Subscribe
Kada je Pedro Sánchez izabran za predsjednika Socijalističke internacionale (SI) na njezinom kongresu u Madridu 2022. godine, taj trenutak je predstavljen kao resetiranje. Pristaše su govorile o revitalizaciji, jačim institucijama i obnovljenoj važnosti tijela koje je stalno naginjalo političkoj marginalizaciji. Meksička Institucionalna revolucionarna stranka (PRI), dugogodišnji član socijalističke obitelji, podržala je Sáncheza upravo na tim osnovama.
Danas se ta podrška pretvorila u otvoreni sukob. PRI je objavio oštro pismo u kojem osuđuje Sánchezovo vodstvo izrazima koji se rijetko viđaju unutar organizacije: antidemokratsko ponašanje, autoritarne prakse i korupcija. Ono što se nekad moglo tiho rješavati internim kanalima, proširilo se u javnost, pretvarajući unutarnji spor u reputacijsku krizu i za Sáncheza i za samu Socijalističku internacionalu.
Međutim, iskusnim promatračima socijalističke politike obrazac je depresivno poznat. Velika obećanja obnove, nakon kojih slijedi koncentracija moći; uzvišeni moralni zahtjevi, nakon kojih slijede neprozirne prakse; apeli na solidarnost, nakon kojih slijede čistke neistomišljenika. Utopija ostaje netaknuta u teoriji. U praksi, strojevi obično trunu.
Međunarodna organizacija pretvorena u političku polugu
U središtu PRI-jeve pritužbe nije puka administrativna nesposobnost, već nešto daleko namjernije. Prema meksičkoj stranci, Sánchez je pretvorio Socijalističku internacionalu iz pluralističkog foruma u alat političkog upravljanja, koji se koristi za discipliniranje kritičara i preoblikovanje unutarnje ravnoteže moći u organizaciji.
Optužba je oštra: marginalizirati PRI i otvoriti put Moreni, vladajućoj stranci koju je osnovao Andrés Manuel López Obrador, a sada je predvodi predsjednica Claudia Sheinbaum. Za razliku od PRI-ja, Morena se čvrsto nalazi unutar orbite latinoameričke populističke ljevice i održava bliske veze s mrežama poput Foruma São Paulo i Grupe Puebla – prostorima gdje Sánchez sve više traži ideološko i diplomatsko usklađivanje.
Iz perspektive PRI-a, ovo nije ideološka evolucija već strateška zamjena: ukloniti neugodnog partnera, postaviti korisnog.
Disciplina bez pravičnog postupka
Sukob je eskalirao kada je PRI podvrgnuta šestomjesečnoj suspenziji iz Socijalističke internacionale. Stranka inzistira na tome da ta mjera nema čvrstu osnovu u statutu organizacije i naglašava da samo puni kongres može odlučiti o isključenju. Ono što umjesto toga opisuje je oblik neformalnog kažnjavanja, pojačan prijetnjama i proceduralnom dvosmislenošću.
Sofía Carvajal, tajnica PRI-a za međunarodne poslove, situaciju je grubo okarakterizirala kao organizaciju koja je utihnula pod vlašću svog predsjednika. Njezin argument ide u srž problema. Sánchez nije samo jedan od mnogih vođa unutar Socijalističke internacionale; on je premijer Španjolske. Ta stvarnost uvodi neravnotežu koja u praksi obeshrabruje otpor i potiče konformizam, posebno među manjim strankama kojima nedostaje političko pokriće.
Ovako međunarodne organizacije gube svoju vitalnost – ne dramatičnim prekidima, već postupnom erozijom pravila, selektivnim provođenjem normi i tihom zamjenom upravljanja poslušnošću.
Optužba koja podiže ulog: Venezuela i navodno financijsko rutiranje
Iznad pitanja postupka i unutarnje demokracije leži tvrdnja sasvim drugačijeg reda – ona koja nosi pravne i političke implikacije.
PRI tvrdi da je venezuelski režim koristio Socijalističku internacionalu kao posrednika za prebacivanje sredstava sumnjivog podrijetla u korist Španjolske socijalističke radničke stranke (PSOE). Optužba se temelji na istraživačkom novinarstvu i izjavama koje se pripisuju Víctoru de Aldami, poslovnom čovjeku umiješanom u takozvani španjolski “slučaj Koldo”, koji se vrti oko navodnih provizija povezanih s ugovorima o nabavi iz doba pandemije.
Carvajal je jasno dala do znanja da je PRI spremna pokrenuti pravne postupke, i građanske i kaznene, zbog onoga što opisuje kao potencijalno nezakonito financijsko usmjeravanje. Također je nagovijestila da pritužbe možda već kruže izvan njezine stranke.
Ove tvrdnje moraju se tretirati s oprezom. To su optužbe, a ne sudski zaključci. Ali njihova ozbiljnost je očita. Kada stranka osnivačica javno optuži predsjednika međunarodne organizacije da predsjedava strukturom u kojoj se pranje novca uopće uvjerljivo raspravlja – i gdje istaknuto mjesto zauzima autoritarna strana vlada – šteta institucionalnom kredibilitetu je trenutna.
Centralizacija kontrole, zamagljivanje nadzora
PRI također ukazuje na niz administrativnih odluka koje, zajedno, ilustriraju ono što smatra širom transformacijom Socijalističke internacionale. Među njima je glavna preseljenje financijskih računa organizacije iz Londona u Madrid. Prema PRI-ju, kroz te su račune posljednjih godina prošli značajni iznosi bez transparentnog ili neovisno provjerljivog izvješćivanja.
Ovaj razvoj događaja uslijedio je nakon smjene glavne tajnice Benedicte Lasi, koja je pokrenula pitanja o financijskom upravljanju – odluci kojoj se PRI protivio. Slijed, prema stranačkom tumačenju, otkriva: preispitajte financije, izgubite svoju poziciju; centralizirajte vlast, smanjite nadzor.
Takva dinamika nije jedinstvena za Socijalističku internacionalu. Organizacije koje svoju legitimnost temelje na moralnim tvrdnjama često najagresivnije reagiraju na nadzor, jer ispitivanje potkopava sam narativ etičke iznimnosti na koji se oslanjaju.
Unutarnji krug i institucionalna gravitacija
PRI je također istaknuo ulogu Hane Jalloul, potpredsjednice Socijalističke internacionale i bliske političke saveznice Sánchez. Njezina istaknutost pojačava dojam da se operativno središte organizacije odlučno pomaknulo prema Sánchezovom neposrednom političkom okruženju.
Iz ove perspektive, SI se čini manje kao autonomna međunarodna platforma, a više kao produžetak mreže utjecaja nacionalne stranke. Je li ta karakterizacija u potpunosti pravedna otvorena je za raspravu, ali ona objašnjava beskompromisan stav PRI-a: ovo nije neslaganje oko političkih linija, već tvrdnja da je sama institucija zarobljena.
Zašto je ovo važno izvan unutarnje socijalističke politike
Intervencija PRI-a dolazi u trenutku kada se Španjolska već bori s višestrukim kontroverzama povezanim s korupcijom u koje su uključeni vladajuća stranka i osobe bliske vlasti. Bez ponavljanja tih domaćih slučajeva ovdje, širi kontekst se ne može zanemariti.
Međunarodne optužbe imaju veću težinu kada je domaće povjerenje već narušeno. Ono što se nekada moglo odbaciti kao unutarnje trenje unutar organizacije u opadanju sada se uklapa u širu europsku raspravu o standardima upravljanja, odgovornosti i političke etike.
Zato je ova epizoda važna daleko izvan Socijalističke internacionale. Ona ono što se moglo prikazati kao uskogrudna unutarnja borba pretvara u transnacionalni spor unutar globalne ljevice – onaj koji utječe na politički položaj Španjolske i odjekuje diljem Europe.
Poznati završetak
U konačnici, ova afera nije samo o Pedru Sánchezu, niti o tome može li Socijalistička internacionala ponovno steći značaj. Ona odražava dublju i ponavljajuću kontradikciju unutar socijalističke politike: pokreti koji obećavaju emancipaciju, transparentnost i moralnu jasnoću opetovano podliježu istim impulsima – centralizaciji moći, manipulaciji pravilima, netoleranciji prema neslaganju i zapanjujućoj udobnosti s financijskom neprozirnošću nakon što se osigura vlast.
Ovdje nema puno novosti. Rječnik se razvija, transparenti se osvježavaju, ali rezultati tvrdoglavo ostaju dosljedni.
Ništa novo u socijalističkoj utopiji. Samo se retorika stalno obnavlja.