Subscribe
Može li se inflacija pojaviti u političkim izjavama? Vjerojatno da. Barem ako se izjave odnose na upozorenje na političke posljedice koje nikada ne dolaze.
Otkad je Donald Trump preuzeo svoj drugi predsjednički mandat, europski političari i novinari zgroženi su svim spektakularnim izjavama koje su stigle iz Bijele kuće. To se odnosilo na stav o NATO-u, mišljenja Amerikanaca o EU i europskoj migracijskoj politici, rat u Ukrajini, carine, Nobelovu nagradu za mir, Grenland i Dansku, a trenutno i na rat protiv Irana.
Donald Trump se ne boji uvrijediti. Ne boji se izazvati ili čak iritirati saveznike i prijatelje. Niti se boji razmišljati naglas ili nagađati naglas pred novinarima koji široko gledaju i izvještavaju o svemu što kaže.
Američki predsjednik nesumnjivo posjeduje mnogo moći. Donald Trump je neosporno nekonvencionalan političar. I neosporno je da je Trump napravio nekoliko zapanjujućih političkih poteza. Prijetnja da će silom preuzeti Grenland od Danske, prijatelja i saveznika u Europi, bila je možda najnevjerojatnija do sada. U to vrijeme, nagađalo se hoće li Sjedinjene Države ići u rat protiv saveznika u NATO-u kako bi zauzele novi teritorij.
Ali nikada nije bilo vojnog preuzimanja Grenlanda. Umjesto toga, Trump je na međunarodnom summitu u Davosu izjavio da može preuzeti Grenland ako želi… ali da ne želi!
Čak i Donald Trump ima ograničenja u životu. Ideja o uključivanju Grenlanda u Sjedinjene Države, protiv želja Danaca, nikada nije dobila podršku među američkim stanovništvom. Tu za njega postoji jasna granica. Ove jeseni su međuizbori i Trump riskira da izgubi mnogo prilika da provede svoju politiku ako izgubi Kongres od demokrata.
Trenutno postoji relativno veliko nezadovoljstvo među republikanskim biračima ratom u Iranu. A predsjednikova popularnost polako, ali sigurno opada među američkim biračima. Između ostalog, zbog rastućih cijena nafte zbog rata na Bliskom istoku. A ako Trump odluči ne prihvatiti izborni rezultat koji je za njega negativan, izgubit će gotovo sve što mu je preostalo u obliku dobre volje izvan svojih najodanijih vojnika.
Trump je jasno pokazao da se ne boji djelovati. Njegova vanjska politika se uvelike provodi uz pomoć prijetnji povećanjem carina. Odlučio se aktivno ući u Venezuelu i uhvatiti predsjednika Madura. I na iznenađenje mnogih, pokrenuo je, zajedno s Izraelom, sveobuhvatni napad na Iran. Ali za Europu, Trumpovo stupanje na vlast nije značilo nikakve dramatične promjene. Sada Europljani svakako ulažu velika sredstva u vlastitu obranu, ali većina se slaže da je to samo dobra stvar. Europa nema interesa biti toliko ovisna o Sjedinjenim Državama koliko je to već dugo bila.
S druge strane, Trump je govorio, prijetio, bio ljut i razočaran. I možda bismo jednostavno trebali naučiti živjeti s tim. Najnovije je riječ o Trumpovoj frustraciji što druge zemlje koje također ovise o nafti koja prolazi kroz Hormuški tjesnac ne staju na stranu SAD-a i Izraela u ratu protiv Irana. Dana 31. ožujka CNBC je izvijestio : „Predsjednik Donald Trump upozorio je Ujedinjeno Kraljevstvo i Francusku da ‘SAD više neće biti tu da im pomogne’, dok je izražavao svoju frustraciju zbog odbijanja bliskih saveznika da se pridruže vojnoj akciji protiv Irana.“
To je dramatična izjava. I nije nemoguće da će Velika Britanija i Francuska biti pod utjecajem. Ali možda je stvar u tome što su europske zemlje prestale slušati sve Trumpove prijetnje. SAD i Izrael su pokrenuli najnoviju fazu rata protiv Irana i morat će sami okončati sukob, vjerojatno misle mnogi Europljani. Dosta nam je Ukrajine.
Donald Trump i SAD nisu izolirani otok. Trumpu su također potrebni prijatelji. Trumpove SAD također trebaju održavati dobre odnose s EU i Europom.
Drugim riječima, trebali bismo nastaviti djelovati onako kako smo sada naučili. Nemojte provocirati Trumpa. Suzdržite se s javnim komentarima. Pričekajte i sačekajte svoj trenutak. Vjerojatno se neće puno toga dogoditi.