Subscribe
Rumunjska kriza onečišćenja zraka danas je zamršena mješavina gradskog smoga i otrovnog mirisa otpada koji se ilegalno spaljuje oko Bukurešta, s vrlo visokim ljudskim i financijskim posljedicama, što otkriva neke prilično uznemirujuće veze između lokalne dinamike moći i širenja takozvane „mafije otpada“.
Fine čestice iz prometa, industrije i grijanja u kućanstvima već su dovele Rumunjsku među najgore zemlje u EU, s brojkama PM2.5 koje su gotovo tri puta veće od preporuka WHO-a i znatno iznad urbanog prosjeka EU. Ilegalno spaljivanje smeća izvan Bukurešta i u neposrednoj blizini okruga Ilfov i Giurgiu pogoršava ovu osnovnu liniju koktelom dioksina, teških metala i mikroplastike, a hrpe smeća i elektronički otpad javno se pale radi odlaganja ili recikliranja. Ti zagađivači povećavaju rizik od astme, kardiovaskularnih bolesti i raka, posebno u zajednicama u nepovoljnom položaju koje se nalaze u blizini odlagališta otpada, ali nemaju pristup kvalitetnoj zdravstvenoj skrbi.
Ti su utjecaji još veći za urbane stanovnike, posebno u Bukureštu i velikim industrijskim područjima gdje epizode onečišćenja mogu doseći i do pet puta veće preporučene sigurnosne pragove. Studija koju je naručio Europski savez za javno zdravstvo procijenila je da onečišćenje zraka svakog stanovnika Bukurešta košta više od 3000 eura godišnje zbog gubitka zdravlja, produktivnosti i blagostanja, što je najveća šteta po glavi stanovnika među glavnim gradovima EU. U mnogim gradovima u Rumunjskoj, ukupni zdravstveni socijalni troškovi koji se mogu pripisati onečišćenju zraka procijenjeni su na oko 8-10% lokalnog dohotka, što naglašava neizrečene načine na koje onečišćenje narušava blagostanje i buduće ekonomske prilike. Osim medicinskih troškova i izgubljenih radnih dana, Rumunjska se suočava sa sve većim pravnim i financijskim rizicima na razini EU.
U prosincu 2025. Europska komisija je predala Rumunjsku tužbu Sudu Europske unije zbog sustavnog neuspjeha u osiguravanju funkcionalne mreže za praćenje kvalitete zraka, uključujući premalo mjesta uzorkovanja i podatke loše kvalitete za PM10, PM2.5, sumporov dioksid, dušikove okside, teške metale itd. Rumunjska bi mogla dobiti paušalne novčane kazne i dnevne penale dok ne postigne usklađenost ako Sud potvrdi ta kršenja direktiva o kvaliteti okolnog zraka, što neizravno povećava ekonomske troškove onečišćenja.
Također su dokumentirana polja i obale rijeka koje prekrivaju miješani građevinski otpad, plastiku i gume u mjestima uključujući Bolintin-Vale i Sintești, koje stanovnici spaljuju kako bi dobili čelik vrijedan samo nekoliko eura, dok ispušni plinovi putuju i do 25 kilometara u zračni bazen Bukurešta. Istraživanja javnog zdravstva i ekonomije procjenjuju da onečišćenje zraka stanovnike Bukurešta već košta tisuće eura po osobi godišnje u zdravstvenim troškovima i gubitku produktivnosti svake godine zbog štete po zdravlje, prema istraživanjima javnog zdravstva, dok se procjenjuje da su lokalni troškovi uzrokovani ilegalnim spaljivanjem otpada višestruko veći nego što bi bilo izvedivo prema našoj uobičajenoj mjeri ekoloških troškova.
Novinari i tužitelji opisani su kao počinitelji ukorijenjene „mafije“ gospodarenja otpadom koja profitira uvozom smeća iz zapadne Europe, upravljanjem ilegalnim odlagalištima otpada i zaobilaženjem odgovarajućih naknada za pročišćavanje onečišćenja. Te mreže ovise o korumpiranim dužnosnicima koji zaobilaze prekršaje, izdaju atraktivne dozvole i zatvaraju istrage, uz pomoć dugogodišnje kombinacije slabo financiranih regulatora i nedosljedne lokalne uprave u šest sektora Bukurešta. Zviždači izvještavaju kako su napori za uvođenje strožeg poreza na otpad kao gorivo odbijeni kao odgovor na lobiranje moćnih industrijskih interesa, čime se pokazuje politička moć koju ovaj posao može ostvariti.
Europska komisija je naknadno obavijestila Sud EU-a da Rumunjska nije uspjela provesti učinkovit sustav praćenja kvalitete zraka, tvrdeći da nedostatak podataka i neprovođenje zakona ozbiljno potkopava pravila EU-a o onečišćenju. U regiji Bukurešt-Ilfov, Služba za zaštitu okoliša već je objavila da je samo u 2025. godini platila gotovo 2,5 milijuna leja kazni, uključujući dronove za pronalaženje ilegalnih požara na mjestima kao što su Vidra i Sintești. Ipak, višestruki posjeti pokazuju da se spaljivanje i odlaganje otpada nastavljaju, jer je kazna i dalje niža od profita tvrtke od trgovine otpadom.
Profili zemalja EEA pokazuju da, iako je nekoliko zemalja Europske unije povećalo urbane PM2.5 prema ili ispod deset mikrograma po kubnom metru, emisije Rumunjske i dalje su među najvišima u bloku, s nekoliko regija poput Bukurešta koje bilježe porast onečišćenja okoliša za redove veličine iznad graničnih vrijednosti EU. Regionalne analize svrstavaju Rumunjsku među najzagađenije zemlje u Europi, a dim od ilegalnog odlaganja otpada osigurava da stanovnici grada udišu mješavinu standardnog prometnog smoga i nereguliranih emisija industrijske kvalitete od spaljene plastike, guma i elektronike na ilegalnim odlagalištima otpada diljem Rumunjske. U usporedbi s drugim zemljama Europske unije koje prate otpad i provode stroga pravila o otpadu i spaljivanju, loša reputacija Rumunjske bez službenih podataka, toleriranje ilegalnog smeća i zarobljavanje njezinih regulatora ostavlja ljude na udici za nesrazmjerne zdravstvene prijetnje.
Brojne europske zemlje imaju konkretne primjere kako se možemo boriti protiv onečišćenja povezanog s otpadom i organiziranog kriminala. Talijanska „Zemlja požara“ gdje je mafijaško odlaganje i spaljivanje otrovnih materijala nekoć bilo na zloglasnom glasu, počinje se smanjivati nakon stvaranja specijaliziranih antimafijaških jedinica, strožih zakona o ekološkom kriminalu i transparentnog praćenja onečišćenih lokacija, uz podršku legalnim alternativama za obradu otpada, dodaje se u izvješću. Poljska je osnovala posebnu jedinicu u svom inspektoratu za okoliš kako bi se usredotočila na „mafiju smeća“ koja je ilegalno spaljivala i odlagala otpad u tisućama, koristeći policiju, tužitelje i carinu za razbijanje mreža i brzo zatvaranje ilegalnih lokacija.
Repliciranje ovih pristupa za Rumunjsku značilo bi potpunu kriminalizaciju ilegalnog spaljivanja i zakopavanja otpada, ulaganje u tužitelje za zaštitu okoliša i timove vođene obavještajnim podacima te zaštitu zviždača u javnim ustanovama i privatnim tvrtkama. Jednako je ključno ugušiti ekonomski kisik mafiji smeća putem transparentnih javnih natječaja, realnih stopa odlaganja i spaljivanja otpada te ulaganja temeljenih na EU u „nova“ postrojenja za recikliranje i pretvaranje otpada u energiju, kako lokalne vlasti i političari ne bi profitirali od odlaganja smeća u mračne kutke društva.