom jeziku. To je prethodno kritizirala Švedska akademija (poznata po tome što svake godine bira dobitnika Nobelove nagrade za književnost), koja smatra da bi švedske škole trebale nastavu održavati na švedskom jeziku.
Švedska je tradicionalno zemlja koja lako apsorbira strani utjecaj. Mnogi ljudi smatraju da je Švedska otišla dalje od mnogih drugih zemalja u anglizaciji javnog prostora i razgovora koja je nažalost rezultat globalizacije i interneta diljem Europe.
Dnevne novine Dagens Nyheter nedavno su objavile kolumnu koja je privukla određenu pozornost. Autor članka, Aron Lund, analitičar je za Bliski istok i radi u Švedskom institutu za istraživanje nacionalne obrane. Smatra da Švedska mora pooštriti svoje jezične zakone i ozbiljno se usuditi osporiti anglizaciju jezika koja je postala toliko raširena i očita da mnogi više ne reagiraju na nju.
Između ostalog, napominje da neke tvrtke napuštaju švedski kao radni jezik, da je većina doktorskih disertacija izrađenih na švedskim sveučilištima napisana na engleskom jeziku te da jezični konzervatori upozoravaju na takozvane „gubitke domena“, odnosno da švedski jezik više ne nudi dovoljno terminologije u raznim područjima te stoga postaje neupotrebljiv u akademskom i profesionalnom kontekstu.
Aron Lund ovdje govori o „začaranom krugu“: „Što više mjesta engleski zauzima u danom kontekstu, to švedski jezik više djeluje neprikladno, nepotrebno, kičasto i strano.“
Također ističe da sveučilišta uzimaju engleska imena, da se razni tematski tjedni u gradovima nazivaju „Tjedan umjetnosti“, „Tjedan dizajna“ ili „Tjedan obrta“ (na engleskom, dakle), te da čak i švedske oružane snage (koje sada postaju dio NATO-a) koriste engleske izraze poput „Glavni službenik za informiranje“ i „Pomorski vikend“. Aron Lund se pita je li Švedska već okupirana od strane strane sile koja govori engleski? Ne bi li i Šveđani trebali braniti svoj jezik i kulturu?
Lund primjećuje da se oni koji ističu ovaj razvoj često prikazuju kao mrzovoljni ljudi koji gledaju unatrag. Ne razumiju da se jezici stalno razvijaju. Čak riskiraju da budu optuženi za korištenje „rasističkog jezika“. Aron Lund otvoreno objašnjava da je „važno mariti za takve ljude“. Ono što je potrebno jest više fašizma švedskog jezika. Švedske vlasti moraju intervenirati kako bi preokrenule trend, smatra on. Ono što nije potrebno nisu suptilni i sofisticirani argumenti o promjeni i otvorenosti, već konkretne mjere za spašavanje švedskog jezika.
Švedski je nordijski, germanski jezik koji se razvio iz zajedničkog staronordijskog jezika koji se govorio diljem Skandinavije (osim Finske) do oko 1000. godine. Staronordijskom jeziku prethodio je protonordijski jezik, a istraživači jednostavno ne znaju koliko je dugo postojao na području današnje Švedske, Norveške i Danske. Općenito, nije poznato koliko se dugo germanski jezici, koji su jedna od nekoliko varijanti indoeuropskih jezika, govore u sjevernoj Europi.
Jedino što znamo jest da je zemlja poput Švedske imala dug i neprekinut razvoj onoga što se može smatrati jednim te istim jezikom. Sada je to donekle ugroženo snažnom prisutnošću engleskog jezika u švedskom društvu. Svi konzervativni ljudi trebali bi biti zabrinuti zbog ovog razvoja i raditi na tome da ne samo Švedska, već sve naše europske zemlje zadrže i razviju svoje izvorne jezike. Živjela europska raznolikost!