Govor premijerke Giorgie Meloni na konvenciji stranke FdI u Atrejuu bio je programska i identitetski usmjerena intervencija, s ciljem iznošenja sveobuhvatne vizije uloge Italije u europskom i međunarodnom kontekstu. Premijerka trenutnu političku fazu definira kao povijesnu priliku za izgradnju zemlje sposobne prenijeti kredibilitet, stabilnost i prosperitet budućim generacijama, stavljajući odgovornost prema talijanskom narodu i oporavak potpunog suvereniteta u njezinu središtu.
EKONOMSKA I FINANCIJSKA KREDIBILNOST KAO TEMELJ RASTA
Jedan od ključnih stupova govora odnosi se na temu nacionalnog kredibiliteta. Meloni ga definira ne samo kao priznanje od strane investitora, financijskih tržišta i međunarodnih institucija, već prije svega kao unutarnje povjerenje, što se očituje u rastućoj sklonosti Talijana ulaganju u državne obveznice. Taj kredibilitet, prema riječima premijera, stvara opipljivo bogatstvo. Spominjanje poboljšanja rejtinga agencija, povratak Italije u najvišu financijsku ligu i 80 milijardi eura ulaganja privučenih tijekom tri godine putem sporazuma s državama i velikim tvrtkama predstavljeni su kao opipljivi dokazi strukturnih promjena.
POLITIČKA STABILNOST I DOBROBITNO UPRAVLJANJE JAVNIM RESURSIMA I NRRP
Meloni naglašava povezanost između stabilnosti vlade i ekonomske održivosti, navodeći podatke prema kojima je prošla politička nestabilnost vladu koštala 265 milijardi eura tijekom deset godina. Nasuprot tome, sadašnja vlada ističe drastično smanjenje razlike, sada na trećinu u usporedbi s vremenom kada je vlada preuzela dužnost, te smanjenje kamatnih stopa na državne obveznice, što je rezultiralo milijardama eura uštede na kamatama koje će se dodijeliti socijalnim politikama i potrebama građana. Poseban naglasak stavlja se na upravljanje Nacionalnim planom oporavka i otpornosti. Odobrenje osme rate smatra se povijesnom prekretnicom: Italija, koja je nekada bila na dnu liste po trošenju europskih sredstava, postaje lider i uzor učinkovitosti. Ovaj rezultat doprinosi promjeni međunarodne percepcije zemlje, opovrgavajući katastrofalna predviđanja koja su pratila Melonijev uspon na vlast. Citati iz novina poput Financial Timesa, Bloomberga i Le Mondea koriste se za potvrdu promjene u vanjskom mišljenju.
VANJSKA POLITIKA, SIGURNOST I ODNOSI SA SJEDINJENIM AMERIČKIM DRŽAVAMA
Premijerka smješta Italiju unutar Zapada koji se suočava s novim geopolitičkim izazovima. Suočena s mogućnošću američkog povlačenja iz Europe, Meloni naglašava potrebu jačanja obrambenih sposobnosti Europe, zalažući se za stvaranje europskog NATO stupa ravnopravno s Washingtonom. Sloboda, tvrdi ona, ima svoju cijenu, ali je bolja od udobnog i restriktivnog ropstva. Potpora Ukrajini protiv ruske agresije uklapa se u taj okvir, opravdan i iz etičkih razloga i zaštitom nacionalnih interesa i europske sigurnosti.
SREDOZEMLJE, BLISKI ISTOK I ZALJEV KAO STRATEŠKE OSI
Italija se opisuje kao ključni igrač na Mediteranu, ključnom području za energiju, trgovinu i upravljanje migracijama. U kontekstu krize u Gazi, vlada se zalaže za aktivnu ulogu posredovanja, sudjelovanje u dijalogu sa svim dionicima i pokazivanje humanitarne predanosti koja je Italiju učinila vodećom nemuslimanskom nacijom u slanju pomoći Pojasu. Slična središnja uloga pripisuje se i Zaljevu, s sudjelovanjem na summitu Vijeća za suradnju Zaljevskih država u Bahreinu i potvrdom načela da oni koji žive u Europi moraju poštivati njezine zakone, tradicije i običaje.
IDENTITET, UNUTARNJA SIGURNOST I MIGRACIJSKA POLITIKA
Govor se izričito bavi pitanjem nacionalnog identiteta i borbom protiv islamskog fundamentalizma, podsjećajući na predloženi zakon o zabrani vela koji prekriva cijelo lice. Što se tiče migracija, Meloni poziva na promjenu europske paradigme: od politika otvorenih luka do strategije temeljene na obrani granica, repatrijaciji, sporazumima sa zemljama podrijetla i tranzita, regulaciji nevladinih organizacija i žarišnih točaka izvan EU, uključujući protokol Italija-Albanija. Već postignuti rezultati, poput smanjenja ilegalnih dolazaka i povećanja repatrijacija, predstavljeni su kao uvod u daljnja poboljšanja.
REALISTIČNA I NEIDEOLOŠKA EUROPA
Zaključno, premijer predlaže uglednu i utjecajnu Italiju u Europi, sposobnu voditi kritičku reviziju politika EU, posebno u pitanjima zaštite okoliša i industrije. Obrana poduzeća od ideoloških strujanja radikalnog ekologizma i izgradnja alternativnih većina u Europskom parlamentu, zajedno s europskim konzervativcima, upotpunjuju viziju koja odbacuje birokratsku i distanciranu Europu, umjesto toga pozivajući na živu, suverenu civilizaciju, svjesnu svoje povijesne misije.