Subscribe
Proces proširenja Europske unije na Zapadni Balkan godinama je jedno od najsloženijih pitanja na dnevnom redu EU. Isprepliće geopolitička pitanja, unutarnje političke uvjete unutar zemalja kandidatkinja i dinamiku donošenja odluka u samoj Uniji. U tom kontekstu, nedavni zastoj u procesu pristupanja Srbije naglašava strukturne poteškoće trenutnog modela proširenja, kao i napetosti između europskih institucija i država članica. Zastoj oko takozvanih pregovaračkih poglavlja Klastera 3 poprimio je simbolično značenje koje nadilazi tehničku domenu, odražavajući strateška razilaženja oko uloge Beograda u europskom političkom prostoru.
ZAUSTAVLJANJE KLASTERA 3 I REAKCIJA BEOGRADA
Srbija je blokirana u trećoj skupini pregovaračkih poglavlja koja pokrivaju ekonomska i socijalna pitanja, unatoč povoljnom mišljenju Europske komisije prošlog studenog. Kao odgovor na odluku Europskog vijeća, srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić učinio je politički gest velikog utjecaja napustivši summit Europske unije i zemalja Zapadnog Balkana održan u Bruxellesu 17. prosinca. Prvi put u četrnaest godina nijedan srbijanski predstavnik nije prisustvovao sastanku, a odluka je motivirana formalnim prosvjedom protiv usporavanja procesa pristupanja.
PROCES PREGOVORA OBILJEŽEN STRUKTURALNIM USPORIMA
Europsko putovanje Srbije započelo je 2009. godine podnošenjem formalnog zahtjeva za članstvo, ali je prolazilo kroz faze neravnomjernog napretka. Značajno usporavanje dogodilo se nakon izbijanja rata u Ukrajini, događaja koji je redefinirao strateške prioritete Unije i povećao očekivanja političkog usklađivanja među zemljama kandidatkinjama. U tom okviru, položaj Srbije ostao je dvosmislen, posebno zbog nepoštivanja europskih sankcija protiv Ruske Federacije, faktora koji je duboko utjecao na percepciju pouzdanosti zemlje među nekoliko država članica.
PODJELE MEĐU DRŽAVAMA ČLANICAMA I RUSKO PITANJE
Odnosi između Beograda i Moskve jedan su od glavnih izvora trenja u europskoj debati. Osam država članica, uključujući Njemačku, Nizozemsku, Švedsku, baltičke države i Hrvatsku, izrazilo je protivljenje otvaranju novih pregovaračkih poglavlja sa Srbijom. S druge strane, zemlje poput Italije, Francuske i Austrije izrazile su podršku nastavku procesa pristupanja. Osim vanjske politike Srbije, suprotstavljene vlade stalno sumnjaju u napredak zemlje u vladavini prava. Iako se Klaster 3 prvenstveno odnosi na ekonomske i društvene aspekte, pitanje slobode medija ostaje sporna točka, koju skeptičniji partneri još uvijek smatraju neriješenom.
RASPRAVA O MODELU PROŠIRENJA
Napetosti su se brzo pojačale u satima prije summita u Bruxellesu. Samo nekoliko dana ranije, tijekom neformalne večere, Vučić je oživio ideju o istovremenom proširenju Unije na zemlje Zapadnog Balkana. Ovaj prijedlog podsjeća na model iz 2004., kada se velika skupina bivših komunističkih zemalja pridružila Uniji u jednom krugu. Ideja je razvijena s ciljem sprječavanja zemalja regije, koje su tek izašle iz sukoba 1990-ih, da međusobno blokiraju pristupanje putem unakrsnog veta. Prema Joviću, europsko iskustvo potvrdilo je te strahove. Spor između Slovenije i Hrvatske oko Piranskog zaljeva dugo je odgađao pristupanje Zagreba, dok je Sjevernu Makedoniju prvo blokirala Grčka zbog pitanja imena, a zatim Bugarska zbog povijesnih i jezičnih sporova. Unatoč tome, Unija je odabrala princip individualnog pristupanja na Balkanu, motivirana različitim političkim i pravosudnim nasljeđem jugoslavenskih sukoba. Posebno se Srbija morala suočiti s presudama Haaškog suda i neriješenim pitanjem neovisnosti Kosova, što i dalje opterećuje njezin politički razvoj.
BUDUĆI IZGLEDI I INSTITUCIONALNI IZAZOVI UNIJE
Od ožujka 2022. europski čelnici nastoje ponovno pokrenuti proširenje kao alat za definiranje granica kontinentalne sigurnosti. Moguće pristupanje Ukrajine također se smatra diplomatskom polugom u budućem mirovnom scenariju, ali zahtijeva vjerodostojan nastavak procesa na Zapadnom Balkanu. Međutim, Bosna, Kosovo i Srbija ostaju po strani, otežani i unutarnjim krizama Unije i vlastitim neriješenim sukobima. Prema Joviću, prevladavanje te dinamike zahtijevalo bi duboku reformu europskog sustava donošenja odluka, prelaskom s jednoglasnosti na glasovanje kvalificiranom većinom, budući da trenutni mehanizam omogućuje jednoj državi članici da blokira cijeli proces pristupanja zemlje kandidatkinje.