Europski protuprijedlog za Ukrajinu: Zrcalna slika obrnuta

Kako se plan EU-a od 24 točke oštro razlikuje od okvira SAD-a i Rusije i usklađuje s ključnim zahtjevima Kijeva

Europska unija predstavila je nacrt mirovnog prijedloga za Ukrajinu koji predstavlja promišljenu, suštinsku alternativu planu bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa. Iako dokument EU sadrži 24 točke – četiri manje od američkog – razlika nije u duljini, već u filozofiji, prioritetima i političkim implikacijama. Dok je okvir SAD-a i Rusije težio pregovaračkom kompromisu koji uravnotežuje teritorijalnu kontrolu i sigurnosna ograničenja, europski protuplan čvrsto se pozicionira u podršci suverenitetu, sigurnosti i dugoročnoj neovisnosti Ukrajine.

Pet od 24 točke posvećeno je onome što Bruxelles smatra bitnom polaznom točkom za svaki politički proces: potpunom, bezuvjetnom prekidu vatre i robusnom sustavu za praćenje kršenja. Mehanizam praćenja uključivao bi i američke i europske dužnosnike, što odražava uvjerenje da stabilnost mora jamčiti široka koalicija zapadnih partnera, a ne bilateralni aranžmani koji riskiraju favoriziranje Moskve. Ovo inzistiranje na međunarodnom nadzoru označava odstupanje od transakcijskih pristupa, naglašavajući odgovornost, transparentnost i stvaranje provjerljivog sigurnosnog okruženja na terenu.

Humanitarna pitanja čine drugi glavni stup europskog plana. Tri specifične točke odnose se na povratak ukrajinske djece odvojene od obitelji, provedbu razmjene zatvorenika “svi za sve” – ​​uključujući civile – i organizaciju nadziranih okupljanja obitelji razdvojenih duž linije kontakta. Ove odredbe nisu sporedne: one odražavaju tvrdnju EU-a da trajni mir mora započeti obnavljanjem ljudskog dostojanstva i ispravljanjem najosobnijih nepravdi rata. Za razliku od prijedloga koji daju prednost brzom političkom rješenju nad socijalnim popravkom, europski okvir stavlja humanitarnu pravnu zaštitu u središte svoje mirovne arhitekture.

Najopsežniji – i politički najteži – dio sadrži 12 točaka koje se tiču ​​suvereniteta i sigurnosnih jamstava Ukrajine. Upravo ovdje odstupanje od Trumpovog plana postaje nepogrešivo. EU izričito odbacuje ideju ukrajinske neutralnosti, središnji dio prijedloga SAD-a i Rusije, tvrdeći umjesto toga da Kijev mora zadržati suvereno pravo da određuje svoje saveze. Plan uključuje obvezu ukrajinskih saveznika da interveniraju u njezinu obranu u slučaju obnove agresije, po uzoru na načelo kolektivne obrane iz članka 5 NATO-a. Iako nije formalno članstvo, ovaj okvir predviđa obvezujuće obveze koje bi značajno ojačale ukrajinski položaj odvraćanja.

Europski dokument također odbija ruski zahtjev za ograničavanjem veličine ukrajinskih oružanih snaga – još jedna ključna razlika od američkog plana. Po mišljenju Bruxellesa, ograničavanje ukrajinskih vojnih kapaciteta potkopalo bi njezinu sposobnost obrane i stvorilo presedan koji nagrađuje prisilu. Po pitanju pristupanja NATO-u, EU ponavlja dugogodišnje načelo: odluke o proširenju pripadaju isključivo članicama Saveza, a ne vanjskim akterima. Ovo izričito nijekanje prava veta Moskve jedan je od najjasnijih izraza predanosti EU suverenoj autonomiji Ukrajine.

Teritorijalna pitanja dodatno ilustriraju podjelu. Iako europski plan priznaje stvarnost na terenu, ne priznaje ruski suverenitet nad okupiranim teritorijima, niti zahtijeva od Ukrajine da se odrekne preostalih slobodnih područja Donbasa. To je u oštroj suprotnosti s

Trumpov plan, koji je predviđao de facto prihvaćanje ruske kontrole u zamjenu za trenutnu deeskalaciju. EU također odbacuje američki prijedlog o podjeli energije proizvedene u nuklearnoj elektrani Zaporižje između Rusije i Ukrajine. Za Europu je načelo nedvosmisleno: elektrana se mora vratiti pod upravu Kijeva, kako iz pravnih tako i iz sigurnosnih razloga.

Posljednja komponenta europskog protuprijedloga odnosi se na obnovu – pitanje koje postaje sve hitnije kako rastu ekonomske i infrastrukturne žrtve rata. Plan EU-a predviđa da ako Rusija odbije platiti odštetu, obnova bi trebala biti financirana zamrznutom ruskom imovinom u Europi. Ovaj pristup signalizira spremnost za korištenje financijskih instrumenata koji su već pod kontrolom EU-a, uz očuvanje pravnog argumenta da Rusija snosi odgovornost za štetu koju je nanijela.

Uzevši sve u obzir, plan EU-a od 24 točke nije samo diplomatska alternativa – to je strateška izjava. Usklađen je s ključnim zahtjevima Kijeva, odbacuje ustupke koji bi institucionalizirali ruske dobitke i ocrtava okvir za sigurnost, pravdu i obnovu utemeljen na međunarodnom pravu. Daleko od toga da odražava plan SAD-a i Rusije, europski prijedlog ga okreće naglavačke, nudeći put naprijed koji daje prioritet suverenitetu nad svrsishodnošću i principima nad pragmatizmom.

Alessandro Fiorentino