U srijedu, 19. studenog, Europska komisija objavila je ono što su mnogi promatrači sumnjali mjesecima: provedba pravila Zakona o umjetnoj inteligenciji o „visokorizičnim“ sustavima odgođena je s 2026. na prosinac 2027. Ova iščekivana vijest označava jedan od najznačajnijih preokreta u povijesti europskog zakonodavstva. Unija, koja je težila biti prva u svijetu koja će regulirati umjetnu inteligenciju, sada mora priznati da ne može podržati njezinu provedbu u planiranom vremenskom okviru. Službeni razlog je „tehnički“: ne postoje standardi ni smjernice, niti doista operativna nacionalna tijela. Pravi razlog je, međutim, politički: europski model umjetne inteligencije, koji daje prioritet ograničenjima nad razvojem, dosegao je svoje granice. Prema Politicu , intenzivan pritisak Trumpove administracije, tehnološke industrije i nekoliko nacionalnih vlada – uključujući Njemačku, Francusku, Skandinaviju i Srednju Europu – uvjerio je Bruxelles da bi nastavak u ovom smjeru značio samo jedno: razoružavanje Europe u globalnoj konkurenciji za umjetnu inteligenciju.
Umjetnom inteligencijom se ne može upravljati dekretom: Europa mora zamijeniti pravila stvarnom industrijskom moći
Kontinent koji je želio ‘naučiti svijet lekciji’ otkriva ono što konzervativci govore već godinama: tehnologija se ne stvara regulacijom, već ulaganjima, istraživanjem i industrijskim kapacitetima. Dok Sjedinjene Države i Kina ulažu milijarde u vlasničke ekosustave umjetne inteligencije – koji su također temeljni za obranu, sigurnost i gospodarstvo – EU je zamišljala da bi mogla postati ‘globalni regulator’ bez posjedovanja potrebne infrastrukture, industrijske snage ili tehnološke kritične mase.
Ovo iskrivljenje je sada svima jasno:
– previše ograničenja za europska mala i srednja poduzeća, koja riskiraju da si ne mogu priuštiti usklađenost;
– pravila se pišu prije nego što tehnički standardi uopće postoje;
– nedostatak europske industrijske strategije za umjetnu inteligenciju, zamijenjen iluzijom „briselskog učinka“;
– kašnjenja u nacionalnim agencijama koje bi trebale provoditi složena i skupa pravila.
Odgoda je stoga priznanje da je: Europa bila u opasnosti od paralize. Je li suspenzija dobra vijest? Da, ali samo ako promijenimo smjer. Odgoda će biti korisna samo ako Europa iskoristi ovo vrijeme za ispravljanje svog kursa. Tu na scenu stupa konzervativno gledište temeljeno na temeljnim načelima.
1. Dajte prednost inovacijama nad birokracijom. Umjetna inteligencija, naravno, mora biti pouzdana i usmjerena na čovjeka. Međutim, ako regulacija postane nepremostiva prepreka, američki veliki tehnološki divovi i kineski državni divovi bit će jedini korisnici, a ne europske tvrtke. Regulacija mora biti putokaz za razvoj, a ne kočnica.
2. Individualne slobode kao temelj ECR je više puta naglasio da neadekvatna regulacija umjetne inteligencije može naštetiti industriji i ugroziti temeljna prava, na primjer putem:
– intruzivni biometrijski nadzor
– netransparentni algoritmi u javnom donošenju odluka
– netransparentni automatski sustavi evaluacije.
Stoga, iako podržavamo zaštitu građana, protivimo se centraliziranoj tehnokraciji koja o svemu odlučuje iz Bruxellesa.
3. Europski digitalni suverenitet. Za konzervativne Europljane najvažnija je stvar jednostavna: EU ne može biti samo globalno regulatorno tijelo. Mora postati suvereni tehnološki igrač. To znači ulaganje u istraživanje i europske modele umjetne inteligencije, jačanje europskih lanaca opskrbe poluvodičima, cloudom i superračunalima, osiguranje autonomije u osjetljivim tehnologijama poput obrane, sigurnosti i strateških podataka te sprječavanje da regulacija uguši svaki pokušaj kontinentalnog vodstva.
Bruxelles je učinio pravu stvar zaustavivši vlak koji juri prema zidu, ali odgađanje bez ispravki bio bi samo još jedan simptom europske nepokretnosti. Potrebna je promjena smjera koja štiti prava građana, brani ekonomsku slobodu i oživljava konkurentnost europskih poduzeća. Iznad svega, mora jamčiti digitalni suverenitet kontinenta.
Tek tada će Europa moći zauzeti svoje mjesto za globalnim stolom umjetne inteligencije kao protagonist, a ne kao promatrač.