Subscribe
Upravljanje migracijama i povezana sigurnosna pitanja jedan su od glavnih izazova s kojima se danas suočavaju europske institucije. U tom kontekstu, Danska i Italija odigrale su ključnu ulogu u promicanju procesa ažuriranja konvencionalnog sustava Vijeća Europe; procesa koji se smatra nužnim za učinkovito rješavanje suvremene dinamike. Nedavno odobrenje zajedničke deklaracije o Europskoj konvenciji o ljudskim pravima od strane dvadeset sedam država članica, 10. prosinca, predstavlja ključni korak u tom procesu. Inicijativa, koju s oduševljenjem podržavaju obje vlade, izražava potrebu za obnovljenom ravnotežom između zaštite temeljnih prava i zaštite javne sigurnosti, posebno u vezi s odlukama i postupcima protjerivanja koji uključuju strane državljane osuđene za teška kaznena djela.
ZAJEDNIČKA IZJAVA I ULOGA DVOJU EUROPSKIH ČELNIKA
Odobrenje deklaracije tijekom Konferencije ministara pravosuđa u Strasbourgu označava značajnu evoluciju u pristupu Vijeća Europe pitanjima migracija. Danska je, putem svog premijera, naglasila hitnost osiguranja da se osobe osuđene za teška kaznena djela mogu protjerati s njihovog nacionalnog teritorija. Prema danskom stavu, određena jurisprudencijalna tumačenja Europske konvencije o ljudskim pravima u konačnici su ometala takve postupke, namećući ograničenja koja se smatraju pretjerano restriktivnima u odnosu na cilj zaštite kolektivne sigurnosti. Premijerka je inzistirala na potrebi rekalibracije odnosa između javnih interesa i individualnih prava, naglašavajući da bi prilagodba postojećeg regulatornog okvira doprinijela povećanju osjećaja sigurnosti građana. Italija je pozdravila podršku dobivenu za deklaraciju, prepoznajući je kao konsolidaciju diplomatskog procesa započetog prethodnih mjeseci. Premijerka je naglasila da je njezina vlada radila na jačanju vanjske dimenzije europskih migracijskih politika, promičući inovativna rješenja i stavljajući to pitanje u središte prioriteta G7. Široka podrška država članica protumačena je kao značajan politički signal, potvrđujući potrebu za reinterpretacijom Konvencije u svjetlu trenutnih izazova, bez ugrožavanja njezinih načela, već radije čineći njezinu praktičnu primjenu učinkovitijom.
MIGRACIJE, SIGURNOST I POTREBA ZA AŽURIRANJEM KONVENCIONALNOG OKVIRA
Deklaracija odobrena u Strasbourgu naglašava promjenjivi pravni i društveni kontekst u kojem se odvija primjena Europske konvencije o ljudskim pravima. Središnje pitanje odnosi se na adekvatnost postojećih pravnih instrumenata u reguliranju situacija koje uključuju osobe osuđene za teška kaznena djela i njihov boravak na europskom tlu. Zabrinutost koju su izrazile Danska i Italija odnosi se na poteškoće, koje su se pojavile u različitim nacionalnim kontekstima, u postupku protjerivanja osoba koje se smatraju opasnima, zbog tumačenja zaštita zajamčenih Konvencijom. Dva europska čelnika vjeruju da se sustav mora ažurirati – uz poštovanje njegovih temeljnih vrijednosti – kako bi se državama omogućilo da učinkovitije interveniraju u pitanjima sigurnosti. Ovaj pristup nema za cilj oslabiti zaštitu temeljnih prava, već uvesti veću jasnoću u definiranje ravnoteže između javnih potreba i individualnih prava. Konkretno, temeljna ideja je osigurati da načelo kolektivne sigurnosti nije nesrazmjerno podređeno pravnim tumačenjima koja riskiraju proizvesti učinke suprotne zaštiti stanovništva. Pristup izražen u deklaraciji stoga predstavlja pokušaj usklađivanja individualnih sloboda i politika kontrole migracija, u okviru vladavine prava.
KONTINUITIV S PRETHODNIM INICIJATIVAMA I RAZVOJ RASPRAVE
Deklaracija koju je odobrilo Vijeće Europe nadovezuje se na proces koji je već započet otvorenim pismom o međunarodnim konvencijama, koje su Danska i Italija promovirale u svibnju 2025., a potpisalo devet država članica. Ovaj dokument predvidio je zabrinutost koju sada dijeli mnogo širi raspon zemalja, predlažući početnu raspravu o pitanju prilagodbe međunarodnih standarda složenosti suvremenih migracija. Rastući konsenzus oko tih stajališta ukazuje na promjenu perspektive unutar paneuropske organizacije, koja je sve osjetljivija na potrebu za pravnim instrumentima sposobnim pomiriti individualna prava i sigurnost. Rasprava pokrenuta u Strasbourgu nastavit će se u nadolazećim mjesecima u suradnji s Vijećem Europe, s ciljem konsolidacije zajedničkog stava koji se može formalizirati na sastanku ministara vanjskih poslova zakazanom za svibanj 2026. u Kišinjevu, Moldavija. Ovaj rok predstavlja trenutak prema kojem se različite političke i diplomatske inicijative koje su pokrenule Italija i Danska približavaju, s ciljem definiranja novog interpretativnog okvira za Konvenciju sposobnog odgovoriti na potrebe ere koju karakterizira brza i složena migracijska dinamika.
SLJEDEĆI KORACI
Zajednička inicijativa Danske i Italije pokazuje kako je pitanje sigurnosti i upravljanja migracijama postalo testni slučaj za sposobnost Vijeća Europe da ažurira svoje regulatorne instrumente. Deklaracija odobrena u Strasbourgu signalizira široko rasprostranjenu želju za preispitivanjem primjene Europske konvencije o ljudskim pravima u kontekstu koji se duboko promijenio u usporedbi s prošlošću. Vodeća uloga dviju zemalja, širenje koalicije država u korist procesa reformi i izgledi za daljnju konsolidaciju rasprave 2026. označavaju ključni trenutak za razvoj europskog sustava zaštite temeljnih prava i kolektivne sigurnosti.