Subscribe
Europska unija zabranila je jednom od svojih najvećih izvoznika – Brazilu – isporuku određenih prehrambenih proizvoda za potrošnju unutar EU. Od 3. rujna Bruxelles je obustavio uvoz govedine, peradi, jaja i meda iz najveće zemlje Južne Amerike. Ova mjera je drastična koliko i logična, a rezultat je brazilskog nepoštivanja zdravstvenih propisa Europske unije – posebno zabrane korištenja antimikrobnih sredstava za poticanje rasta životinja. Brazil nije bio u mogućnosti pružiti potrebna jamstva koja pokrivaju cijeli životni ciklus životinje, što je dovelo do ove zabrane, koja se činila neizbježnom već nekoliko mjeseci. Već u svibnju Brazil je uklonjen s popisa zemalja koje ispunjavaju zahtjeve Europske unije za sigurnost hrane.
Uredba o upotrebi antimikrobnih tvari nije se pojavila niotkuda. Postojala je čak i prije nego što je sporazum o slobodnoj trgovini između EU i Mercosura privremeno proveden 1. svibnja. U to vrijeme, Ursula von der Leyen „predvidjela je“ da će koristi od ovog sporazuma biti „stvarne i vidljive“. Nakon višemjesečnih prosvjeda poljoprivrednika, koji su izrazili ogromnu zabrinutost zbog otvaranja tržišta EU Južnoj Americi i priljeva neusklađenih i štetnih proizvoda – na što su poljoprivrednici više puta upozoravali – europskim građanima rečeno je nešto drugo: da će se kontrolirati tokovi hrane i da će se poštovati standardi. Četiri mjeseca nakon što je sporazum s južnoameričkim zemljama stupio na snagu, Europska unija sada je obustavila uvoz životinjskih proizvoda iz najveće, Brazila. Do 1. svibnja, arhitekti ovog sporazuma tvrdili su da će liberalizacija trgovine i strogi zdravstveni standardi nesmetano koegzistirati. Licemjerje je očigledno.
Zabrinutost zbog promotora rasta nije plod mašte birokrata u Bruxellesu ili poljoprivrednika koji su više puta upozoravali na rizike za javno zdravlje koje predstavlja provedba Mercosura. Otpornost na antimikrobne lijekove je stvaran problem – i ne smije se ignorirati. Upotreba antibiotika kao promotora rasta zabranjena je prema zakonodavstvu EU, što znači da bi proizvodi dobiveni od životinja tretiranih tim tvarima na brazilskim farmama trebali biti isključeni iz konzumacije. Tvrdnja da se javno zdravlje može odvojiti od načina na koji se hrana proizvodi tisućama kilometara daleko je ili opasna naivnost ili čista laž.
Europska komisija ima pravo zahtijevati jamstva u cijelom proizvodnom lancu – jamstva koja Brazil ne može pružiti, barem ne zasad. To je zato što proizvodi koje želi ponuditi europskim potrošačima potječu od životinja kojima su davane zabranjene tvari kako bi brže rasle.
Poljoprivrednik koji uzgaja životinje bez stimulatora rasta – s duljim ciklusima i višim troškovima, ali s disciplinom koja se prenosi generacijama – ne može ravnopravno konkurirati industrijskom sustavu osmišljenom za profit. To je stvarnost koju su europski poljoprivrednici više puta isticali mjesecima prije stupanja na snagu sporazuma EU-Mercosur. Kada Bruxelles otvori tržište EU stotinama tisuća metričkih tona govedine koja sadrži zabranjene tvari, a istovremeno tvrdi da će se standardi ispuniti, zapravo igra opasnu igru – onu koja nipošto nije u interesu kupaca.
Europski poljoprivrednici godinama zahtijevaju da se ne prisiljavaju na natjecanje s proizvodima koji nisu podložni istim ograničenjima. Sada im je zdravstveni argument dokazao da su u pravu, što nije ni čudo. To ne mijenja činjenicu da je sam Bruxelles politički nametnuo sporazum potrošačima EU-a, koji je ruralna zajednica odlučno odbacila. To je pitanje sigurnosti hrane, ali i pitanja suvereniteta hrane. Društvo koje svoju proizvodnju ili uvoz hrane tretira samo kao jedan detalj među mnogima ili koje niske cijene brka s obiljem, predaje svoj suverenitet dio po dio. Pravi prosperitet zahtijeva lanac opskrbe kojem možete vjerovati, životinju uzgojenu na prirodan način i poljoprivrednika koji se ne tretira kao neprijatelj napretka.