Subscribe
Krajem ovog tjedna građani Republike Moldavije pozvani su na birališta kako bi izabrali svoj budući Parlament, čiji će budući sastav odlučiti hoće li zemlja slijediti proeuropski put koji želi predsjednica Maia Sandu ili će se vratiti u prošlost, pod okrilje Ruske Federacije. Bez oklijevanja možemo reći da izbori u Republici Moldavi predstavljaju raskrižje: Europa ili ruski utjecaj. Referendum o pridruživanju Europskoj uniji i predsjednički izbori pokazali su da većina moldavskih građana želi bolji život uz europske vrijednosti. Međutim, ruska propaganda podijelila je zemlju na dva dijela, zbog čega je ishod izbora s druge strane rijeke Prut teško predvidjeti. Ono što je sigurno jest da će ishod izbora 28. rujna ne samo odrediti budućnost Moldavije, već će izravno utjecati i na njezine odnose s Rumunjskom i Ukrajinom. Većina političkih analitičara tvrdi da su ovi izbori ključni za sudbinu Moldavije jer bi pobjeda proruskih stranaka značila Parlament neprijateljski raspoložen prema Europskoj uniji i nestabilnu vladu, što bi dovelo do odgode, barem za jednu generaciju, ujedinjenja Republike Moldavije s Rumunjskom unutar Europske unije. Kao što je bio slučaj prošle godine tijekom izbora u Rumunjskoj, dobro je poznato da je Moldavija već dugo pod intenzivnim hibridnim napadom Ruske Federacije i pod stalnim pritiskom proruskih političara unutar zemlje. Zato bi pobjeda prorusa zapravo značila vodstvo pod izravnim utjecajem Kremlja. S druge strane, proeuropska pobjeda predstavlja povijesnu priliku za podizanje životnog standarda običnih građana pristupom pretpristupnim fondovima i, zašto ne, stvarnu priliku za Republiku Moldaviju da postane punopravna članica Europske unije u sljedećih 4-5 godina.
Moldavija na raskrižju: između geopolitičkih pritisaka i izbora europske budućnosti
Kao što je već spomenuto, parlamentarne izbore 28. rujna analitičari opisuju kao najvažnije u postsovjetskoj povijesti Republike Moldavije. Opća atmosfera među građanima u vezi s ovim izborima nije atmosfera normalnog izbornog natjecanja, već sukoba dviju ideologija. Ideologija Ruske Federacije, sa svojom tradicijom utjecaja na zemlje bivšeg sovjetskog prostora, Kišinjev vidi kao strateški dio slagalice koji se ne smije izgubiti. U međuvremenu, predstavnici Europske unije žele Moldaviju zadržati na putu koji je započela prije nekoliko godina, naime putu integracije u europsku obitelj i modernizacije. Upravo zbog toga možemo reći da se glasanje krajem rujna ne odnosi samo na stranke, vođe i njihova izborna obećanja, već na geopolitičku sudbinu male zemlje koja je više od tri desetljeća uhvaćena između čekića i nakovnja, između dvije velike sile: Zapada, s obećanjima o boljem životu, i Istoka, s komunističkom ideologijom “Velikog medvjeda” s Istoka.
Ovaj ogroman ulog u budućoj parlamentarnoj većini politički čelnici u Kišinjevu vide kao “izuzetno opasan trenutak” u kojem bi Moldavija mogla postati poligon za velike europske sile. Čak i među običnim građanima, rasprave o budućnosti Moldavije više nisu samo jednostavna razmišljanja o svakodnevnom životu, već su isprepletene s pitanjima o miru, sigurnosti i nacionalnom identitetu.
Nakon raspada Sovjetskog Saveza, Republika Moldavija proglasila je neovisnost 1991. godine, ali odvajanje od Moskve nije značilo potpuni prekid, kao što je to učinilo s drugim zemljama bivšeg sovjetskog bloka. Početak 1990-ih obilježila je politička i ekonomska nestabilnost, a politička klasa stalno je odgađala odabir jasnog vanjskopolitičkog smjera. Tijekom posljednjih 30 godina Moldavija je bila rastrgana između gledanja prema istoku i sna o boljem životu s EU, ravnoteže koja je oblikovala nedavnu povijest zemlje. Ekonomske i kulturne veze, a posebno energetska ovisnost o Ruskoj Federaciji, ostale su snažne u godinama nakon proglašenja neovisnosti. Najbolji primjer teškoća odvajanja od ruskog utjecaja bio je sukob u Pridnjestrovlja, koji je pokazao koliko je krhka izgradnja nove države. Kroz to vrijeme, Rumunjska, moldavski “veliki brat”, postala je strateški partner, ne samo zbog geografske blizine, već i zbog povijesnih i kulturnih veza, a u novije vrijeme i zbog ekonomske pomoći Moldaviji.
Odnosi s Rumunjskom i Ukrajinom nakon 1991.
Samo nekoliko sati nakon proglašenja, Rumunjska je bila prva država koja je priznala neovisnost Republike Moldavije. U godinama koje su uslijedile, bilateralni odnosi bili su poput vrtuljka. Ponekad su čelnici u Bukureštu u Bruxellesu doživljavani kao zagovornici Kišinjeva, dok su se u drugim prilikama, zbog unutarnjih političkih razlika, odnosi hladili. Ipak, Rumunjska je ostala glavni podupiratelj europskih integracija Moldavije, nudeći stipendije za studente, ekonomsku pomoć i stalnu diplomatsku podršku moldavskim građanima. Ukrajina, istočni susjed Moldavije, također je strateški važna za Kišinjev. Nakon proglašenja neovisnosti 1991. godine, dvije zemlje potpisale su ugovore o suradnji i uživale u razdobljima dobre suradnje. Međutim, bilo je i napetosti oko granice na rijeci Dnjestar i prava manjinskih zajednica. Pripajanje Krima Ruskoj Federaciji 2014. godine i invazija koja je započela 2022. godine radikalno su promijenile situaciju na istočnoj granici EU. Sigurnost Moldavije postala je izuzetno krhka, a zemlja se našla između ukrajinskog fronta i stalnog pritiska Rusije. S malo prirodnih resursa, Republika Moldavija se već više od tri desetljeća bori za opstanak, a prijelaz na europski san postaje sve teži. S procijenjenom populacijom od otprilike 2,5 milijuna u 2025. godini, Moldavija ostaje jedna od najsiromašnijih zemalja na starom kontinentu. Zbog masovnih migracija, broj stanovnika zemlje stalno opada. Stotine tisuća Moldavaca odabralo je ekonomski egzil, završivši radeći u zemljama EU-a poput Italije, Francuske i Njemačke, a novac koji šalju kući važan je stup gospodarstva.
Životni standard u Moldaviji je znatno niži nego u državama članicama Europske unije. Prosječna plaća u Moldaviji je nešto više od 800 eura, znatno niže nego u Rumunjskoj ili Poljskoj, zemljama koje su prošle kroz slične transformacije nakon 1990. Slično tome, prosječna mirovina moldavskog građanina, iako je porasla posljednjih godina, i dalje je nedovoljna da bi se nosila s rastućim troškovima energije i hrane. Međutim, moldavsko gospodarstvo također je pokazalo znakove napretka. Posljednjih godina proeuropske vlade pokušale su privući ulaganja, reformirati pravosudni sustav i stvoriti predvidljiviju klimu kako bi započele pregovore o pristupanju. Iako je proces spor i kompliciran, sve više građana bliže veze s Europskom unijom vidi kao jedini put do modernizacije i stabilnosti.
Odlučujući izbori u krhkoj demokraciji
U tom kontekstu, izbori krajem ovog tjedna su od velikog značaja. Ulog na parlamentarnim izborima nije samo tko će voditi vladu, već i hoće li Moldavija nastaviti putem europskih integracija ili će se vratiti u sferu utjecaja Kremlja.
Za neke građane republike, Europska unija znači slobodu rada bilo gdje i nadu u bolji život. Za druge, veze s Ruskom Federacijom i dalje su sinonim za stabilnost, kulturu i identitet. Prema službenim podacima, broj ljudi s pravom glasa je otprilike 2,8 milijuna, ali izlaznost je uvijek nepredvidiva, posebno među onima koji žive i rade u inozemstvu. Glasovi Moldavaca u inozemstvu već su prevagnuli na prethodnim izborima, kada je Maia Sandu izabrana za predsjednicu Republike Moldavije, što je još jednom potvrdilo koliko je važna zajednica u inozemstvu.
Politički krajolik u Republici Moldaviji daleko je od jednostavnog, s moldavskom političkom scenom izuzetno fragmentiranom. Tijekom godina, političke stranke su se pojavljivale i nestajale, formirale kratkotrajne saveze i iz godine u godinu uzrokovale vladine krize. Izbori 28. rujna još jednom ističu ovu fragmentaciju. Izborna konkurencija uključuje i proeuropske stranke i snage bliske Moskvi, kao i političare koji se pokušavaju predstaviti kao “glas naroda” s diskursom protiv establišmenta. Ova fragmentacija ne može se smatrati pukom slučajnošću, jer je Republika Moldavija zemlja u kojoj se identiteti preklapaju i proturječe jedni drugima: rumunjski i ruski jezik, zapadna kultura i sovjetska baština, proeuropske težnje i nostalgija za Istokom. Političari su iskoristili te podjele, svaki pokušavajući pridobiti birače lojalne idejama koje promoviraju.
Poznati politički vođa koji je stekao ime svojim izravnim i kontroverznim stilom tvrdi da Moldavija riskira postati “igralište” za velike sile. Po njegovom mišljenju, obični ljudi ostaju žrtve bitke koja se vodi ne za njihovu dobrobit, već za geopolitičku kontrolu. Kritizirao je sadašnju vladu što je izgubila kontakt sa svakodnevnom stvarnošću građana, inzistirajući da europska obećanja ostaju samo na papiru. Drugi političar, koji je prethodno obnašao važne dužnosti u državi, prekorio je sadašnje vodstvo zbog nedostatka profesionalizma i nesposobnosti održavanja uravnoteženog dijaloga s Kremljom. Po njegovom mišljenju, zatvaranje komunikacijskih kanala s Ruskom Federacijom je pogreška, jer mnogi Moldavci i dalje ovise o istočnom tržištu. S druge strane, proeuropski čelnici vjeruju da je jedini održiv put za budućnost Moldavije bliže veze s Bruxellesom. Proeuropski Moldavci financijsku i političku podršku Europske unije vide kao priliku za modernizaciju državnih institucija, podizanje životnog standarda i usidravanje u stabilnom demokratskom prostoru.
Važan igrač na moldavskoj političkoj sceni je sadašnji gradonačelnik Kišinjeva. Pokušava proširiti svoj politički utjecaj izvan glavnog grada gradeći svoj imidž na obećanju administrativne učinkovitosti i uravnoteženog diskursa, izbjegavajući radikalne stavove. Međutim, njegovi protivnici i kritičari optužuju ga da ostaje dvosmislen o temeljnim pitanjima poput europskih integracija ili odnosa s Rusijom. Istodobno, bivši premijer, sada vođa stranke, pokušava ponovno zauzeti stav porukom stabilnosti i pragmatizma. Obećava da može bolje upravljati resursima i vanjskim odnosima, predstavljajući se kao političar s međunarodnim iskustvom.
Osim ovih središnjih figura, moldavsku političku scenu preplavile su male stranke i regionalni čelnici, koji često igraju ulogu arbitara u postizbornim pregovorima. Ova fragmentacija političke klase otežat će postizanje jasne većine, a scenarij nove komplicirane koalicije gotovo je neizbježan.
Moskva, Bruxelles i Washington
Vanjski utjecaj ostaje stalan faktor u moldavskoj političkoj klasi. Moskva, i službenim i neslužbenim kanalima, neprestano šalje upozorenja: preveliko približavanje NATO-u ili EU moglo bi imati “ozbiljne posljedice”. S druge strane, čelnici u Bruxellesu i Washingtonu nude pakete financijske podrške, ali oni su uvjetovani stvarnim reformama u pravosudnom sustavu i, posebno, u borbi protiv korupcije. Politički čelnici u Kišinjevu su stoga uhvaćeni između dva pritiska: s jedne strane, obećanja europske budućnosti; s druge strane, straha od ekonomskih i energetskih odmazdi Ruske Federacije.
Na sjevernoj granici ljudi sa skepticizmom gledaju na izbornu kampanju. „Političari dolaze samo prije izbora, a onda nas zaborave“, kaže većina mještana. Većina njih živi od poljoprivrede, ali niske cijene koje dobivaju za svoje proizvode i nedostatak infrastrukture ih obeshrabruju. Zato su se mnogi mladi odlučili otići raditi u inozemstvo u Italiju ili Njemačku, dok stariji koji su ostali čekaju svoje male mirovine, koje su jedva dovoljne za plaćanje režija, hrane i potrebnih lijekova. Za te ljude europski san nije apstrakcija, već mjesto gdje njihova djeca bolje žive i šalju novac kući kako bi im olakšali starost. Ali istovremeno, oni koji žive na sjevernoj granici prepoznaju da još uvijek ovise o ruskim proizvodima i tržištima. Ta ambivalentnost izravno se odražava na njihove odluke o glasanju.
U glavnom gradu Kišinjevu percepcije su vrlo različite. Neki mladi ljudi vjeruju da Moldavija mora učiniti sve što je moguće kako bi se integrirala u Europsku uniju. “Ovdje nemamo budućnosti, moramo na zapad”, kaže većina mladih. Stariji ljudi, s druge strane, i dalje evociraju sovjetsku stabilnost i nostalgično se osvrću na Rusiju. Troškovi života u Kišinjevu rastu: najamnine rastu, a cijene energije i hrane sve su veće. Mnogi građani krive endemsku korupciju i lošu administraciju, zbog čega za srednju klasu bliže veze s EU znače nadu u funkcionalan pravosudni sustav i jasna pravila.
Zašto dijaspora igra ključnu ulogu u moldavskim izborima? Pa, statistike pokazuju surovu stvarnost: preko milijun moldavskih građana živi i radi u inozemstvu. Novac koji šalju kući čini gotovo 15% moldavskog BDP-a. Istodobno, pad broja stanovnika utječe na tržište rada i socijalni sustav. Prosječna mirovina je manja od 3000 MDL, a prosječna plaća i dalje je nedovoljna prema europskim standardima. Ako to usporedimo s Rumunjskom, gdje prosječna neto plaća prelazi 5000 RON, ili s Njemačkom i Francuskom, gdje je prosječna neto plaća preko 2000 EUR, ova razlika znači da emigracija ostaje neizbježno rješenje za mnoge moldavske građane.
Dezinformacije, korupcija i borba za poštene izbore u Moldaviji
Trenutno se, kako unutar Moldavije tako i među moldavskim zajednicama koje rade u inozemstvu, vodi prava bitka na informacijskom frontu. Slijedeći model patentiran na rumunjskim izborima, moldavski izbori ne održavaju se samo u selima i gradovima, već i na internetu. Društvene mreže postale su omiljeno tlo za opskurne kampanje, lažne napade i pokušaje manipuliranja javnim mnijenjem. Stručnjaci su već dokumentirali brojne slučajeve “deep fakeova” – lažnih videa s političarima – koji široko kruže na Telegramu, TikToku i Facebooku. Niz nedavnih istraga pokazao je kako vanjske interesne skupine financiraju ove dezinformacijske kampanje u pokušaju utjecaja na javno mnijenje. Vlasti se pokušavaju boriti protiv ovog fenomena dezinformacija, ali infrastruktura kibernetičke sigurnosti je krhka.
Još jedna tema koja dominira izbornim diskursom u ovom trenutku je korupcija. Od “krađe milijarde” 2014. godine, slučaja koji je potresao cijelo društvo, do nedavnih skandala, ljudi su ostali s dubokim nepovjerenjem prema političkoj klasi. Mnogi vjeruju da bez obzira tko pobijedi, korupcija neće nestati, već će se promijeniti samo akteri. Europska unija je više puta uvjetovala svoju financijsku potporu provedbom stvarnih reformi u pravosudnom sustavu, ali provedba tih reformi je spora, a mnogi suci i tužitelji i dalje su osumnjičeni da služe političkim interesima. Gledajući unaprijed, Republika Moldavija ima izbor između Istoka i Zapada. Izbori 28. rujna neće biti samo vježba demokracije, već pravi test otpornosti za moldavsko društvo u cjelini. Svi su svjesni da se Republika Moldavija nalazi između dva svijeta: Rusije, koja Moldaviju smatra bivšom provincijom koja se ne smije izgubiti, i Europske unije, koja je vidi kao državu koja teži modernizaciji.
Za Rumunjsku je smjer kojim će Moldavija krenuti ključan. Proeuropska vlada u Kišinjevu značila bi stabilnost na istočnoj granici Europske unije. Za Ukrajinu, zemlju razorenu sukobom s Ruskom Federacijom, Moldavija ostaje strateški saveznik suočen s ruskom agresijom. Što se tiče Rusije, gubitak Moldavije iz njezine sfere utjecaja bio bi još jedan korak u smanjenju njezine kontrole nad zemljama bivšeg sovjetskog prostora. Moldavija, zemlja uhvaćena između nostalgije i nade, između prošlosti i budućnosti, ostaje krhka, ali ne i bez resursa. Izbor koji će građani donijeti na biralištima krajem ovog tjedna bit će odlučujući: ili odlučan korak prema Europskoj uniji ili povratak u začarani krug ovisnosti o Moskvi. U problematičnoj regiji, ova mala zemlja ima priliku pokazati da demokracija, koliko god krhka bila, može opstati kada ljudi iskoriste svoje pravo odlučivanja. Nakon 28. rujna, budućnost Republike Moldavije ovisit će o hrabrosti njezinih građana i zrelosti njezine političke klase.