Subscribe
Rat između Ruske Federacije i Ukrajine, koji je započeo prije četiri godine, pretvorio je energiju i sirovine poput plina i nafte u glavno geopolitičko oružje, a zemlje Europske unije u srednjoj Europi postale su neke od glavnih meta ovog neizravnog sukoba. Za dvije države članice EU bez izlaza na more, poput Mađarske i Slovačke, ruska nafta i plin nisu samo ekonomski resursi već i stupovi društvene, industrijske i proračunske stabilnosti. Napetosti između Budimpešte, Bratislave i Kijeva brzo su eskalirale kada je prekinut protok nafte kroz naftovod Družba, što nam još jednom pokazuje koliko je ranjiva regionalna energetska ravnoteža. Osim političkih izjava, tužbi na europskoj razini i diplomatskih sporova, pravo pitanje ostaje sigurnost opskrbe u Europskoj uniji koja pokušava, s jedne strane, redefinirati svoj odnos s Moskvom, a s druge strane omogućiti Ukrajini i Moldaviji da se što prije pridruže bloku.
Naftovod Družba, žila kucavica srednje Europe
Naftovod Družba, koji povezuje ruska naftna polja s rafinerijama u srednjoj i istočnoj Europi, jedna je od najopsežnijih naftnih mreža izgrađenih tijekom sovjetskog doba. Južni krak naftovoda Družba prelazi Ukrajinu prije nego što stigne i opskrbi Mađarsku i Slovačku, što Kijev čini ključnim igračem u lancu opskrbe dviju država članica EU. Desetljećima je ovaj sustav radio gotovo automatski i doživljavao se kao stabilna infrastruktura, bez obzira na političke promjene u regiji.
Pozivajući se na prekid protoka naftovodom Družba, slovački premijer Robert Fico sredinom ovog mjeseca proglasio je izvanredno stanje u sektoru opskrbe naftom, a kako bi se spriječile neravnoteže na domaćem tržištu i nagli porasti cijena, vlada u Bratislavi odlučila je pustiti otprilike 250.000 tona nafte iz strateških rezervi. Nakon tih mjera, Robert Fico izjavio je da će, ako se blokada nastavi, Slovačka razmotriti proporcionalne mjere odgovora, uključujući ponovnu procjenu oblika energetske suradnje s Ukrajinom, posebno u području opskrbe električnom energijom, budući da je dobro poznato da Ukrajina doživljava akutnu nestašicu električne energije zbog ruskih napada na ukrajinsku energetsku infrastrukturu.
U drugoj srednjoeuropskoj prijestolnici, Budimpešti, premijer Viktor Orbán tvrdio je da objašnjenja za tehničke kvarove koji su se dogodili krajem siječnja kao posljedica oštećenja naftovoda Družba nakon raketnih napada Ruske Federacije nisu bila u potpunosti uvjerljiva te je sugerirao da odluka Kijeva da naftovod ostane zatvoren ima političke implikacije. Mađarski dužnosnici tvrde da informacije koje su primili ukazuju na to da su popravci završeni, ali tranzit još nije nastavljen. S druge strane, ukrajinske vlasti naznačile su da je infrastruktura za transport nafte prema Slovačkoj i Mađarskoj pogođena ruskim napadima te da nastavak protoka ovisi o sigurnosnim uvjetima i neovisnim tehničkim procjenama. Kao odgovor na ovu blokadu, Mađarska je odlučila privremeno obustaviti isporuke dizela Ukrajini. Potez Orbánove vlade imao je snažno simbolično značenje, jer je velik dio goriva koje Kijev koristio dolazio iz mađarskih rafinerija. Slovačka je, kako bi osigurala kontinuitet domaće opskrbe, ograničila svoj izvoz na strana tržišta i preusmjerila naftu iz strateških rezervi u tvrtku Slovnaft, koju kontrolira MOL grupa. I Slovačka i Mađarska naglasile su da trenutno imaju dovoljne zalihe za otprilike još 90 dana, u skladu s europskim standardima, ali su upozorile da bi dugotrajna kriza mogla imati ozbiljne ekonomske posljedice za stanovništvo.
Energetski i demografski profil, strukturne realnosti ovisnosti o ruskoj nafti
Mađarska, koja ima otprilike 9,6 milijuna stanovnika i industrijalizirano gospodarstvo koje troši značajne količine energije, trenutno ima ograničene domaće resurse nafte i plina. Taj nedostatak nacionalnih resursa nafte i plina desetljećima je poticao bliske energetske odnose s Ruskom Federacijom. Prirodni plin zauzima središnje mjesto u mađarskom energetskom miksu, a koristi se i za proizvodnju električne energije i za grijanje stanovništva te za napajanje kemijske i metalurške industrije, pri čemu većina uvezenog plina dolazi iz Ruske Federacije, uključujući i putem rute Turskog toka i regionalnih međusobnih veza. Nafta koja se koristi u rafinerijama kojima upravlja MOL uglavnom je ruskog podrijetla, a rafinerijska postrojenja optimizirana su za vrstu sirove nafte koja se isporučuje naftovodom Družba. Prilagodba drugim vrstama nafte uključuje tehnička ulaganja i dodatne troškove, zbog čega Budimpešta dosljedno podržava održavanje tradicionalnih tokova. Istodobno, Mađarska ima koristi od značajnog nuklearnog sektora kroz elektranu Paks, koja je prošle godine generirala većinu mađarske proizvodnje električne energije (16.016,6 GWh električne energije, gotovo polovica domaće proizvodnje). Orbánova vlada smatra da je širenje nuklearnih kapaciteta jamstvo dugoročne energetske sigurnosti Mađarske. Što se tiče solarne energije, ovaj izvor energije se u Mađarskoj posljednjih godina brzo razvio, ali i dalje ovisi o vremenskim uvjetima i značajnim ulaganjima u skladišne kapacitete. Na nacionalnoj razini ugljen i hidroenergija igraju sporednu ulogu u usporedbi s plinom i nuklearnom energijom.
S populacijom od oko 5,4 milijuna, Slovačka ima drugačiji energetski profil, ali je jednako osjetljiva na vanjske poremećaje kao i Mađarska. Nuklearna energija je okosnica proizvodnje električne energije, a nuklearne elektrane Mochovce i Bohunice trenutno zadovoljavaju većinu domaće potražnje. Ova struktura, s dvije nuklearne elektrane, omogućila je Bratislavi smanjenje pritiska na uvoz električne energije, ali ne i na uvoz fosilnih goriva. Prirodni plin, čiji značajan dio tradicionalno dolazi iz Ruske Federacije, neophodan je za grijanje kućanstava i industriju. Iako je Slovačka razvila međusobne veze sa zapadnoeuropskim zemljama kako bi diverzificirala svoju opskrbu fosilnim gorivima, postojeća infrastruktura i ugovori održali su znatnu ovisnost o nafti i plinu iz istočne Europe. Nafta koja se koristi u Slovačkoj isporučuje se gotovo isključivo naftovodom Družba i rafinira se u Slovnaftu. Hidroenergija, podržana infrastrukturom na Dunavu, doprinosi slovačkom energetskom miksu, dok obnovljivi izvori rastu, ali nisu dovoljni da bi u potpunosti zamijenili uvozna goriva. Ove strukturne realnosti objašnjavaju zašto vlade u Budimpešti i Bratislavi pitanje tokova nafte i plina tretiraju kao pitanje nacionalne sigurnosti, a ne samo kao poštivanje europskih političkih odluka i direktiva iz Bruxellesa.
Alternativa naftovodu Adria i granice regionalne solidarnosti
U pokušaju da nadoknade blokadu koja se dogodila krajem siječnja na naftovodu Družba, Mađarska i Slovačka zatražile su od Hrvatske da dopusti transport ruske sirove nafte naftovodom Adria. Naftovod Adria počinje na terminalu Omišalj na Jadranskom moru i, s tehničkog gledišta, njegova infrastruktura mogla bi podnijeti dodatne količine nafte, ali problem nije isključivo logističke prirode. Kao odgovor na zahtjeve Mađarske i Slovačke, vlasti u Zagrebu izjavile su da su spremne olakšati isporuke nafte iz alternativnih izvora koji su kompatibilni s režimom sankcija Europske unije protiv Rusije, ali ne žele podržati nastavak ruskog uvoza. Hrvatski dužnosnici naglasili su da, osim ekonomskih razmatranja, postoji i politička dimenzija povezana s financijskim utjecajem kupnje ruske nafte na rat u Ukrajini. Trošak transporta nafte naftovodom Adria veći je od troškova transporta naftovodom Družba, a maksimalni kapacitet naftovoda Adria nije testiran u uvjetima istovremene potražnje dviju ovisne države poput Slovačke i Mađarske. Ova situacija naglašava granice regionalne solidarnosti kada se sukobljavaju energetski interesi i moralni razlozi. Iako su sve uključene zemlje članice Europske unije, njihovi strateški prioriteti nemaju uvijek isti zajednički nazivnik.
Ruski plin i pravni sukob na europskoj razini
Uz spor oko nafte, vodi se još jedna bitka oko prirodnog plina iz Ruske Federacije. Europska unija nedavno je usvojila uredbu kojom se predviđa potpuni prekid uvoza ruskog plina do kraja 2027., iako su Mađarska i Slovačka glasale protiv ove mjere, tvrdeći da je rok prekratak i da bi ekonomski utjecaj bio ozbiljan. Mađarska vlada uputila je stvar Sudu Europske unije, tvrdeći da je zabrana ekonomska sankcija i da je trebala biti usvojena jednoglasno. Budimpešta se poziva na pravo država članica da same određuju svoj energetski miks i smatra da odluka nesrazmjerno utječe na nacionalnu energetsku sigurnost Mađarske. Europska komisija, sa svoje strane, tvrdi da je mjera dio zajedničke trgovinske politike i da ima za cilj strukturnu promjenu osmišljenu za trajno smanjenje ovisnosti o ruskom plinu. Čak i ako sudska presuda možda neće doći još nekoliko godina, sam proces odražava napetosti unutar Unije. Istodobno, transformacija infrastrukture već je u tijeku, a povratak starom energetskom modelu postaje sve manje vjerojatan jer države članice ulažu u LNG terminale, interkonekcije i ugovore s alternativnim dobavljačima u Norveškoj, Azerbajdžanu, Bliskom istoku, pa čak i Sjedinjenim Državama.
Crno more i rizici pomorskih transfera
Dok kopneni sporovi privlače pozornost javnosti, Crno more postalo je poprište intenzivnih operacija prijenosa nafte s broda na brod. Ovi prijenosi nafte na moru, drugim riječima u međunarodnim vodama, omogućuju prijenos tereta između brodova bez potrebe za ulaskom u luke, gdje su kontrole mnogo strože. Ova praksa je sama po sebi legalna, ali se može koristiti za smanjenje sljedivosti podrijetla nafte. Od početka rusko-ukrajinskog rata, rumunjske vlasti izvijestile su o prisutnosti tisuća tankera za naftu uključenih u takve operacije prijenosa nafte s broda na brod. Sam ministar energetike Bogdan Ivan priznao je da je sveobuhvatno praćenje tih aktivnosti teško i da postoje rizici za kritičnu infrastrukturu. Sa svoje strane, sigurnosni stručnjak George Scutaru skrenuo je pozornost na geopolitičke implikacije koncesija u isključivoj ekonomskoj zoni Rumunjske, gdje ruska tvrtka Lukoil, u partnerstvu s Romgazom, drži prava na perimetar Trident. Čak i ako se perimetar Trident trenutno ne iskorištava, regionalni kontekst pokazuje koliko brzo ovi komercijalni aranžmani mogu postati osjetljivi. Energija, infrastruktura i nacionalna sigurnost sada su međusobno povezaniji nego ikad.
Srednja Europa, regija između pragmatizma i transformacije
Kriza uzrokovana blokadom naftovoda Družba i sporom oko ruskog plina pokazuje da je energija postala strateški alat moći, a za Mađarsku i Slovačku održavanje pristupa resursima po pristojnim i pristupačnim cijenama glavni je domaći prioritet. Za Ukrajinu i većinu država članica EU-a smanjenje ovisnosti o nafti i plinu iz Ruske Federacije ključno je za dugoročnu energetsku sigurnost. Moramo priznati da Srednja Europa trenutno prolazi kroz razdoblje duboke transformacije. Ulaganja u nuklearnu energiju, obnovljive izvore energije i alternativnu infrastrukturu redefinirat će regionalnu ravnotežu u nadolazećim godinama. U pitanju nisu samo tokovi nafte i plina, već i sposobnost država da brane svoje nacionalne interese u nestabilnom geopolitičkom kontekstu. Ruska nafta, nekada uobičajena roba u europskim naftovodima, sada je postala simbol promjenjivog doba, u kojem svaka bačva i svaki kubni metar plina nosi političku težinu koju je teško ignorirati.